UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU

Transkript

1 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU

2

3 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Centar za žene žrtve rata Rosa Zagreb, 2007.

4 Izdavač Centar za žene žrtve rata ROSA Kralja Držislava 2/2, Zagreb Urednica Đurđica Kolarec Lektura Krunoslava Paripović Prijevod Jadranka Rezić Marin Beroš Grafičko oblikovanje i prijelom Susan Jakopec Tisak GIPA d.o.o. Naklada 500 komada ISBN CIP Financijska potpora CARE International Grad Zagreb Ured Vlade RH za ljudska prava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva Tiskanje ove publikacije omogućeno je temeljem financijske potpore Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u skladu s ugovorom broj /06 PP-6/08. Mišljenja izražena u ovoj publikaciji su mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zagreb, Kušlanova 27,

5 SADRŽAJ 1. UVOD Zašto ova knjižica? 7 2. NAŠI ZAHTJEVI s obrazloženjem VEZA PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA 3.1. Regulacionistički i abolicionistički pokret, naglasci Konvencije iz Stav Vlade SAD-a TKO ZASTUPA ŽENE U PROSTITUCIJI? MANIFEST ŽENA KOJE SU PREŽIVJELE PROSTITUCIJU SEKS OD INTIMNOSTI DO SEKSUALNOGA RADA KAKO FUNKCIONIRA PROSTITUCIJA? PREDRASUDE O PROSTITUCIJI PROSTITUCIJA U PET ZEMALJA: NASILJE I POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ SEKSUALNE RADNICE SU DRUKČIJE ZAKONODAVNA RJEŠENJA DRŽAVA EUROPE ŠTO SE DOGAĐA KAD PROSTITUCIJA POSTANE POSAO PRIMJER AUSTRALIJE DESET RAZLOGA PROTIV LEGALIZACIJE PROSTITUCIJE AKTIVNOSTI I POSLJEDICE SAŽETAK RAZLIKA DVAJU PRISTUPA PROBLEMU PROSTITUCIJE PROSTITUCIJA, TRGOVANJE ŽENAMA I NOGOMET ŠVEDSKI ZAKON KOJIM SE ZABRANJUJE KUPOVANJE SEKSUALNIH USLUGA: NAJBOLJE PRAKSE ZA PREVENCIJU PROSTITUCIJE I TRGOVANJA LJUDIMA BILJEŠKA UREDA ZA LJUDSKA PRAVA (SCAN) DOPRINOSI IZ OTVORENIH RASPRAVA O PROSTITUCIJI U ORGANIZACIJI CENTRA.. 84 DODACI

6

7 1. UVOD CZŽR ROSA je feministička, antimilitaristička, nevladina organizacija osnovana godine s ciljem osnaživanja žena u njihovu suprotstavljanju muškom nasilju kojem su izložene u različitim sferama života (ratno, seksualno, ekonomsko, trgovanje ženama). Prostitucija je, kao oblik nasilja protiv žena, intenzivnije zaokupila našu pažnju kroz sudjelovanje u projektima suzbijanja trgovanja ženama, kada smo se suočile s činjenicom da je u preko 90% slučajeva svrha trgovanja ženama seksualno iskorištavanje i to najčešće kroz prostituciju. Iako se ta dva problema dugo vremena strogo odvajalo i govorilo kako je prostitucija slobodan izbor a trgovanje ženama prisilno, seksualno iskorištavanje i nasilje prisutno je u oba fenomena i neraskidivo ih povezuje. Bez usmjeravanja pažnje javnosti na problem prostitucije i njegove korijene, ne može biti pozitivnih pomaka niti u suzbijanju trgovanja ženama. Kroz rad i sudjelovanje na međunarodnim konferencijama o nasilju nad ženama uključile se i u međunarodni ženski pokret protiv trgovanja ženama u svrhu seksualne eksploatacije. Budući da je javnost najčešće polarizirana po pitanju prostitucije, počele smo pomnije razmatrati činjenice, prikupljati argumente i učiti od stručnjakinja s dugogodišnjim iskustvom na ovom području. Ova knjižica posljedica je našeg učenja, prikupljanja svjetskih iskustava, ali i dio naših nastojanja da javnosti argumentiramo naše stavove i zahtjeve, koje su u potpunosti prihvatile i stoje iza njih Ženska mreža Hrvatske (koja broji 48 organizacija), te Mreža PETRA (Mreža nevladinih organizacija za Prevenciju i Eliminaciju TRgovanja ženama) sa 11 organizacija članica. Nakon navedenih zahtjeva, u prvom dijelu ove knjižice nalaze se prevedeni tekstovi koji na slikovit način pokazuju zašto smo se odlučile slijediti baš ovakav smjer, dok su u drugom dijelovi diskusija koje smo vodile sa sudionicima naših okruglih stolova i seminara, nastojeći ih uvjeriti da naše zahtjeve podrže u javnosti. Vjerujemo da je ovo zanimljivo štivo, ali i dobar alat za postavljanje temelja budućim odlukama koje mogu imati posljedice za čitavo društvo. Želimo da Hrvatska bude država ravnopravnih spolova, država u kojoj žensko tijelo i seksualnost neće biti zloupotrebljavani kroz prostituciju i trgovanje ženama. 7

8 2. NAŠI ZAHTJEVI Inicijativa ženskih nevladinih organizacija Ženske organizacije i mreže već više godina predlažu zakonska rješenja u svrhu odgovarajućeg rješenja sadašnjeg nedopustivog položaja žena u prostituciji. Prijedlog zakonskih izmjena koje su Ženska mreža Hrvatske i PETRA (Mreža za prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama) iznijele nadležnim institucijama, a već prošle godine Saborski odbor za ravnopravnost spolova, Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova te Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u potpunosti podržali, traži: - ukidanje kažnjavanja žena koje se bave prostitucijom, na način da se iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira briše Članak Članak 12: Tko se odaje prostituciji, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana. 8

9 Naši zahtjevi s obrazloženjem - uvođenje novoga kaznenog djela u Kazneni zakon: Kupovanje seksualnih usluga 2. Legalizacija prostitucije, osim što krši UN-ovu Konvenciju o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz godine, koju smo ratificirali, javnosti šalje opasnu poruku da je u redu kupovati seksualne usluge i time daje dozvolu za iskorištavanje drugoga ljudskog bića. Pristup problemu prostitucije koji traži kriminalizaciju kupovanja seksualnih usluga, suprotstavljen je zahtjevima za legalizaciju prostitucije. Zagovornici legalizacije prostitucije na prostituciju gledaju kao na oblik rada, te time dopuštaju da seksualno iskorištavanje žena i djevojaka od strane muškaraca bude komercijalizirano. Legalizacijom prostitucije postiglo bi se normaliziranje jednog ekstremnog oblika nasilja i seksualne diskriminacije. S druge strane, zagovornici kriminalizacije seksualnih usluga na prostituciju gledaju kao na oblik rodno utemeljenog nasilja. Naime, velika većina prostitutki su žene i djevojčice, dok su velika većina korisnika usluga prostitutki muškarci. Kako bi se ostvarilo postojanje suvremenoga demokratskog društva, nužno je, među ostalim, postići i potpunu rodnu ravnopravnost. Ta ravnopravnost postiže se, među ostalim, i potpunim odbacivanjem ideje da su žene i djevojke roba koju se može kupiti, prodavati i seksualno iskorištavati. Kriminalizacijom, kupovanje seksualnih usluga fokusira se na uzroke prostitucije. Za postojanje prostitucije nužno je postojanje potražnje. Bitan preduvjet za prostituciju i trgovanje ženama seksualni su prohtjevi muškaraca usmjereni na žene, mlade djevojke i djecu. Kada muškarci kupovanje seksualnih usluga od žena i djece ne bi smatrali pravom koje se samo po sebi razumije, prostitucija i trgovina u svrhu seksualne eksploatacije ne bi postojale. Trgovci ljudima i svodnici profitiraju na ekonomskoj, socijalnoj, političkoj i pravnoj podčinjenosti i ovisnosti žena i djevojaka. U zemljama u kojima je ostvaren napredak u poboljšanju statusa uvjeta života žena, u društvima u kojima su im zajamčena određena temeljna politička prava, dostupnost zaposlenja i obrazovanja i gdje je standard života viši, žene i djevojke imaju više mogućnosti izbora životnih putova i stoga su manje ranjive i rjeđe pribjegavaju prostituciji kao načinu opstanka. Siromaštvo, neadekvatno i nedostupno školovanje, beskućništvo, seksualna diskriminacija i nasilje nad ženama stalne su teme u životopisima žena koje se bave ili su se bavile prostitucijom. Velik broj djece, većinom djevojčica, koje je bilo seksualno zlostavljano u ranoj dobi, kasnije od istih muškaraca koji su ih seksualno zlostavljali bude prodano u prostituciju. Prema podacima iz drugih zemalja, prosječna dob u kojoj djevojčice ulaze u prostituciju je trinaest, četrnaest godina 3. 2 Kupovanje seksualnih usluga (1) Osoba koja kupi ili pokuša kupiti seksualnu uslugu od druge osobe kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Osoba koja kupi ili pokuša kupiti seksualnu uslugu od maloljetne osobe ili djeteta kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (3) Kazneni postupak u odnosu na kaznena djela iz ovog članka pokreće se po službenoj dužnosti. Obrazloženje: U stavku 1 dodaje se novo kazneno djelo kojim se propisuje kažnjavanje korisnika seksualnih usluga. Upravo u tome je najbitnija novost prijedloga izmjena Kaznenoga zakona. Razlog za uvođenje ovakvoga novog kaznenog djela vidimo u potrebi suzbijanja uzroka prostitucije. Kvalificirani oblik ovog djela predviđen je u članku 175. stavku 4. KZ-a. Ta odredba mogla bi činiti i stavak 3 ovoga članka. 3 The average age of entry into prostitution is 13 years (M. H. Silbert and A. M. Pines, 1982, Victimization of street prostitutes, Victimology: An International Journal, 7: ) or 14 years (D. Kelly Weisberg, 1985, Children of the Night: A Study of Adolescent Prostitution, Lexington, MA: Lexington Books). Most of these 13 or 14 year old girls were recruited or coerced into prostitution. 9

10 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Prostituciju treba shvatiti kao oblik iskorištavanja žena i djece koji predstavlja ozbiljan društveni problem koji ne šteti samo osobi koja se prostituira, već društvu u cjelini. Do sada se često umjesto na korisnike prostitucije, to jest muškarce, pažnja uglavnom usmjeravala na prostitutke, te se njih i kažnjava. Prostituirane osobe, međutim, treba gledati kao žrtve koje nije potrebno kažnjavati. Pored ekstremnog ponižavanja i degradacije, žene i djevojke u prostituciji redovito su izložene zlostavljanju, silovanjima, fizičkim napadima, mučenju, neželjenim trudnoćama te ozljedama koje rezultiraju invalidnošću i trajnim povredama. Međunarodne studije pokazuju da prostitutke pate od istih emocionalnih trauma kao ratni veterani i žrtve mučenja. Umjesto da ih se kažnjava, one imaju pravo na pomoć kako bi izbjegle daljnje prostituiranje. Oni koje treba kažnjavati su svodnici, osobe koje trguju ženama i djecom te osobe koje kupuju seksualne usluge prostituiranih osoba, te iskorištavaju siromaštvo, nezaposlenost, diskriminirajuće uvjete rada, rodnu nejednakost i nasilje prema ženama i djeci. Stoga, osim uvođenja novog kaznenog djela kupovanja seksualnih usluga, tražimo i ukidanje bilo kakvog kažnjavanja prostitutki, te predlažemo ukidanje članka 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim se predviđa kažnjavanje prostitutki. Uz kriminalizaciju kupovanja seksualnih usluga, svakako je potrebno osmisliti i staviti u praksu mehanizme koji bi pomogli ženama da izađu iz prostitucije. Takvim ženama treba omogućiti pristup skloništima, savjetovanjima, doškolovanju, profesionalnoj izobrazbi i poduzeti mjere radi njihova zapošljavanja. Osim toga potrebno je pokrenuti široku medijsku kampanju radi podizanja razine svijesti u javnosti o problemu prostitucije i to putem dostupnosti informacije o prostituciji. Dakako, nužno bi bilo organizirati edukaciju i treninge za one koji su dužni provoditi zakone i raditi na sprječavanju prostitucije. U zemljama u kojima je uvedena kriminalizacija kupovanja seksualnih usluga došlo je do drastičnog smanjenja broja prostitutki. 10

11 3. VEZA PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA 3.1. Regulacionistički i abolicionistički pristup Sustav reguliranja prostitucije uspostavljen je za vrijeme Napoleona III. i uveden u mnogim europskim zemljama u ime javnog zdravlja i suzbijanja spolnih bolesti. Zasnivao se na viziji ljudske seksualnosti po kojoj su žene svedene na instrument muškog užitka. Žene u prostituciji kroz taj su sistem izložene nasilju, privođenjima i prisilnim zdravstvenim kontrolama godine Josephine Butler započinje veliki križarski pothvat, abolicionistički pokret zaustavljanja regulacijskog pristupa prostituciji, što je rezultiralo mnogim uspjesima: 1883.g. obustavljena primjena britanskog Zakona o zaraznim bolestima, a je ukinut g. u Parizu je potpisan prvi međunarodni sporazum protiv trgovanja bijelim robljem kojega su slijedili drugi sporazumi (1910., 1921., 1933.). Od 1912.g. europske zemlje počinju usvajati abolicionističke mjere 1919.g. Liga naroda oformila je Odbor za nadgledanje ženskih prava i trgovanja ženama (rezultat nadgledanja: u abolicionističkim zemljama opada trgovanje ženama) g i 1932.g. dva istraživanja Lige naroda koja su utvrdila da postojanje bordela i regulacija prostitucije dovode do porasta trgovanja ljudima, nacionalno i internacionalno 1937.g. počinje izrada Konvencije dovršena 1949.g., pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. OSNOVNI NAGLASCI KONVENCIJE O SUZBIJANJU TRGOVANJA OSOBAMA I ISKORI- ŠTAVANJA PROSTITUCIJE DRUGIH iz godine Slijedeći abolicionistički pokret, konvencija uspostavlja jasnu vezu između trgovanja ljudima i prostitucije i vrlo jasno zabranjuje: a) organiziranje javnih kuća: Čl. 2: Potpisnice ove Konvencije dalje su suglasne kazniti svaku osobu koja: 1. Drži, upravlja ili svjesno financira ili sudjeluje u financiranju neke javne kuće 2. Svjesno izdaje ili uzima pod zakup, potpuno ili djelomično, neku zgradu ili neko drugo mjesto u cilju prostituiranja drugih. b) podvrgavanje žene u prostituciji registraciji ili kontrolama. Čl. 6: Svaka potpisnica Konvencije suglasna je poduzeti sve potrebne mjere za ukidanje ili poništenje svakog postojećeg zakona, uredbe ili administrativnog propisa kojima se osobe koje se odaju prostituciji ili za koje se sumnja da se odaju prostituciji, trebaju biti upisane u posebne registre, bilo da imaju posebne isprave, bilo da se podvrgnu izuzetnim uvjetima nadzora ili prijavljivanja. 11

12 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU 3.2. Veza između prostitucije i trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja Vlada SAD-a usvojila je u Predsjedničkoj direktivi o nacionalnoj sigurnosti iz prosinca (December 2002 National Security Presidential Directive) 1 čvrstu politiku protiv legalizacije prostitucije koja se temelji na dokazima da je prostitucija u suštini štetna i dehumanizirajuća, te da potiče trgovanje ljudima, oblik ropstva modernih vremena. Prostitucija i njoj srodne aktivnosti uključujući svodništvo i zagovaranje ili vođenje javnih kuća potiče rast modernog ropstva stvarajući fasadu pod kojom, u svrhu seksualnog iskorištavanja, djeluju trgovci ljudima. Tamo gdje je prostitucija legalizirana ili tolerirana postoji veća potražnja za žrtvama trgovanja ljudima i skoro uvijek porast broja žena i djece prodanih u komercijalno seksualno ropstvo. Od procijenjenih do ljudi godišnje prodanih preko granica, 80% žrtava su žene, a do 50% maloljetnici. Stotine tisuća tih žena svake je godine iskorišteno u prostituciji. Žene i djeca žele pobjeći iz prostitucije Velika većina žena u prostituciji ne želi biti dio toga. Malo ih to traži ili izabire, većina očajnički želi izaći. Studija koja je prvi puta objavljena g. u znanstvenom časopisu Journal of Trauma Practice 2 ustanovila je da 89% žena u prostituciji želi iz toga pobjeći. Djeca su također uhvaćena u zamku prostitucije unatoč činjenici da međunarodne konvencije i protokoli državama potpisnicama nameću obvezu kriminaliziranja komercijalnog seksualnog iskorištavanja djece. Prostitucija je u suštini štetna Malo je aktivnosti koje su tako okrutne i štetne za ljude kao što je to prostitucija. Terensko istraživanje u devet zemalja 3 došlo je do zaključka da je 60-75% žena u prostituciji bilo silovano, 70-95% fizički napadnuto, a 68% njih zadovoljava kriterije za posttraumatski stresni poremećaj u istom stupnju kao što to imaju ratni vojni veterani koji traže pomoć i žrtve mučenja od strane države. Iznad svega tog šokantnog nasilja, razarajuće su posljedice na javno zdravlje i uključuju mnoštvo ozbiljnih i fatalnih bolesti, uključujući HIV/AIDS. Zaključak te jedinstvene akademske studije jest da je istraživanje o prostituciji previdjelo teret tjelesnih povrjeda i bolesti koje žene u seksualnoj industriji podnose zbog nasilja koje je nad njima učinjeno, ili zbog značajno više stope hepatitisa B, većeg rizika od raka grlića maternice, komplikacija u trudnoći i psihološke traume Prostitution, Trafficking, and Traumatic Stress, Melissa Farley, PhD Clinical and Research Psychologist, Prostitution Research & Education San Francisco, California 3 Prostitution and Trafficking in Nine Countries: An Update on Violence and Posttraumatic Stress Disorder, Melissa Farley PhD, Prostitution Research & Education, San Francisco, CA USA mfarley@prostitutionresearch.com, Ann Cotton PsyD, University of Washington School of Medicine and VA Puget Sound Health Care System, Seattle, WA, USA, ann.cotton2@med.va.gov, Jacqueline Lynne MSW, Vancouver Coastal Health, Vancouver, Canada, Sybille Zumbeck PhD, Psychological Institute III, University of Hamburg, Germany, Frida Spiwak PhD, Bogota, Columbia, f.rotlewicz@worldnet. att.net, Maria E. Reyes PhD, Instituto Colombiano de Bienestar Familiar (ICBF), Bogota, Columbia, Dinorah Alvarez BA, San Francisco State University, CA, USA, Ufuk Sezgin PhD, Psychiatry Department, Istanbul Medical University, Istanbul, Turkey, usezgin@superonline.com 12

13 Veza prostitucije i trgovanja ženama Države koje pokušavaju regulirati prostituciju uvodeći medicinske kontrole ili dozvole ne osvrću se na suštinu problema: rutinsko povrjeđivanje i nasilje kao oblik prostitucijskog iskustva i brutalno viktimiziraju one koje su u tom svijetu ulovljene. Prostitucija žene i djecu ostavlja fizički, psihički, mentalno, emocionalno i duhovno razorenima. Oporavak traje godinama, čak desetljećima, a često se štetu ne može nikad popraviti. Prostitucija stvara sigurnu luku kriminalcima Legalizacija prostitucije proširuje tržište komercijalnog seksa, otvarajući tržište kriminalnim poduzećima i kreirajući sigurnu luku kriminalcima koji prodaju ljude u prostituciju. Mreže organiziranog kriminala ne registriraju se u državama, ne plaćaju poreze i ne zaštićuju prostitutke. Legalizacija pojednostavljeno njima olakšava da se ubace u naizgled regulirani sektor, a organima gonjenja otežava identifikaciju i kažnjavanje onih koji trguju ljudima. Švedska vlada ustanovila je da najveći dio velikoga profita, koji generira globalna seks industrija, odlazi u džepove trgovaca ljudima. Švedska vlada kaže da međunarodno trgovanje ljudima ne bi moglo postojati kada ne bi bilo lokalnih tržišta prostitucije gdje su muškarci voljni i u mogućnosti kupovati i prodavati žene i djecu za seksualno iskorištavanje. Boreći se protiv trgovanja ljudima i promovirajući ravnopravnost žena, Švedska agresivno kažnjava kupce, svodnike i vlasnike javnih kuća još od 1999.godine. Kao rezultat, dvije godine nakon uvođenja te politike, broj žena u prostituciji pao je za 50%, a broj muškaraca koji kupuju seks pao je za 75%. Trgovanje u svrhu seksualnog iskorištavanja također je opalo 4. Suprotno tome, tamo gdje je prostitucija legalizirana ili tolerirana, vidljiv je porast potražnje za seksualnim robinjama i porast broja viktimiziranih strankinja, od kojih su mnoge vrlo vjerojatno žrtve trgovanja ljudima. 4 Nacionalna glasnogovornica o trgovanju ljudima pri švedskoj policiji izjavila je da se, već u prvih šest mjeseci nakon implementacije švedskog zakona u siječnju godine, broj prodanih žena u Švedsku smanjio. Ona je također rekla da, prema saznanjima od kolega policajaca u Europskoj uniji, trgovci radije biraju druge destinacije, gdje neće biti ograničeni takvim zakonima kao što je švedski. Zakon ipak služi kao sredstvo zastrašivanja za trgovce ljudima. Citirano iz: Karl Vicktor Olsson, Sexkopslagen minskar handeln med kvinnor, Metro, January 27, 2001: 2. 13

14 4. TKO ZASTUPA ŽENE U PROSTITUCIJI? MANIFEST ŽENA KOJE SU PREŽIVJELE PROSTITUCIJU Kada se govori o ženama u prostituciji važno je pitanje tko zaista zastupa žene u prostituciji? Tko istinski zastupa njihove interese? One koje se još uvijek time bave najčešće se zalažu za legalizaciju prostitucije jer ih sustav koja na njihovim tijelima stvara profit na razne načine uvjerava kako će na taj način njima biti bolje, a one zaista žele u to vjerovati. Mnoge koje se odvaže u to ime nastupati u javnosti, često su i financijski nagrađene od kreatora biznisa i zaista doživljavaju kako je efikasno promovirati seksualnu industriju. Istovremeno, to zalaganje za više ciljeve daje im osjećaj moći i dostojanstva koji im toliko nedostaje u svakodnevici života, pa nije čudno da često kažu kako jedino one mogu predstavljati druge žene koje se bave prostitucijom jer su i same dio te skupine. S druge strane, žene koje su uspjele izaći iz prostitucije u većini zastupaju potpuno suprotan stav i neke od njih, poučene vlastitim iskustvom, odlučile su se boriti da i druge to uspiju, te za budućnost u kojoj niti jedna žena neće morati izabrati tu profesiju. Mi vjerujemo ovim drugima koje kažu: Mi, žene koje smo preživjele prostituciju i trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, okupile smo se na današnjoj konferenciji za tisak, gdje izjavljujemo da PROSTITUCIJA PREDSTAVLJA NASILJE NAD ŽENAMA 1. Žene u prostituciji nisu se jednog dana probudile i odabrale biti prostitutke. Taj izbor za nas su učinili: siromaštvo, doživljena iskustva seksualnog nasilja, makroi koji su iskoristili našu ranjivost i muškarci koji nas kupuju za prostitucijski seks. Prostitucija je seksualno iskorištavanje, jedan od najgorih oblika neravnopravnosti žena i kršenja svih ljudskih prava. Mnoge žene u prostituciji teško su ozlijeđene, mnoge su umrle, a mnoge su ubili njihovi makroi ili korisnici. Fizičko nasilje, silovanje i ponižavanje, česti su prema nama od strane korisnika, makroa, onih koji nas u to namamljuju, policije i ostalih koji imaju koristi od prostitucije. Javnost nas najčešće osuđuje kao kurve ili misli da zarađujemo puno novaca. Za žene u prostituciji uvjeti se pogoršavaju zakonima ili politikama koje nas tretiraju kao kriminalke i društveni šljam, dok se odgovornost za to uopće ne preispituje na strani korisnika, makroa, menadžera i vlasnika industrije seksa. Uvjeti za žene u prostituciji također su se pogoršali regulacijom prostitucije kroz izdavanje dozvola za poduzetništvo u prostituciji i ozakonjivanjem makroa, korisnika i industrije seksa. Većina žena je u prostituciju uvedena u ranoj životnoj dobi. Prosječna starost djevojka koje širom svijeta ulaze u prostituciju je 13 godina. 1 Manifest žena koje su preživjele prostituciju i trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, Konferencija za tisak Europski parlament Tko predstavlja žene u prostituciji?, listopad

15 Tko zastupa žene u prostituciji? Manifest žena koje su preživjele prostituciju Žrtve prostitucije i trgovanja uglavnom nemaju nikakve mogućnosti izlaska iz te situacije. Vrlo je malo programa koji se bave pronalaženjem alternativa za izlazak žena iz prostitucije. Mi, žene u prostituciji, sanjamo o životu bez represije, životu koji je siguran, životu u kojem možemo sudjelovati kao građanke i gdje možemo ostvarivati prava kao ljudska bića, a ne kao seksualne radnice. Mi, žene koje smo preživjele, iz Belgije, Danske, Koreje, Velike Britanije i Amerike, izjavljujemo: 1. Prostituciju treba iskorijeniti, stoga ne smije biti legalizirana ili promovirana. 2. Žene u prostituciji ili trgovanju za seksualno iskorištavanje trebaju servise koji će im pomoći izgraditi budućnost izvan prostitucije, uključujući zakonsko i materijalno pomilovanje, financijsku podršku, radno osposobljavanje, zapošljavanje, stanovanje, zdravstvenu zaštitu, pravnu pomoć, dozvolu boravka uključujući kulturalne posrednike te učenje jezika za žene strankinje, žrtve trgovanja. 3. Žene u prostituciji trebaju vlade koje će kazniti trgovce ljudima, makroe i muškarce koji kupuju žene za prostituciju i zaštititi ih od onih koji im prijete. 4. Prestanite zatvarati žene, uhitite počinitelje! 5. Zaustavite policijsko nasilje nad ženama u prostituciji i deportaciju žena žrtava trgovanja! 6. Prostitucija nije seksualni rad, a trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja nije migracija u svrhu seksualnog rada. Vlade bi trebale prestati legalizirati i dekriminalizirati industriju seksa kojom makroima i korisnicima daju dozvolu za legalno nasilje nad ženama u prostituciji. Kao one koje smo preživjele prostituciju i trgovanje ženama, mi ćemo nastaviti osnaživati i proširivati naše zajedništvo, pomagati ženama da izađu iz prostitucije i raditi zajedno s našim saveznicima na promoviranju ljudskih prava žrtava trgovanja ženama i prostitucije. 15

16 5. SEKS: OD INTIMNOSTI DO SEKSUALNOG RADA. JE LI PROSTITUIRANJE LJUDSKO PRAVO? Kao što je nekad prodaja seksa bio skriven posao, danas živimo u svijetu gdje nas bombardiraju prodajom seksa, živimo u kulturi pornografije. Dogodila se eksplozija u industriji temeljenoj na proizvodnji, prodaji i konzumiranju ženskih tijela, te sad postoji veća potreba za razumijevanje o čemu govore pornografija, industrija seksa i prostitucija, a za feministice da analiziraju važnost ovakvog razvoja za položaj žene. EKONOMSKI RAZLOZI Oko industrije seksa narasla je moćna ekonomija, integrirala se u lokalnu i nacionalnu ekonomiju i postala profitabilna za industrijalce i državu. Seks industrija u Tajlandu, procjenjuje ECPAT 1, donosi između 18 i 21,6 milijarda američkih dolara na godinu ili polovinu cjelokupnoga budžeta te zemlje 1995.g., a u Japanu je jednaka budžetu obrane. RAZLIČITE FEMINISTIČKE ANALIZE Neki argumenti idu u tom smjeru da prostituciju smatraju praksom u koju žene bježe da bi bile slobodnije, bježe od tradicionalnog moralnog shvaćanja seksa koji je služio kontroliranju i podčinjavanju žena. Radikalna feministička mišljenja, s druge strane, analiziraju prostituciju kao temelj patrijarhalne kontrole, što se odražava ne samo na žene i djevojke u prostituciji već na žene kao grupu jer prostitucija kontinuirano potvrđuje i ponovno uvodi kao primarnu funkciju žena da služe muškarcima za seks. ARGUMENTI LJUDSKIH PRAVA Društva za ljudska prava stoje na obje strane, za i protiv prostitucije, posebice u svjetlu feminističkog pokreta koji se zalaže za ljudska prava žena, dok u isto vrijeme postavljaju izazove za redefiniranje glavnih ljudskih prava sa ženske perspektive. Pravo na samoodređenje Za one koji se zalažu ZA prostituciju, jedno od vodećih prava u obrani prava na prostituiranje je pravo na samoodređenje. To se shvaća kao pravo pojedine osobe da čini vlastite odluke koje mogu uključivati izbor o sudjelovanju u sporazumnom komercijalnom seksu kao i postavljanje uvjeta za takvu seksualnu razmjenu. 1 End Child Prostitution, Child Pornography and Trafficking of Children for Sexual Purposes, mreža organizacija i pojedinaca/ki koja radi na suzbijanju komercijalne seksualne eksploatacije djece. 16

17 Seks od intimnosti do seksualnoga rada Problemi s ovom pozicijom: Neuspjeh u shvaćanju socijalne, ekonomske i političke strukture i seksualnih veza moći između muškarca i žena koje sadrže kontekst u kojem su te odluke bile stvorene. Nije se postavilo temeljno pitanje: može li prostitucija voditi do socijalne i seksualne jednakosti žena ili će se nastaviti pojačavati spolne nejednakosti prava i statusa? To je perspektiva koja trivijalizira masovni fenomen nasilja i trgovanja žena u prostituciju, većinom iz zemalja s juga, ali danas i iz zemalja istočne Europe. Isticanje pojedinačnih izbora bezvrijedno je u shvaćanju prostitucije kao institucije. Prostitucija preživljava iskorištavajući ženska tijela i zbog toga se događaju otmice i prisile. Kako žene ulaze u prostituciju nevažno je za funkcioniranje toga sustava; taj sustav preživljava jer se ženama svašta može raditi i one to svojim klijentima dopuštaju. Za žene, čija je povijest bila puna iskorištavanja, ovo je barbarski i neprihvatljiv koncept. Politika slobodnog životnog odabira leži na zapadnom liberalnom shvaćanju ljudskih prava koji stavlja ljudsku volju i odabir iznad svih drugih ljudskih vrijednosti. U isto vrijeme, razvojem biotehnologije, koncept ljudskog slobodnog odabira upitan je i etičari napadaju prodaju ljudskih organa, surogat majčinstvo i kloniranje ljudi. Individualni odabir također nije prihvatljiv kad se radi o zlouporabi droge. Pravo na rad Nekoliko stajališta: Prostitucija je isto kao i bilo koji drugi posao (npr. konobarenje) i puna je socijalno vrijednih funkcija. Svjetska zdravstvena organizacija WHO 2 koja je u Genevi izvještavala o AIDS-u godine. Klijenata ima mnogo više nego osoba koje pružaju seksualne usluge. Faktori koji utječu na osobu da postane klijent uglavnom su nepoznati. Politika životnog odabira drži da je prostitucija možda najbolji odabir žena koje dolaze iz siromašnih krajeva i ona ne šteti nikome jer u tome moraju sudjelovati dvije osobe koje su pristale na tu razmjenu. Ova politika nije uspjela shvatiti da se nasilje nad ženama događa zbog kulture klijenta i samog sustava koji se zalaže za mušku dominaciju. Mogućnost nasilja uvijek je prisutna i muškarci misle da plaćaju prostitutke kako bi im mogli raditi što žele. Prostitucija je zvana zločinom bez žrtava jer se smatra da žene pristaju na to. Žene koje su preživjele prostituciju kao npr. u organizaciji WHISPER 3 u SAD-u znaju da je akt prostitucije neželjen, da je seks često nasilan i vrijeđa žene. Posao prostitucije podrazumijeva izvođenje raznih činova bez osjećaja prema ženskim i dječjim tijelima. Prostitucija kao socijalno koristan posao pretpostavlja da je muškarčeva potreba za seksom jednaka potrebi za hranom. Očita kontradikcija je u tome što i muškarci i žene mogu opstati dugo bez seksa, ali od nedostatka hrane imat će neke posljedice. Istina je da je kultura konzumiranja seksa postala agresivna Ženska organizacija bazirana u Minneapolisu, SAD, bavi se potporom ženama koje su preživjele prostituciju i koje izlaze iz prostitucije, te su odlučne u stavu da je prostitucija nasilje protiv žena. 17

18 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Prostitucija preživljava jer još uvijek živi muška dominacija. Prostitucija nije posao, to je institucionalno reduciranje žena na seks. Pravo na slobodu izražavanja Sustav prostitucije, koji uključuje pornografiju i seksualnu zabavu, definiran je kao erotična umjetnost ili seksualna sloboda i ekspresija. Striptizete kažu da ponekad uživaju u moći koju imaju nad gledateljima. Kupljeni seks donosi: kriminal silovanja, incest, seksualna zlostavljanja. U Americi se silovanje događa svakih 6 minuta, a u Južnoj Africi svake 1,5 minute. Ljudska prava žena su da ih se ne diskriminira seksualno. Prostitucija krši ta prava jer diskriminira grupu ljudi u korist druge grupe ljudi, a u tu grupu koja se diskriminira spadaju žene i djevojke. Ona krši ljudska prava za psihičkim i moralnim integritetom. Krši zabranu torture i nasilja, krši slobodu i sigurnost, te zabranu ropstva. Krši prava uživanja u visokom standardu psihičkog i mentalnog zdravlja zbog nasilja, bolesti, neželjenih trudnoća, pobačaja, AIDS-a. Prihvaćajući i promovirajući prostituciju kao socijalni oblik seksualnosti ili kao dobar posao za žene, niječe se pravo na viši standard ljudskih prava. Temelj za akciju: Ljudska prava žena uključuju pravo kontrole i odluke u vezi seksualnosti, uključujući seksualno i reproduktivno zdravlje, slobodu od diskriminacije i nasilja. Ravnopravni odnos muškarca i žene u vezi seksualnosti i reprodukcije, uključuje veliko poštovanje prema osobi, jedno prema drugome, dijeljenje odgovornosti za seksualno ponašanje i njegove posljedice. Prostitucija mora biti prepoznata kao dio većeg sistema patrijarhalne dominacije nad ženama. Spolne veze moraju biti restrukturirane na način da seksualnost ponovno postane doživljaj ljudske prisnosti, a ne robna vrijednost koja se kupi ili proda. 18

19 6. KAKO FUNKCIONIRA PROSTITUCIJA? Joe Parker, Lola Greene Baldwin Foundation UVOD Prostitucija, pornografija i drugi oblici komercijalnog seksa su multimilijarderska dolarska industrija. Njome se obogati mala manjina grabežljivaca, dok većina društva plaća štetu. Osobe korištene u industriji seksa često trebaju medicinsku pomoć kao rezultat stalno prisutnog nasilja. One trebaju liječenje infekcija, uključujući i AIDS. Preživjele često trebaju mentalnu pomoć za posttraumatski stresni poremećaj, psihotične epizode i suicidalne ideje. Oko trećine njih završava kronično nesposobno i na socijalnoj pomoći. Trgovina seksom igra aktivnu ulogu u povećanju problema alkohola i droge. Svodnici također prostitutke koriste u prijevari i krivotvorenju. Društvo mora platiti za tretman ovisnika, troškove osiguranja i uhićenja. Uz te troškove, društvo gubi doprinos koji bi mogao biti upotrebljen za zakonitu društvenu djelatnost žrtava industrije seksa. Oni koji vode poslove vezane za seks ne samo da ne plaćaju te troškove, nego ih mnogi uspiju i u potpunosti. izbjeći. JOHNOVI (izraz koji autor teksta koristi za kupce seksualnih usluga) Nijedan posao ne može si dopustiti da stvori proizvod za koji nema kupaca. Prvi korak u razumijevanju industrije seksa je u razumijevanju kupaca, Johnova. Pravu seksualnu vezu nije teško pronaći. Ima mnogo odraslih osoba oba spola koji žele seks ako se netko prema njima dobro odnosi. No, tu leži problem. Neki ljudi ne žele ravnopravan odnos. Oni ne žele biti dobri. Vole moć, vole kupovati druga ljudska bića s kojima mogu raditi sve što žele. Biznis prostitucije i pornografije sastoji se u iskorištavanju jednog ljudskog bića da ispuni fantazije drugoga. Bilo tko tko radi u prostituciji i kaže kupcu previše o sebi, miješa posao sa stvarnošću. Time riskira gubitak mušterije, a može biti i pretučen. U pravom odnosu s pravim ljudima, ograničeni smo granicama koje se odnose na to tko smo mi zapravo, tko su naši roditelji i što možemo raditi zajedno bez da povrijedimo jedno drugo. Neki ljudi ne žele pravu vezu ili misle kako imaju pravo na nešto više od te veze. Ako trebaju potvrđivati vlastite fantazije slikama, video kasetama ili iskorištavanjem pravih ljudi, trgovina seksom ih je spremna opskrbiti. Za određenu cijenu oni mogu imati bajke u vlastitim mislima. Uobičajeni tip kupca prostitutke je potrošač. On je orijentiran prema sebi i jednostavno želi ono što smatra da mu je potrebno. Potrošač će negirati bilo kakvu namjeru da povrijedi nekoga, i može čak tvrditi da suosjeća s osobama koje je iskoristio. Ali zbog svoje 19

20 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU empatija on neće promijeniti ponašanje ili pomoći nekome da pobjegne iz industrije seksa. Njega nije briga želi li to osoba koju iskorištava ili je li ranjiva. On jednostavno misli da ima pravo na sve što hoće, kad god hoće. Ako je netko povrijeđen, to nije njegov problem. On vidi sebe kao osobu vrijednu poštovanja i ponaša se tako da zaštiti svoj ugled. Potrošači omogućavaju veći, sigurniji i čvršći dohodak svodnicima i drugim poslovnim ljudima u industriji seksa. Sadisti su ljudi koji pronalaze zadovoljstvo u strahu druge osobe, u boli ili poniženju. U populaciji ih ima oko 10%. Sadisti variraju u žestini, od onih koji samo žele da se osoba osjeća loše, do onih koji ubijaju. Ako im se dopušta da često povrijede ljude, njihov sadizam postaje sve gori. Psihičko, seksualno i emocionalno iskorištavanje koje čine sadisti, vodi djecu, njihove žrtve, na ulicu. Tamo ih pronalaze svodnici i prodavači. Sadiste privlače žene i djeca koji se prostituiraju zato što oni žele ući u auto ili doći do mjesta gdje ih sadist može imati pod kontrolom. Srž sadizma je u kontroli. Povrijediti ljude koji ih ne mogu spriječiti njihov je najveći užitak. Sadisti pridaju veliku važnost faktoru moći. Najbrutalniji su s niskim ženama i djecom, a pažljiviji su s visokim ženama i muškarcima. Izbjegavaju ljude koji imaju nekoga da ih zaštiti ili nekoga tko se može osvetiti u žrtvinu korist. Ima svodnika koji se specijaliziraju u opskrbljivanju sadista žrtvama i koji baziraju svoje honorare na količini štete učinjene žrtvi. Sadiste je moguće naći u svim slojevima društva, kao i među ljudima koje se poštuje i koji su moćni. Oni često govore: Ti si samo kurva, nitko ti neće vjerovati. Osobe koje rade u prostituciji sigurne su žrtve. Nekrofili su ljudi koji uživaju u prljavštini, u raspadanju i uništenju. Oni su potrošači bolesnih, starih, psihotičnih, označenih i tetoviranih nesretnika industrije seksa u krajnjem stadiju njihova života. Za nekrofile okidači su slomljena tijela. Slave svoju superiornost nad uništenim ljudima i osjećaju da imaju pravo izraziti svoj prijezir na svaki način. Nekrofili moraju držati svoje perverzije tajnima od svojih prijatelja i obitelji, da zaštite svoj socijalni položaj. Normalni ljudi ih jednostavno ne razumiju. Zlostavljači djece uključeni su u industriju seksa na različite načine. Neki su svjesni seksualne privlačnosti djece, često određenog spola i dobi, još u vrijeme kasnoga djetinjstva. Tada oni odlučuju kako će reagirati. Neki imaju sadističke karakteristike. Djecu je lakše kontrolirati nego odrasle. Zlostavljači najlakše kontroliraju vlastitu djecu u vlastitom domu. Zlostavljači djece, koji su ujedno i nekrofili, uživaju u znanju da, kad završe s njima, dječji životi nikada više neće biti isti. Uživaju u činjenici da se djeca mogu kasnije samouništiti u prostituciji ili samoubojstvu. To dokazuje da su bili u pravu. Prijestupnici u seksu s djecom djeluju s različitim stupnjevima izopačenosti. Neki upotrebljavaju njegovanje. Jedni upotrebljavaju pornografiju da sruše otpor i opskrbljuju ih drogom, alkoholom i novcem. Drugi jednostavno počinju sa silovanjem. Mnogi tvrde da imaju neuobičajenu ljubav prema djeci. Tvrde da seks između odraslih i djece nije štetan i da bi ga trebalo legalizirati. Pedofili u stvari uče djecu da su bespomoćna, beznadna i dobra samo za seks i nanošenje boli. 20

21 Kako funkcionira prostitucija? Velik dio eksploatiranih osoba u industriji seksa započinje kao seksualno iskorišteno dijete. Neka su čak ušla tako što su ih dijelili ili iznajmljivali u vlastitoj obitelji. Postoje specijalni svodnici koji opskrbljuju Johnove djecom. Njihovi honorari ovise o djetetovim godinama i izgledu, kao i količini štete koju je dijete već pretrpjelo. Kad su uhvaćeni, svodnici i Johnovi tvrde da nisu znali stvarne djetetove godine. Postoji tržište za odrasle manjeg rasta koji izgledaju kao djeca, za seks i pornografiju. Ali istina leži u honorarima: prava djeca su skuplja nego lažna. SVODNICI Nitko zapravo ne želi seks sa 5, 10 ili 20 stranaca na dan, svaki dan. Pored velikog broja, neki od tih stranaca će upotrijebiti osobu na način koji je bizaran, bolan ili odvratan, a ponekad i fatalan. Kada osobe koje su radile u prostituciji nazovu to ponavljanim silovanjem, ne pretjeruju. To je precizno. Silovanje je seksualni odnošaj, protiv volje žrtve, uz prijetnju i silu. U prostituciji, kupac provodi seksualni akt sa žrtvom koja to ne želi, a zastrašivanje i nasilje prepušta drugom muškarcu, svodniku. John želi vjerovati da plaća za seks, ali osoba s kojom ima seks dobije malo ili ništa novaca. Novac ide svodnicima kako bi platili silu koja im treba da zadrže žene i djecu u prostituciji. Novac ide dileru droge kao zaštita da žrtve ne postanu psihotične od droge ili da ne počine samoubojstvo. Postoje 3 glavne vrste svodnika. Medijski svodnici kao i drugi, prodaju fantazije o povrjeđivanju ljudi. Dvije njihove glavne laži su da su žene dobre samo za seks, a muškarci samo za nasilje. Tvrde da oni proizvode seks i nasilje zato što se to prodaje. Zapravo, mnogo drugih stvari se prodaje jednako dobro ili još bolje (na primjer proizvodi Walt Disneya i Stevena Spielberga često su jako uspješni). Medijski svodnici često imaju osjećaj superiornosti nad drugim ljudima, a s druge strane pomanjkanje inteligencije i kreativnosti za kvalitetniji posao. Oglašivači implicitno obećavaju da će kupnja njihovih proizvoda donijeti sreću, moć i uspjeh u seksu. Nakon što potroše njihov novac, žrtve ove prijevare dobivaju samo kutiju cigareta, bocu šampona ili pornografski magazin. One su usamljene i nesretne kao i prije, ali nema ni njihovog novca. Medijski svodnici bacaju mamac u suradnji sa svodnicima poslovne razine. Privlače mlade osobe željne slave i sreće u svoj posao i usmjeravaju ih u niže razine industrije seksa. Oni ponižavaju obične ljude koji žive običnim životima, pokazujući im samo idealne osobe, savršenih tijela, s boljim poslom i mnogo novaca. Obični se ljudi, čiji se životi ne mogu mjeriti s tim idealima, trebaju osjećati manje vrijednima. Medijski svodnici rade tako da odvrate ljude od uspona i padova stvarnog života i uvedu ih u ovisnosti svijeta zabave. Industrija seksa iznad svega prodaje fantazije, bez obzira na to tko će biti povrijeđen. Medijski svodnici imaju mnogo novaca. Oni posjeduju novine i televizijske kuće, proizvode filmove i televizijske programe. Mogu si priuštiti odvjetničke tvrtke i oglašivačke agencije za promicanje svojih interesa. Njihov novac može kupiti pristup političarima i osigurati posebni tretman za poslovne ljude. Zauzvrat, ovi nude povoljno medijsko prikazivanje i velik doprinos kampanji. 21

22 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Poslovni svodnici izvlače profit iz industrije seksa na način da minimaliziraju rizik od javnog izlaganja ili kriminalnog kažnjavanja. Posjeduju barove i striptiz klubove koji privlače potencijalne kupce. Oni nude poslove, kao što je plesanje, različitim mladim osobama koje su potencijalni kandidati za izravnije uključivanje u industriju seksa. Oni posjeduju knjižnice za odrasle, motele i legalne bordele. Posluju kao legitimni poslovni ljudi, skrivaju svoje vlasništvo iza korporacija i niječu ikakvu povezanost s industrijom seksa. Njihova zarada u poslu sa seksom daleko nadmašuje onu koju bi dobili legitimnim poslom, što upućuje na to da su svjesni kojim se poslom bave. Kroz kontakte u poslovnom svijetu oni ugovaraju seksualne usluge za poslovne ljude, političare i športske klubove. Držeći te aranžmane tajnima, poslovni svodnici sebi osiguravaju određen stupanj zaštite za svoje aktivnosti. Poslovni svodnici se distanciraju od prljavih radnika/ca tretirajući ih radije kao ugovaratelje nego kao svoje zaposlenike. To im omogućava da ne plaćaju poreze, prekovremeni rad, zdravstveno osiguranje. Ako je netko tko radi za njega uhićen, poslovni svodnik je zaštićen od bilo kakvih pravnih posljedica. Potrebno nasilje prepuštaju uličnim svodnicima. S podrškom elemenata legitimne industrije zabave, isto kao i ulični svodnici, oni proizvode i distribuiraju komercijalnu pornografiju. Oni podržavaju i imaju podršku od zagovaratelja civilnih sloboda koji su protiv cenzuriranja, bez obzira na štetu prouzročenu ljudima koje su koristili u pornografiji. Opovrgavaju bilo kakvu odgovornost da su poticali čini potencijalnog nasilnog prijestupnika. Poslovni svodnici često se pridružuju civilnim organizacijama, daju visoke priloge zajednici i sudjeluju u lokalnoj politici. Oni kontinuirano dokazuju svoj identitet kao legitimni poslovni ljudi. Kad su ugroženi, često uspješno traže podršku zajednicu u kojoj nema seks industrije. Za razliku od uličnih svodnika, poslovni ljudi uspijevaju zadržati svoj profit. Oni su vješti ulagači, mogu si priuštiti odvjetnike, rijetko su ovisni o drogama i rijetko se uključuju u neke zločine. Često najveće opasnosti s kojima se suočavaju dolaze iz porezne uprave, a ne od policije. Ulični svodnici su pješadija industrije seksa. Tipično, oni su sitni kriminalci, ali imaju veliku potrebu za sadističkim potvrđivanjem. Johnovi i poslovni svodnici takvim muškarcima prepuštaju ispiranje mozga, premlaćivanja i ubojstva koja su ponekad potrebna da bi se žene i djecu zadržalo u prostituciji. Bordele ne vodi zaposleno osoblje. Vlasnici bordela zahtijevaju da svaki novi zaposlenik bude preporučen od nekoga tko je spreman upotrijebiti kakvu god silu potrebnu za kontroliranje žena. Ulični svodnici uče posao od prijatelja i rođaka koji su već u poslu, od drugih kriminalaca u zatvoru i od ostalih svodnika koje susreću u barovima i klubovima. Ponekad, netko posebno talentiran u zločinu, uči zanat prakticirajući na dostupnoj žrtvi. Svodnici se trude izbjegavati vlastitu identifikaciju, osim pred drugim svodnicima. Vole se predstavljati kao muževi, dečki ili zaštitari. Kada su uhvaćeni u nasilju, trude se spriječiti vanjsko miješanje, tvrdeći da je to samo kućna stvar. Zapravo, svodnici su najveća opasnost za one koje iskorištavaju. Johnovi i policija su manje opasni. 22

23 Kako funkcionira prostitucija? Ulični svodnici se ponose psihološkom kontrolom koju imaju nad svojim žrtvama. Tvrde da prostitutke i djeca daju svoj novac svodnicima jer ih vole ( u jeziku kriminalaca ona me voli znači moram je kontrolirati ). Ulični svodnici se trude smanjiti upotrebu nasilja usprkos činjenici da je to njihov najveći doprinos industriji seksa. Kroz ljudsku povijest uvijek je bilo svojevrsne pohlepe tj. želje za posjedovanjem drugog ljudskog bića. Ekonomija temeljena na robovskoj snazi izumrla je u mnogim područjima jer nije bila profitabilna u usporedbi s modernijim metodama proizvodnje. Za mnoge svodnike zadovoljstvo posjedovanja robova važno je kao i droga i novac. Suprotno mišljenju medija, većina svodnika iskorištava članove vlastite rase. Mnogi su približno istih godina kao i njihove žrtve. Većina svodnika su muškarci. Žene su ponekad upletene u pomaganje svodnicima: kontroliraju svoje staje ili madam u bordelima. Neke vode eskort ili telefonske servise, ali podržavaju veze kroz koje svodnici mogu računati na žene kad ih trebaju. Povremeno žene vlastitom djecom opskrbljuju pedofile, pornografe ili druge u industriji seksa. Uobičajeni razlog tome je majčina vlastita ovisnost o drogi. Pohlepa za novcem i majčina seksualna perverzija manje je uobičajena motivacija. Ulični svodnici obično troše svoj novac na odjeću, nakit, aute i osobito na svoje ovisnosti. Često su upleteni u kriminal, osobito dilanje drogom, i zbog toga mogu ići u zatvor. Rijetki su slučajevi uspješnog suđenja za svodništvo. Ulični svodnici rijetko zadržavaju svoj novac i rijetko napreduju do poslovnog svodnika, ali uvijek ima nekoliko poslovnih svodnika koji su započeli kao ulični svodnici. ODAKLE DOLAZE RADNICI/E? U industriji seksa sve se vrti oko moći. Industrija poduzima sve da oni koje ona koristi ostanu bespomoćni. Grabežljivci nisu ni iracionalni ni glupi. Pažljivo promatraju žrtvin profil i izbjegavaju bilo koga tko bi mogao biti nekontroliran ili opasan. Fokusiraju se na mlade ljude koji dolaze iz zlostavljačkih obitelji, one koji su slabo organizirani ili čak ne postoje. Osnovna funkcija obitelji je zaštita njenih članova, posebno djece. Obitelj je također tim i svi igrači moraju raditi svoj posao. Ako su članovi izgubljeni ili onemogućeni, drugi u proširenoj obitelji ili zajednici moraju se nastaviti brinuti za njih. Kada su jedan ili više odraslih u obitelji odsutni, ovisni, mentalno bolesni ili demoralizirani, djeca su u opasnosti. Kada je obitelj siromašna ili je dio marginalizirane grupe, mogućnosti za edukaciju i dobar posao su ograničene, neki članovi tih obitelji mogu prihvatiti rizik. Ako su mladi ljudi terorizirani, tučeni ili seksualno iskorištavani od ljudi koji su ih trebali štititi, mnogi od njih odlaze pronaći sreću na ulici. Za neke striptiz ili čak prostitucija može izgledati bolje, nego uopće ne imati posao. Ako nemaju dovoljno godina, nemaju adresu ili ne žele uplitati svoje roditelje, socijalne agencije im neće pomoći. Djeca su još uvijek tretirana kao vlasništvo odraslih. Za normalne poslove potrebno je imati između četrnaest i osamnaest godina. Vrlo mladi ljudi praktički su prisiljeni ući u industriju seksa, čak i prije nego se svodnici i Johnovi upletu. Moraju se prostituirati između dvanaeste i četrnaeste godine dok ne postanu punoljetni i dobiju bolji posao, kao npr. striptiz. 23

24 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Postoje tri glavna načina uvođenja nekoga u prostituciju. Kod uzimanja robova, mladi muškarci grabežljivci potpomažu žrtvu dovoljno dugo da budu sigurni da ona nije opasna za njih, niti zaštićena od bilo koga drugoga. Uvode ju u situaciju gdje može biti oteta i zadržana u izolaciji na mjestu koje robovlasnici i njihovi prijatelji kontroliraju. Kroz neko vrijeme žrtva je terorizirana, mučena i grupno silovana. Suočena je s vlastitom smrću i smrću onih koje voli. Uvjerena je da je njena jedina šansa za preživljavanje napraviti točno ono što joj je rečeno. Nakon što je sazrela, ona radi za otmičara ili je prodana drugom svodniku. Obiteljsko nasilje čini lakom metom mlade djevojke koji dolaze iz zlostavljačkih domova, koje su željne nježnosti i koje ne znaju kako normalna ljubavna veza izgleda. Ulaze u vezu s dečkima koji se prema njima ponašaju bolje nego itko do tada. S vremenom ti dečki postaju ekstremno opsjednuti kontrolom i nasilni. Oni im opravdavaju potrebu za upražnjavanjem komercijalnog seksa nedostatkom novca i objašnjenjima: Ako me voliš, napravit ćeš to za mene. Brzo se to preokreće sa: Samo ovaj put na: Ti si samo kurva, moja kurva i onda zahtijevaju svakodnevnu prostituciju. Nastavljaju kontrolirati žrtvu emocionalnim manipulacijama i nasiljem, živeći od njene zarade, dok ona potraje. Proces njegovanja upotrebljavaju stariji i više sofisticirani grabežljivci, posebno na mlađoj djeci. Ovi zločinci postaju stručnjaci u poistovjećivanju sa zlostavljanom, zanemarivanom i depresivnom djecom i potpomažu ih. Oni razvijaju poseban odnos koji izolira dijete od drugih i dijete se osjeća prihvaćenim u tom njegovanju. Polako, obrana je slomljena upotrebom darova, novca, alkohola, droge i pornografije. U industriji seksa, pornografija nije samo profitabilni proizvod, također je i zanat. Tako se dijete uvodi u direktniji seks i u dječji identitet počinje se stapati nasilje: Ti to želiš, Ti to voliš, Sad si prljav, perverzan. Ti su grabežljivci često zainteresirani za djecu posebnih godina ili izgleda. Kada prerastu te godine, djeca mogu prijeći pedofilima koji se zanimaju za stariju djecu. Za dijete je vrlo bolno kada postane smeće za baciti. U kratkom vremenskom periodu, grabežljivci mogu viktimizirati nevjerojatno velik broj djece. Emocionalna šteta koju naprave ostavlja djetetu izbor samo za još dublji ulazak u industriju seksa. RAZLIKE U SPOLU Doživljaj prostitucije sličan je i za muškarce i za žene, ali postoje i neke razlike. Mnogi mladi muškarci koji su u prostituciji su heteroseksualci. Oni su uvučeni u industriju seksa sličnom silom kao i žene. Mnogi Johnovi sebe smatraju straight, i tvrde da su samo prostituirani mladi muškarci homoseksualci. Oni koji su upotrebljavani u muško-muškoj prostituciji, često su ostavljeni zbunjeni svojom stvarnom seksualnom orijentacijom. Kad pokušaju pobjeći tom životu, mogu se također sukobiti sa svim predrasudama koje idu uz prostituciju. Silovanje i seksualno porobljavanje uobičajeno je u zatvorima i kaznenim zavodima. Postoji znatna društvena podrška za to kao za sastavni dio kazne. Neki od onih koji vode institucije daju sve od sebe da stvore sigurno i kontrolirajuće okruženje, ali mogu biti spriječeni pomanjkanjem osoblja. To dovodi do teškoća u nadgledanju zgrade ili institucije, te dolazi do situacija da se malo brine o tome što stanari rade jedni drugima. Stanari koji odu osoblju u potrazi za zaštitom često završe u pritvoru koji je skoro isti kao i disciplinarna izolacija. Osveta osuđenika prema cinkarošima ide od zlostavljanja do smrti. Skoro su svi od tih traumatiziranih muškaraca s vremenom otpušteni. Mnogi 24

25 Kako funkcionira prostitucija? se odaju alkoholu i drogi ili su onesposobljeni nekim psihološkim poremećajem. Drugi lutaju ulicama, intoksicirani, naoružani i spremni eksplozivno reagirati na bilo koji znak ponižavanja. Žene prostitutke često imaju djecu, prije ili kasnije. Majke koje ne mogu zaštititi sebe, često ne mogu ni svoju djecu. U beskrajnom vrtlogu seksa, droge i nasilja, djeca mogu biti zlostavljana, traumatizirana ili čak postati roba u industriji seksa. Jedan od najbolnijih događaja u životu prostitutke je gubljenje prava na djecu, bez obzira na razloge. Većina prostituiranih žena žele biti dobre majke, trude se dati svojoj djeci ljubav i pažnju koju one same nisu imale. Rođenje trick baby tj. kada se ne zna tko je otac, stvara jako komplicirane osjećaje. Neke majke mogu odvojiti svoje osjećaje za bebu od ljutnje zbog načina na koji je začeta, ali neke ne mogu. Neka od te djece dana su na posvajanje zbog bojazni majke da bi mogle biti zlostavljane. Ako je djetetov otac svodnik ili tvrdi da je radnik, sud bi mogao ignorirati pravu prirodu veze. Svodnicima bi mogao dati dopuštenje posjeta ili čak skrbništvo. To daje svodniku novu osobu za tretiranje i novi način kontroliranja majke. Time je bijeg iz industrije seksa još više otežan. Oboje, i muški i žene, spašeni od prostitucije, često razviju mržnju prema muškarcima, posebno prema autoritetima. Oni ih okrivljuju za nastalu štetu i za nedostatak pomoći kad im je bila potrebna. ULOGA DRUŠTVA Šire društvo opskrbljuje svodnike veoma moćnim oružjem. Ono prostituciji daje formu identiteta, a ne zanimanja. Jednom kad si uzela novac za seks, ti si prostitutka. Društvo ne dopušta da taj identitet ima ograničeni rok trajanja, niti da bude društveno prihvaćen kao neki drugi. Društvo nudi pomoć ljudima u nevolji, većinom bazirano na vrijednosti koju ta osoba ima. Mnogo je lakše pomoći udanoj ženi srednje klase koja je žrtva obiteljskog nasilja nego onoj koja bježi iz industrije seksa. Mnogi ljudi misle da je prostitucija životni odabir ili čak ovisnost. Smatraju da su mnoge tamo kako bi financirale svoju ovisnost o drogi, ali zapravo koriste drogu kako bi se mogle nositi sa stvarima koje im se događaju u životu. Društvo pretpostavlja da se ništa ne može učiniti kako bi im se pomoglo, stoga se i ne treba truditi. Svodnici računaju na to. Žena koja je uhvaćena, pod kontrolom nasilnog i nemilosrdnog čovjeka, bez nade za pomoć izvana, postaje plodno tlo za Stockholmski sindrom 1. Kada se žrtva ne može boriti ili pobjeći, može izgraditi vezu sa svojim okupatorom. To može postati očajnička veza jer ona stvarno vjeruje u to kako ga voli i time upropaštava svoje šanse za bijeg. 1 Označava ponašanje ljudi koji su bili povrijeđeni ili kojima je prijećeno nasiljem od koga ne mogu pobjeći. Stockholmski sindrom je prvi put uočen godine kada su četiri službenice/službenika banke bile držane kao taoci za vrijeme pljačke banke u Stockholmu, Švedska. Od tog vremena su ljudi koji rade sa ženama žrtvama nasilja shvatili da žene razvijaju isti sindrom u cilju da prežive. Stockholmski sindrom se definira kao reakcija zatočenika na nasilje koje ne mogu izbjeći. Uočeno je da oteti taoci lakše prežive kada uspostave vezu s onima koji ih drže u zatočeništvu. Postoje četiri uvjeta neophodna da bi se razvio Stockholmski sindrom. Sve ove stvari važe i za ženu i obitelj gdje je muškarac nasilan. Ta četiri uvjeta koji će prouzročiti da se žena veže za svog nasilnika su sljedeći: 1) nasilnik prijeti žrtvi da će je ubiti ili joj nanijeti velike povrede dovodi u pitanje njen opstanak; 2) ona ne može pobjeći ili misli da ne može pobjeći; 3) ona postaje izolirana od drugih; 4) nasilnik pokazuje izvjesnu nježnost. 25

26 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Stockholmski sindrom često je razlog koji drugi ljudi vide kao odluku za ostanak u industriji seksa. Prostitucija i trgovina drogom idu ruku pod ruku. Kupci seksa često su i kupci droge. Mnogi svodnici podupiru njihove navike, kao i dilanje droge. Svodnici smatraju drogu i alkohol cijenom posla. Bez kemije, njihova stoka može postati psihotična ili može počiniti samoubojstvo. Uz pranje mozga i nasilje, ovisnost omogućava kontrolu. Droga isto tako stvara izolaciju od ljudi koji bi joj mogli pomoći i zaštiti ju. Više od samo prostitutke, osoba manje vrijedna pomoći je prostitutka ovisnica. Zdravstvene posljedice prostitucije su zaprepašćujuće. Prostitucija, osobito u djetinjstvu, ima jednake posljedice kao i rak u stvaranju posttraumatskog stresnog poremećaja. One koje prežive, često imaju neke kombinacije depresije, anksioznosti i disocijativnog poremećaja. Uz oštećenja mozga, uobičajene su psihoze i samoubojstva. Dugogodišnji psihijatrijski poremećaji, ozbiljnija medicinska bolest i posljedice akumulacije povrjeda, skraćuju život. ZAKLJUČAK Ljudi koji imaju sretnije živote, kao i oni koji profitiraju od industrije seksa, često opisuju prostituciju i pornografiju kao zločin bez žrtava. Upiru prstom u mali broj radnica/ka u industriji seksa koji bi stvarno mogli biti samo slučajno upleteni, te pokušavaju pronaći određenu malu skupinu ljudi u industriji seksa koji su negdje, nekad, nešto zaradili. Sama ta selektivnost njihove pažnje upućuje na to kako su na nekom nivou svjesni da je upletenost u industriju seksa strašna nesreća. Jedan je stari policajac rekao: Svatko tko misli da je prostitucija kriminal bez žrtava, nije to vidio dovoljno izbliza. Potrebno je selo da bi se stvorila prostitutka. 26

27 7. MITOVI I PREDRASUDE O PROSTITUCIJI NAČIN ODRŽAVANJA POSTOJEĆEG STANJA Kad se bilo gdje pokrene rasprava o prostituciji, već u prvim rečenicama izađu na površinu mitovi koji su toliko čvrsto ukorijenjeni da ih je gotovo nemoguće razbiti argumentima. Najčešće ih, naravno, iznose muškarci kojima i najviše odgovara da se postojeće stanje ne promijeni, da moć ostane na njihovoj strani. Neravnopravnost spolova nigdje nije bolje vidljiva nego u prostituciji, ali mitovi i predrasude najčešće služe zato da bi se realnost zakrila gustim velom nečega što je samo po sebi razumljivo i zato to nije potrebno preispitivati. Ovdje ćemo navesti samo neke: 1. To je najstarija profesija Prvo, to nikako nije profesija, jer osposobljavanje za neku profesiju zahtijeva školovanje, profesore, nastavni plan i sl. To je opresija, pritisak na žene da služe za zabavu muškarcima koji onda slobodno mogu biti i nasilni i grubi jer su za to platili. Da su se ljudi od nastanka ljudske vrste prvo bavili prostitucijom ne bi lovili niti sijali. Ako već smještamo prostituciju tako daleko u prošlost (od pamtivijeka kao što mnogi kažu), mnogo je realističnija verzija da su lovci koji su bili uspješni i jaki, te prehranjivali pleme, tražili određene usluge za bolji komad mesa, te su tako začeli taj mit. Svodništvo je zapravo najstarija profesija i do danas, sve dok ima slabih i nezaštićenih, uspješno napreduje na društvenoj ljestvici. 2. Prostitucijom se prevenira silovanje ostalih žena U Napoleonovo vrijeme, vrijeme regulacionizma, uvriježeno je bilo vjerovanje da bi muškarci napadali ugledne žene kad ne bi bilo žena koje se bave prostitucijom. Ono se temelji na još uvijek vrlo proširenom stavu da su muškarci nedužne žrtve svojih seksualnih nagona, a žene služe zato da im udovoljavaju. Većina žena u industriji seksa također je silovano jer je grubost i sila nešto što si možeš dozvoliti kad platiš, ali i unatoč tome silovani su i milijuni ostalih žena koje se ne bave prostitucijom. Argument da je prostitucija prevencija silovanja jednostavno ne stoji i to potvrđuju svakodnevna izvješća iz crnih kronika. 3. Muškarcima je seks neophodan Mnogi (najčešće muškarci) tvrde kako ima muškaraca koji su nesposobni (ili nemaju vremena) za ozbiljniju vezu, a seks im je neophodan, pa je dobro da postoje žene s kojima to mogu nadoknaditi. Stvarnost je međutim, da većina muškaraca koji kupuju seks ima partnerice, ali one ne žele takav seks kakav njima treba jer vrijeđa, tjelesno ili psihički. Čak i kad nije na taj način povređujući, definitivno ne znači ljubav i uvažavanje koje je potrebno za jedan ravnopravan odnos. Znamo da postoje osobe koje svojom odlukom život provode u celibatu (npr. svećenici), kao i oni koje zbog nekih hendikepa ne mogu upražnjavati seks, a žive sretno i ispunjene živote. Nitko nije umro od nedostatka seksa. 27

28 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU 4. Žene izabiru prostituciju To je izbor u situaciji bez izbora. Značajan broj žena u prostituciju su ušle kao djeca. Po nekim istraživanjima njih 90% bi izašlo iz toga da ikako može. Ako se govori o izboru, treba imati na umu da apsolutna sloboda ne postoji i svi naši odabiri su u velikoj mjeri uvjetovani unutarnjim (struktura ličnosti) i vanjskim faktorima (odgoj, vrijednosti, okolina). Gotovo sigurno niti jedna djevojčica u svom djetinjstvu ne sanja da će biti prostitutka, a one koje to u nekom trenutku izaberu najčešće misle kako će ubrzo s tim prestati. Tako je veći problem od izbora prostitucije problem izbora izlaska iz prostitucije, budući da nema programa koji bi omogućavali prekvalifikaciju. Činjenica jest da društvo kroz seks industriju ulaže ogromne napore i sredstva da uvuče žene u prostituciju, ali ne daje ništa da ih od tamo izvuče. Moguću grižnju savjesti najlakše je umiriti prebacivanjem odgovornosti na žrtvu koja je to sama htjela. 5. Žene u tome uživaju Ovo je također jedan od muških argumenata koji treba njih prikazati kao dobrotvore koji brinu da žene dobiju što žele. Ako pitate bilo koju ženu koja je izašla iz prostitucije i spremna je otvoreno govoriti, naslušat ćete se priča o nasilju, brutalnosti i zahtjevima kojima su bile prisiljavane udovoljavati protiv svoje volje, tako da se to teško može nazvati uživanjem. No, da bi udovoljile klijentima moraju glumiti kako uživaju i oni odlaze zadovoljni što su bili u mogućnosti nekome takvo uživanje i priuštiti. Tako se uspješno pere savjest. Ako pitate bilo koju udanu ženu koja voli svog muža najviše na svijetu bi li mogla s njim uživati deset do petnaest puta na noć i tako sedam dana u tjednu, vjerojatno bi vas poslala k vragu. A on svaki put nastoji da ona uživa. Kako je to tek kad se radi o petnaest različitih muškaraca (koje ne možete birati) na noć? IZJAVE NA TEMELJU PREDRASUDA 1. Prostitucija je oduvijek postojala i niti jedna zemlja je nije uspjela iskorijeniti, a preko 70% zemlja ima to riješeno..., zato je legalizacija najbolji put. Nije istina. Niti jedna država nema to riješeno, nego na različite načine pokušavaju prostituciju tretirati ili se eksplicitno suprotstaviti (kao Švedska i Južna Koreja) na način da pokušavaju ukloniti temeljni uzrok, nesrazmjer u odnosu moći između žena i muškaraca u društvu (preko 90% osoba u prostituciji su žene, a kupci su muškarci, pa stoga kažemo da je to rodno uvjetovan problem). Za Hrvatsku je samo pitanje na koji se primjer želimo ugledati. Ženskim nevladinim organizacijama izgleda primjereniji švedski model koji se temelji na postizanju ravnopravnosti spolova i identificiranju korijena problema u potražnji za seksualnim uslugama, a ne na ženskoj ponudi. Muškarci su ti koji su u većini na pozicijama moći (pa i da donesu zakon o legalizaciji). Imaju političku, ekonomsku i društvenu premoć koja im omogućuje zloupotrebu ženske seksualnosti i opredmećivanje žena na razinu stvari koju oni mogu bez ikakvih posljedica kupovati za seksualno iskorištavanje, a također i prodavati (što je posebno eklatantno vidljivo u problemu trgovanja ženama, gdje velika većina žena postaje žrtvama upravo u svrhu seksualnog iskorištavanja) za sada s vrlo malim rizikom da će biti kažnjeni. Legalizacija znači zapravo da će, pored žena u prostituciji, legalni postati i svodnici i makroi koji će time (umjesto da budu kažnjeni) postati ugledni biznismeni, a tmurna mjesta na kojima se odvija prostitucija postat će poduzetničke zone sa vrlo malo zakonskih 28

29 Predrasude o prostituciji ograničenja. To znači legalizaciju cijele seksualne industrije koja postaje sponzorirana od strane države. Interes države je ubirati porez i ostvariti profit, bez obzira na činjenicu što će se tim poslom najmanje obogatiti žene i što je to za njih po svim pokazateljima štetno. Prljavi novac na taj način postaje čist. Prilikom razmišljanja o legalizaciji, zakonodavac bi trebao na umu imati dvije stvari: neće li ozakoniti činjenje štete i time si stvoriti još više problema u društvu (zašto se npr. ne legalizira konzumiranje teških droga) i neće li takvim zakonom prekršiti međunarodne konvencije kojih se ratifikacijom obvezala pridržavati (npr. Konvencije o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.). U oba slučaja svi razlozi govore protiv. 2. Ženske organizacije svojim moraliziranjem samo štete ženama u prostituciji. Odakle im pravo da govore u ime tih žena? Žene u prostituciji najgrublje bi se moglo podijeliti u dvije kategorije: one koje su još uvijek u tome i one koje su izašle nakon što su preživjele realnost prostitucije. Njihovi su stavovi većinom dijametralno suprotni i to je potpuno razumljivo, budući da prve još uvijek imaju iluzije da im u tome može biti bolje, dok su druge, nakon što su dugo pokušavale, te iluzije odbacile kao nerealne i pokušavaju se suočiti s posljedicama (u preko 64% pate od teških oblika PTSP-a). Upravo iz tog razloga postoje i dva Manifesta s različitim zahtjevima, ali ono što je u oba zajedničko jest spominjanje nasilja koje se tim ženama događa. Najčešća misija ženskih organizacija jest borba protiv muškog nasilja nad ženama i u tome nema ničeg moralizirajućeg. Žene koje se obraćaju za pomoć nevladinim organizacijama kao žrtve obiteljskog, seksualnog, ekonomskog ili bilo kojeg oblika muškog nasilja, čine to upravo zato što znaju da neće biti osuđivane i da se neće razgovarati o tome koliko su one svojim ponašanjem doprinijele svom položaju, a upravo to im se najčešće događa ( Zašto si bila tako kasno vani i tako provokativno obučena? ) i kako bi se one trebale mijenjati da im bude bolje ( Nemoj prigovarati i rodi mu još jedno dijete, pa te neće tući ). Žene u prostituciji rijetko se ikome obraćaju za pomoć, s jedne strane jer je prostitucija prekršaj i time riskiraju da budu prijavljene, a s druge strane jer one same imaju tu prepreku da čine nešto što je u društvu generalno označeno kao nemoralno. Većina njih ne želi da se zna kako se time bave jer vjeruju da će, kad zarade dovoljno novaca, s time prestati i organizirat će si život na nekim drugim, društveno priznatim temeljima (započeti neki posao, zaposliti se, osnovati obitelj). One koje se pak pristanu javno eksponirati, često su privučene i zavedene lažnim obećanjima (pa i novcem) od lobista seksualne industrije kako će im to donijeti neku dobit. Dobar primjer za to je djevojka koja je preživjela trgovanje ljudima i, nakon što se oslobodila, ostala u prostituciji u Nizozemskoj. Dolaskom u Hrvatsku smatrala je da će tu postati porno zvijezda i time dobro zarađivati, te da je legalizirati prostituciju dobra ideja za koju se vrijedi javno izložiti. Sudjelovala je u snimanju dokumentarnog filma Sve 5 i već u samom filmu (snimanje je trajalo godinu dana) vidljivo je s kakvim se teškoćama morala suočavati u kontaktu s ljudima, od obitelji pa šire. Već na kraju filma vidimo da je postala majka i u zadnjoj se sceni, na krštenju svog djeteta, pred svećenikom izjašnjava kako se odriče sotone. Promijenila je mišljenje iz moralnih razloga ili svijesti koliko je to zanimanje opasno, i sad se, koliko znamo, svrstava u ovu drugu kategoriju, žena koje su izašle iz prostitucije i ne zalažu se za legalizaciju. 29

30 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU I opet se postavlja pitanje kome želimo vjerovati. Možda je preoštra usporedba s ovisnikom koji, dok uzima drogu, misli kako bi država trebala dozvoliti bar lake droge jer je to pitanje osobne odluke, a nakon što se suoči sa zdravstvenim i drugim posljedicama, postaje svjestan koliko je njegovo prijašnje razmišljanje bilo pogrešno. Ženske organizacije podržavaju žene i bore se za život bez nasilja, pa znajući koliko je u prostituciji nasilja, dehumanizacije i degradiranja žena na nivo objekta zadovoljavanja muške požude, ne mogu podržavati sistem koji ih neljudski iskorištava. To ne znači da neće pružiti bilo koji oblik podrške i ženama u prostituciji (pravnu, psihološku i sl.), čak i kada one ne žele izaći, jer je to osnova ženske solidarnosti, no one je iz već spomenutih razloga najčešće ne traže. Na žalost, za razliku od nekih razvijenih zemlja gdje postoje tzv. Exit programi i savjetovališta za alternative prostituciji. Budući da u Hrvatskoj to nije prepoznato kao problem, nema niti financijske mogućnosti da ženske organizacije uopće pruže takvu vrstu pomoći. 3. Legalizacijom prostitucije žene bi bile zaštićene To je vrlo neutemeljena izjava koja istodobno vjerojatno najviše privlači žene u prostituciji. San o udobnom i sigurnom mjestu za obavljanje profesije, te mogućnosti da budu zaštićene od nasilja vrlo je privlačan, ali to na žalost nemaju niti radnice u drugim, legalnim zanimanjima, pa su na radnom mjestu često izložene napastovanju, pa i seksualnom zlostavljanju. No, ako to ostavimo po strani, pogledajmo što znači ta sigurnost. Seksualni čin je, čak i u prostituciji, uglavnom vrlo privatan, između dvije osobe (ako izuzmemo posebne želje) i u prostoru koji nije nadgledan video kamerama ili u prisustvu tjelohranitelja (pretpostavljamo da u takvoj organizaciji potrošači baš ne bi bili voljni kupiti uslugu). Saznanje da je netko u blizini i može priskočiti u pomoć možda djeluje utješno, no iskustva žena upravo u takvoj organizaciji govore suprotno. Neke studije 1 (Briefing Handbook, str. 20) ukazuju na to da su žene u indoor prostituciji slabo u mogućnosti kontrolirati uvjete i interakciju s muškarcima. Boyer, Chapman & Marshall (1993) 2 konstatirali su kako su žene u striptiz-klubovima i bordelima imale manje kontrole nad uvjetima i vjerojatno se suočavale s većim rizikom od iskorištavanja, porobljavanja i fizičkih ozljeda. Žene pričaju o tome kako su same u sobi s korisnikom usluge, ne mogu odbiti njegove zahtjeve ili jedna drugu upozoriti, obeshrabruje ih se da prijave nasilje ili pokrenu proces protiv nasilnog kupca, te kako pored toga moraju usluživati još i svodnike i čuvare. Dominacija i moć koja se manifestira u mogućnosti da se kupi tijelo druge osobe vrlo je često praćena idejom da se tu stvar ne treba tretirati s pažnjom, pogotovo ne nježno. Za uložen novac (koji najčešće nije mali) kupac očekuje ostvarenje svih prohtjeva i nije ga briga hoće li se roba oštetiti i što ona želi ili ne. Onome tko vodi posao u interesu je što veći profit i također ne brine previše koliko se to zaposlenoj sviđa: Postalo je sve teže biti s klijentima. Mrzila sam to. Mijenjala sam radna mjesta dok nisam došla do ovog. Ona (madam) bi obećala klijentima više od onog što ja radim i onda bi oni ostali i puna dva sata. Prije bi klijenti platili za sat, ali bi ostali dvadesetak minuta, ali ovi sad hoće iskoristiti do zadnje minute. 1 Monica O Connor i Grainne Healy. The Links between Prostitution and Sex Trafficking: A Briefing Handbook, Pripremljeno za zajednički projektnu koordinaciju od strane Coalition Against Trafficking in Women (CATW) i European Women s Lobby (EWL) o Promoviranju preventivnih mjera za borbu protiv trgovanja ljudima u svrhu seksualne eksploatacije: partnerstvo švedskih i američkih vladinih i nevladinih organizacija. Violence%20Centre/News/handbook.pdf

31 Predrasude o prostituciji U intervjuima sa ženama u Irskoj (Lawless & Wayne, 2005) 3 žene opisuju kako usprkos njihovih nastojanja da kontroliraju svoju okolinu, nisu mogle predvidjeti muško nasilje: Bila sam jednom silovana. Bez ikakvog znaka da će se to desiti. Upravo smo završavali. Odjednom me on gurnuo natrag na auto. Skinuo ga je (kondom) i silom penetrirao. Prije toga nije bilo ništa neobično, nikakvih naznaka. Logično je da se žene u legalnom biznisu ne ohrabruje da prijavljuju nasilje jer to nije dobro za ugled tvrtke, nemaju mogućnost odbiti klijenta kao kad se same organiziraju, a prostorni uvjeti su sigurni samo dok pristaju slijediti politiku koju diktira vlasnik. Žene u prostituciji kažu da ih tjeraju iz stanova kad se otkrije čime se bave i vjerojatno očekuju da se s legalizacijom to više neće događati, te da će imati siguran krov nad glavom. Međutim niti jedna država (pa čak ni one koje su to legalizirale) ne dopušta da se prostitucija odvija svuda, nego to najčešće getoizira u kvartove koji su točno predviđeni, a posao ne vode i organiziraju same žene, već netko to radi za njih i za to im oduzima značajan dio zarade (treba platiti sav taj komfor i sigurnost ). 4. Kad bi prostitucija postala posao žene bi dobile status radnica, te zdravstveno i mirovinsko osiguranje Preskočimo razinu zdravstvenih i mirovinskih prava koje ostvaruje bilo koja profesija u Hrvatskoj, pa čak i one s beneficiranim stažom (što bi u slučaju ozakonjenja i prostitucija trebala biti) i zadržimo se na nekim posebnostima. Žena koja pruža seksualne usluge treba se registrirati (da se točno zna koliko takvih radnica imamo) a onda (u cilju zaštite javnog zdravlja) redovito i obavezno (čak vrlo često po nekima jednom u dva tjedna) podvrgavati liječničkom pregledu (ginekološki, pretrage markera na zarazne bolesti i sl.). Takvu torturu ne prolazi niti jedna profesija, pa zašto onda tu? Da bi se zaštitilo radnice? Ne, nego da klijenti mogu biti mirni da se neće zaraziti, tako da je to prije svega zbog njihove zaštite. Eklatantni primjer kako se pod krinkom brige o drugima brine zapravo o sebi i još eklatantniji primjer neravnopravnosti spolova. Istovremeno od kupaca, koji ponekad i iz osvete prema ženama svjesno prenose bolesti (znamo za slučajeve kad su mete takvih bile baš žene u prostituciji), ne traži se ništa, niti da se registriraju (pa i kad ih se nađe u za sada prekršajno sankcioniranoj prostituciji oni ne snose nikakve sankcije, čak se vrlo pazi da se njihov identitet nigdje ne spomene), niti da budu zdravi, tj. da imaju dokaz da ne boluju od neke spolno prenosive bolesti. Kad jedan takav ženu zarazi HIV-om, koje je to zdravstveno osiguranje koje će joj pomoći da ozdravi? Slučaj žene iz Ukrajine koja je na našim prostorima iskorištavana do zadnjega i mlada umrla zaražena svim mogućim bolestima, primjer je razloga zbog kojih treba pregledavati žene. Masa muškaraca, njezinih klijenata požurilo je na preglede nakon što su pročitali da je umrla, tako da je to skoro postao javnozdravstveni problem, pa ne bi bilo dobro da se takva panika ponovi. Blagodati mirovine povezani su sa radnim stažom koji u Hrvatskoj za žene iznosi 45 godina. Misli li itko da žena u prostituciji može odraditi svoj radni staž? Ako je odgovor NE, kakve su mogućnosti prekvalifikacije i u koje zanimanje? Znamo da je prostitucija zanimanje bez roka trajanja i manje-više identitet koji se olako pripisuje ženama u stilu Jednom kurva, uvijek kurva. Tko će željeti zaposliti ženu u čijoj radnoj knjižici piše da se određen broj godina zanimala prostitucijom? 3 Lawless K, Wayne A, The Next Step Initiative. Research report on barriers affecting women in prostitution

32 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU 5. Ženske organizacije mrze muškarce jer se zalažu za kažnjavanje muškaraca Zakonima država propisuje koja su to neprihvatljiva ponašanja koja ne želi u društvu tolerirati. Do sada je za jedno neprihvatljivo ponašanje (zloupotrebu ljudskog tijela kroz prostituciju) tisućljećima odgovornom držana samo žena, dok se muškarci nigdje nisu ni spominjali, a čin ipak uključuje dvije strane. Ta je neravnopravnost održavana mitovima i predrasudama o tome kako žene to žele i u tome uživaju, na taj se način brzo obogate i sl. (što su također proširili muškarci jer im takva situacija odgovara). Dakle, za jedno zlo u kojem sudjeluju dvije strane, odgovornom je držana i kažnjavana samo jedna i to ona koja je s pozicije moći slabija. S gledišta pravde bila bi potrebna tisućljeća kažnjavanja muškaraca da dođe do izjednačavanja, ali nije suština u kažnjavanju, nego u poruci koju upućujemo javnosti, posebno mlađim generacijama. Legalizacijom poručujemo da je u redu kupovati tuđe tijelo zbog seksualnog zadovoljstva (čitaj iživljavanja), pa će i oni, koji inače nikad na takvo što ne bi niti pomislili dok je to zakonom zabranjeno, olako posegnuti za tom blagodati koja im se nudi na tanjuru. Samo zato što to mogu. Mogli su nekažnjeno i do sada, ali im je ipak bilo bar malo neugodno kad bi ih policija uhvatila na djelu. Njih nisu zapisivali niti kažnjavali, dapače, štitila se njihova privatnost, ali su bar imali blagi osjećaj da sudjeluju u nečemu što je zakonom zabranjeno. Nisu ženske organizacije mrziteljice muškaraca pa da im ovakvim prijedlogom žele napakostiti, nego je takav stav uvjetovao rad sa ženama koje su preživjele nasilje. Ako se složimo da je prostitucija nasilje nad ženama, onda bi se trebali složiti i da se kažnjava počinitelje tog nasilja. Zakonodavci brinu da su zakoni rodno neutralni, pa teoretski, predloženi članak zakona koji zabranjuje kupovanje seksualnih usluga može kazniti i ženu, no kako je poznato da seks kupuju u najvećoj većini muškarci (jer imaju moć ekonomsku, društvenu, fizičku) stječe se krivi dojam da ženske organizacije generalno osuđuju muškarce. Sasvim suprotno, nadamo se i vjerujemo da će se mnogi osviješteni muškarci također pridružiti toj inicijativi svjesni da se time bore generalno protiv nasilja nad ženama. Kao što je to učinio jedan Šveđanin, Sven-Axel Mansson 4, koji je rekao: Muškarci koji imaju probleme u odnosima sa ženama, rješavaju te probleme kupujući seks. Zbog toga je prostitucija muški problem i bilo bi potpuno krivo da se kažnjavaju žene. 4 Sociolog Sven-Axel Mansson s University of Göteborg u Švedskoj proveo je studiju za Unesco Muškarci i tržište sexa 32

33 8. PROSTITUCIJA U PET ZEMALJA: NASILJE I POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ 1 Podaci pokazuju da postoji povezanost između nasilja i PTSP-a kod 475 prostituiranih osoba u 5 zemalja. Psihički napadi, silovanja i zlostavljanja uobičajeni su. Usprkos razlikama u kulturi i uzorku, nije bilo razlika u učestalosti pojave PTSP u 4 od 5 zemalja. Traumatsko iskustvo je mnogo jača varijabla nego spol, rasa ili država. Takvi nalazi sugeriraju da šteta nastala prostitucijom nije kulturalni fenomen. Ispitanici su izjavili da je zlostavljanje u dječjoj dobi bilo prisutno sa 58%. Vanwesenbeeck (1994) 2 je našla: da je 40% njenih ispitanica bilo seksualno zlostavljano u djetinjstvu; 40% ih je prisiljeno na prostituciju ili je preživjelo seksualno zlostavljanje od poznanika, 70% je bilo verbalno zlostavljano u prostituciji, 60% je bilo fizički napadnuto, 40% seksualno zlostavljano u Nizozemskoj. 90% ispitanica je doživjelo živčani slom, 75-80% ima depresiju i agresiju, ne vjeruje nikome i ima osjećaj krivnje. Česte su i pritužbe na fizičke bolesti. Pretpostavlja se da se ulična prostitucija kvalitativno razlikuje od eskorta ili prostitucije u bordelima. Prema podatcima, ima više psihičkog nasilja na ulici, ali nema razlika u prisustvu PTSP-a na ulici ili u bordelu. Pitali su ispitanice iz Južne Afrike i Zambije bi li bile psihički sigurnije kad bi se prostitucija legalizirala: 62% u J. Africi i 73% u Zambiji reklo je ne. One vide prostituciju kao aktivnost u kojoj će uvijek biti psihičkih i seksualnih napada bila ona legalna ili ne. Nije bilo razlika u simptomima PTSP-a u različitim zemljama usprkos različitom uzorku i kulturi. 67% ispitanika od 475 susreće se sa kriterijem za dijagnozu PTSP-a i može se usporediti sa ženama u skloništu (45%), žrtvama silovanja (70%) i izbjeglicama koje su preživjele organizirano nasilje (51%). 1 Melissa Farley, Isin Baral, Merab Kiremire i Ufuk Sezgin, Prostitution in Five Countries: Violence and Post-Traumatic Stress Disorder, Feminism & Psychology, 1998, Volume 8 (4): Vanwesenbeeck, I. (1994.) Prostitutes Well-Being and Risk. VU University Press, Amsterdam. 33

34 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Ispitanice su dale slične odgovore kad ih se pitalo što žele: najveći postotak želi izaći iz prostitucije (92%), a vezano uz to žele azil (73%), žele trening za posao (70%) i zdravstvenu skrb (59%). Zaključak je da osobe u prostituciji žele isto kao i one vani, kuću, edukaciju, posao, partnera, zdravstvenu zaštitu (Hoigard i Finstad, 1992) 3. Pitanje koje se postavlja u istraživanju nije: Je li pravo izbora biti prostitutka?, nego: Ima li pravo ne biti prostitutka?. Mnoge medicinske i psihološke knjige nisu uspjele odrediti psihičku i emocionalnu štetu nastalu u prostituciji. Vanwesenbeeck komentira: Istraživači se mnogo lakše identificiraju s klijentima nego s prostitutkama. Legalizacija prostitucije će normalizirati prostituciju. Legalizacija prostitucije neće poboljšati život žena u prostituciji, čak prema odgovorima ispitanica, pogoršat će im. Legalizacija prostitucije stavlja državu u ulogu svodnika i oni moraju biti sigurni da klijent neće dobiti HIV ili sl. Mi zagovaramo depenalizaciju za osobe koje su u prostituciji, ali podupiremo kažnjavanje klijenata, svodnika, vlasnika bordela i trgovaca ljudima. Legalizacija prostitucije će donijeti dobit kupcima i svodnicima, a ne prostitutkama. Tri žene u SAD-u radile su u lokalu gdje je prostitucija legalna. Izjavile su da im je tada život bio nepodnošljiv. Hoigard i Finstad (1992) izjavili su da je sistematična degradacija žena u bordelu mnogo gora nego ulična prostitucija. Žene koje su napustile bordele izjavljuju da su bile potpuno pod kontrolom vlasnika bordela: nisu smjele odbiti klijenta, izaći iz bordela, nije im bilo dopušteno izabrati liječnika i često su bile seksualno napadane, čak od liječnika u bordelu. Podaci pokazuju da su gotovo sve ispitanice siromašne. Incidencija beskućništva (72%) i njihove želje da odu iz prostitucije (92%) pokazuje njihovu moć i manjak mogućnosti za bijeg. Prostitucija se smatra razboritim odabirom za siromašne žene i za crnkinje, umjesto da se promatra kao eksploatacija i kršenje ljudskih prava. Zabilježeno je da je 80% uličnih prostitutki u Vancouveru, rođeno i odraslo u Vancouveru (Lynne, 1998). Ako je prostitucija slobodan odabir, zašto su najčešće žene koje imaju mali izbor u prostituciji? (MacKinnon, 1993) 4. U Amsterdamu, žene opisuju prostituciju kao dobrovoljno ropstvo. Kod prostitucije postoji ogromno kršenje ljudskih prava: seksualni napadi, deprivacija edukacije, diskriminacija u pronalasku posla, nasilje, rasizam, osjetljivost na učestalo seksualno i psihičko zlostavljanje. S perspektive navedenih ispitanika iz 5 zemalja, prostitucija može značiti i preživljavanje: ako netko treba mjesto za spavanje, hranu i želi se maknuti s ulice, taj dozvoljava mogućnost seksualnog napada. 3 Hoigard, C. and Finstad, L. (1992) Backstreets: Prostitution, Money, and Love. University Park: Pennsylvania State University Press. 4 MacKinnon, C. A. (1993) Prostitution and Civil Rights. Michigan Journal of Gender and Law, 1: 13-31, www. prostitutionresearch.com 34

35 Prostitucija u pet zemalja: nasilje i posttraumatski stresni poremećaj Prostitucija je tortura i prodaja za seks. Ono što trebamo je: edukacija javnosti i programi koji nude mogućnost bijega iz prostitucije. Programi moraju nuditi više od kondoma i treninga za siguran seks; psihološki tretman za akutni PTSP zbog seksualnog nasilja i zatočeništva u prostituciji, kao i za dugoročnu štetu nastalu zbog zlostavljanja u djetinjstvu. Pomoć alkoholičarima i narkomanima i zdravstvena zaštita moraju biti sastavni dio programa; ponuditi azil i trening za posao za žene koje su se prostituirale i koje žele izaći iz toga. 35

36 9. SEKSUALNE RADNICE SU DRUKČIJE 1 Sindikat GMB 2 sindikalno organizira prostitutke, ali tko su menadžeri. Svodnici? Zamislite da zarađujete za život na taj način da većina ljudi misli da ste društveni ološ, da se morate suočavati sa stalnom prijetnjom i realnošću nasilja, te da je vrlo vjerojatno da ćete razviti psihičke i fizičke zdravstvene probleme. Dobro došle u svijet prostitucije, posao kao i svaki drugi kako ga vide neinformirani, a sada kako se čini, i jedan od vodećih sindikata u državi. Na godišnjoj konferenciji sindikata GMB prošloga mjeseca, delegati su jednoglasno glasovali za pravo onih u seksualnoj industriji obuhvaćajući sve od operatorica hotline telefona do porno glumaca i glumica da pripadaju sindikatu. Konferencija je također pozvala na dekriminalizaciju prostitucije, uključujući svodnike i voditelje bordela. To je prvi sindikat koji je pozvao sve one koji su uključeni u seksualnu industriju da im se pridruže. Razlozi za sindikalizaciju seksualnog rada za mnoge su privlačni i izazovni. Prostitucija je posao, radnici imaju prava i ta prava trebaju biti utvrđena i zaštićena. Sindikat GMB tvrdi da može ponuditi seksualnim radnicama istu zaštitu kao i bilo kojoj drugoj profesiji. Ali jesu li žene u seksualnoj industriji suočene s istim problemima kao i druge radnice i mogu li sindikati zaista nešto promijeniti? Jedna od uloga sindikalnog pokreta je poticanje radničke solidarnosti. Nije čudo da su nasjeli na romantičnu sliku žena u prostituciji koje se drže zajedno, stalno brinući jedna za drugu. I dok je to zaista tako pod određenim okolnostima, kao na primjer kada serijski ubojica uzme na metu žene na ulici, kaotični životni stilovi mnogih u prostituciji teže razvijanju nepovjerenja i kompeticije među ženama. Ako su prostitutke radnice, tko su šefovi? Svodnici i vlasnici bordela? Je li zaista prihvatljivo legitimizirati ove ljude i zvati ih menadžerima? Ana Lopez, članica Internacionalnog sindikata seksualnih radnica, tajnica je GMB ogranka. Ona vjeruje da se na seksualnu industriju treba gledati isključivo kao na radno pitanje, te podržava dekriminalizaciju čitave prostitucije. Njen sindikat čak vjeruje da svodnici mogu biti i neophodni za zaštitu, s obzirom da većina policajaca ne pruža zaštitu seksualnim radnicama. Lopez priznaje da bi se većina žena u prostituciji, osobito one na ulici, mogla suočiti s poteškoćama pridružujući se sindikatu, uglavnom zato što većina njih ne bi htjela otkriti svoja imena i adrese te ne bi željele biti etiketirane kao prostitutke. 1 Julie Bindel, Sex workers are different, The GMB is unionising prostitutes, but who are the middle managers? The pimps? Monday July 7, 2003 The Guardian

37 Seksualne radnice su drukčije Oko 150 seksualnih radnica koje su se do sada priključile sindikatu GMB ne pripadaju onima koje vode neuredan i kaotičan život, uzimaju droge te koje su pod kontrolom svodnika. Naprotiv, one su te koje govore vrlo elokventno o svojim iskustvima u industriji kao o pozitivnom izboru. Žene koje su napustile prostituciju u pravilu pričaju o strahotama koje su dnevno proživljavale dok su bile u prostituciji. I tko je onda zaista kvalificiran predstavljati one u seksualnoj industriji? Profesionalni rizici ostalih radnica/radnika nisu ni približno slični onima s kojima su suočene žene u seks industriji. Iako npr. ljudi koji rade poslove koje mrze često razvijaju obrambene mehanizme, za njih nije, međutim, uobičajeno da ušpricavaju drogu u toaletima za vrijeme pauza za kavu ili za svojim stolovima dok piju kavu. Iako su prijetnje, napastovanje i zlostavljanje realnost mnogih radnica/radnika, oni su meta zlostavljanja kao pojedinci/pojedinke, a ne kao kategorija/grupa, što je slučaj s prostitutkama. Nasilje na radnom mjestu za mnoge je prostitutke rutinski dnevni problem, a ne incidentni događaj kao za druge. Michele, koja je u prostituciji već 15 godina, tvrdi da je sindikaliziranje seksualne industrije način da se kaže da je u redu da žene budu zlostavljane. Sindikat je u tom slučaju u ulozi svodnika, pošto na taj način on ohrabruje i omogućava nasilje. Čini se da je tu da pomogne ženama da uđu i ostanu u prostituciji, a ne da im pomogne da izađu van. Ukoliko žena u bordelu napusti svoj posao, tko će joj dati preporuku, svodnik ili sindikat? I dok ne osporavamo najbolje namjere sindikata GMB u pokušaju da popravi uvjete onih u najizrabljivačkijoj industriji, iz takve promjene proizlazi bezbroj proturječja. Rebecca Gill, iz ureda za žensku ravnopravnost TUC-a, kojeg je GMB pridruženi član, vjeruje da seks radnice trebaju biti prepoznate kao legitimne radnice kojima je potrebna zaštita. Svake godine TUC pokreće aktivnosti protiv seksualnog zlostavljanja, uznemiravanja i obiteljskog nasilja. Međutim, žene u prostituciji redovito su suočene s ovim problemom koji je sastavni dio njihovoga radnog dana. Kako sindikat može s jedne strane voditi kampanju protiv nasilja nad ženama, a istovremeno ga sindikalizirati? I umjesto da se društvo pretvara da se radi o izboru karijere, prostituciju treba raskrinkati kao onakvu kakva zaista jest nasilje nad ženama. Sindikalizacija ne može zaštititi žene u ovoj opakoj industriji. Sindikat GMB bi daleko bolje štitio žene kampanjom koja bi imala za cilj ukidanje komercijalnog seksualnog iskorištavanja. Žene u seks industriji trebaju ljudska prava, a ne radnička prava. 37

38 10. ZAKONODAVNA RJEŠENJA PROSTITUCIJE U DRŽAVAMA EUROPE ŠVEDSKA: - Smatra se kako nema razloga kažnjavati osobe koje pružaju seksualne usluge (žene). One imaju pravo na pomoć u izlasku iz prostitucije. Na prostituciju se gleda kao na muško nasilje nad ženama i djecom, pa se njih ne kažnjava. Jedan od pozitivnih stavova švedske politike je fokusiranje na korijen problema, a to je činjenica da bez muške potražnje prostitucija ne bi postojala. Muškarac koji koristi usluge prostitutki može biti kažnjen zatvorom u trajanju do 6 mjeseci. Švedska na strukturalnoj razini prepoznaje da je u cilju ukidanja prostitucije potrebno srediti socijalne, političke i ekonomske uvjete u kojima žene žive, te kreirati programe za redukciju siromaštva, socijalne programe fokusirane na žene i sl. - Prostitucija i trgovanje ženama ne mogu se odvajati nego ih treba tretirati zajedno. Oni vjeruju da se trgovanje ženama neće eliminirati ukoliko vlada ne zauzme čvrsti stav oko prostitucije jer je jedno s drugim povezano. - Bilo koji oblik legalizacije tzv. seksualnog rada promatraju kao prijetnju ljudskim pravima žena jer bi legalizacija normalizirala i sve druge oblike ekstremnog nasilja protiv žena i djevojčica. - Švedska vlada upravo priprema Nacionalni akcijski plan za suzbijanje prostitucije i trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom i to koordinira Odjel za ravnopravnost spolova. On će uključivati posebne mjere za suzbijanje prostitucije i trgovanja ljudima u pravosudnom sistemu, kao i mjere zaštite i pomoći ženama u prostituciji siječnja godine u Švedskoj je na snagu stupio Zakon o zabrani kupovanja seksualnih usluga koji prepoznaje da je muškarac taj koji kupuje seksualne usluge, pa stoga on mora biti kažnjen, a ne žena. Zakon je rodno neutralan, što znači da uvažava kako se i muškarci mogu baviti prostitucijom. Taj je zakon dio Zakona o zaštiti od nasilja nad ženama koji je donesen 1.srpnja g., a nastao je kao rezultat istraživanja dviju komisija, Komisije o prostituciji i Komisije o nasilju nad ženama. (1995). Dužina kazne: najduža zatvorska kazna u Švedskoj je 10 godina, a za korištenje usluga prostitutki je 50 do 150 dana. Najduža kazna izriče se ako je djelo pribavljanja seksualnih usluga počinjeno više od jednom. - Kad je zakon stupio na snagu, za njegovu provedbu putem policije izdvojeno je 1 milijun eura. 38

39 Zakonodavna rješenja država Europe NIZOZEMSKA: U listopadu 2000.g skinuta je zabrana na bordele koja bila na snazi od 1911.g. a u siječnju 2001.g. bavljenje prostitucijom izjednačeno je s drugim profesijama. Na prostituciju se gleda kao na pravo žene da sa svojim tijelom čini što želi. Žene u prostituciji imaju pravo na higijenske uvjete rada, na posebno mjesto za odmor i sistem osiguranja. Trebaju imati radnu dozvolu i plaćati porez. Eksploatacija žena koje su u prostituciji svojom voljom više nije prekršaj. Ilegalnim se smatra jedino podvođenje i prisilna prostitucija, kao i prisiljavanje maloljetnica na prostituciju za što se može dobiti kazna zatvora do 6 godina. Dob za svjesni pristanak je 16 godina, što je ujedno i dob za dozvoljeno kupovanje usluga prostitucije. Nakon slučaja da je agencija za zapošljavanje ženi koja je došla tražiti posao nudila posao prostitutke, Ministarstvo socijalne zaštite objavilo je kako je oglašavanje takvih poslova u agencijama za zapošljavanje dozvoljeno, ali zaposlenici tih agencija ne smiju takav posao aktivno nuditi. NJEMAČKA: - Prostitucija je legalna, ali sve federalne države osim Berlina imaju određena područja gdje je prostitucija zabranjena, npr. blizu škola i vrtića. Zakon koji je stupio na snagu 2002.g. daje osobi koja je zaposlena u bordelu ili je samostalna poduzetnica mogućnost da se uključi u sistem socijalnog osiguranja koji im osigurava zdravstvene beneficije, beneficije za vrijeme nezaposlenosti i mirovinu. Međutim, samo ih je nekoliko poduzetnica, a niti jedna se još nije zaposlila (rujan 2003.) jer onima koje bi htjele raditi prema zakonu zarada nije dovoljna. Taj se Zakon ne odnosi na strankinje. Ima slučajeva otvorenog oglašavanja u agencijama za zapošljavanje. - Po čl. 180A, vođenje bordela na eksploatatorski način ili davanje prostorija na korištenje za prostituciju maloljetnih kažnjivo je zatvorom do tri godine ili novčanom kaznom. - Svodništvo je kažnjivo također u okviru čl. 181A, kaznom od 6 mjeseci do 5 godina zatvora ili novčanom kaznom. - Ako kupac ne plati prostitutki ona ga ne može tužiti, no ako ona bude plaćena i ne izvrši uslugu on nju može tužiti. - Prostitucija je zabranjena u određenim područjima i određeno doba dana. Prostitutke se moraju registrirati kod zdravstvenih službi i podvrgavaju se redovnim i obaveznim liječničkim pregledima, ali ti pregledi ne uključuju testiranje na HIV. Prostitucija je u Njemačkoj regulirana člancima 180A, 181 i 181A Kaznenog zakona. Za njemačke građane seks s djetetom i u stranoj zemlji kazneno je djelo. - U sjevernoj Njemačkoj, gdje lokalne vlasti osiguravaju besplatne i anonimne preglede za seksualno prenosive bolesti, značajno je veći broj seksualnih radnica migrantica, dok je s druge strane značajno manji u južnoj Njemačkoj. Tamo od prosinca postoje zakoni koji od svih seksualnih radnica zahtijevaju dolazak na redovne zdravstvene preglede i udio prostitutki migrantkinja znatno je niži g. zdravstveno osiguranje objavilo je da će prostituciju prihvatiti kao profesiju. 39

40 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU g. vlada je promijenila Zakon kako bi se poboljšao pravni status žena u prostituciji godina je donja dobna granica za klijente, a također i za rad u prostituciji. - U Berlinu prostitutke imaju radni tjedan od 40 sati, imaju pravo na osnovnu plaću od 600 eura mjesečno, 40 eura po klijentu. - Kampanje za seksualne radnice odbacile su zakone koji se odnose na prostituciju ilegalnih migrantkinja i ovisnica o drogama, za koje bi pristup zdravstvenim uslugama, prevencijskim inicijativama i pomoći ostao otežan i po predloženim reformama jer su seksualne radnice u 50% slučajeva migrantkinje. - Prostitucija je legalna - Prostitutke trebaju biti registrirane - Obavezni su tjedni liječnički pregledi FRANCUSKA - Izravno svodništvo je manje kazneno djelo, a svodništvo s otegotnim okolnostima (putem prisile ili u grupi) ozbiljno kazneno djelo. - Aktivna prostitucija kazneno je djelo. Zakon je pooštren 2003.g., ali se isključivo fokusira na prodavatelje. - Prostituciju se tolerira tako dugo dok ne uznemirava javni red i mir i zbog toga je ograničena na određena područja. Zakon sličan švedskome je diskutiran, ali nije prošao u javnosti. Ipak, kupovanje usluga od osoba ispod 18 godina ipak je ilegalno jer ih se smatra posebno ranjivima. - Jedina osoba koja može koristiti novac zarađen prostitucijom je prostitutka. Ako je udana i zarađenim novcem kupuje hranu za obitelj, njezin suprug može biti procesuiran kao svodnik. - Svodništvo je protuzakonito, treća strana ne može profitirati od prostitucije. - Uloga policije je nadgledati svodnike. IRSKA: - Sve vrste prostitucije su ilegalne. VELIKA BRITANIJA: Prostitucija kao takva nije ilegalna ako žena u prostituciji djeluje nezavisno i ne uznemirava javni red, ali mnoge aktivnosti vezane za prostituciju ilegalne su. - Ilegalno je uvođenje osoba u prostituciju, oglašavanje seksualne usluge ili vođenje bordela. - Zakon o seksualnim deliktima iz 1985.g. čini ilegalnim kruženje u potrazi za prostitucijom (kerb crawling). Mamljenje na prostituciju ne mora biti riječima ili djelom ali klijent mora pokazati da traži uslugu prostitutke. Neki policajci niti ne pokušavaju zakonski progoniti počinitelje nego eksperimentiraju s verbalnim upozorenjima i slanjem pisama muškarcima na kućnu adresu u kojima ih upozoravaju da su ih primijetili kako kruže u potrazi za prostitutkom. - Muškarci koji pribavljaju žene i djevojke za seks mogu dobiti duge zatvorske kazne, ali oni koji koriste usluge prostitutki i na taj način stvaraju potražnju 40

41 Zakonodavna rješenja država Europe prolaze nekažnjeno. Kada je u toku policijska racija muškarce se pušta da odu i prije no što se ustanovi rade li žene tamo dobrovoljno. - U okviru Zakona o seksualnim deliktima iz za muškarca koji živi s prostitutkom ili je često u njenom društvu pretpostavlja se da živi od zarade u prostituciji čime je kriv za kazneno djelo, ukoliko ne dokaže suprotno. U teoriji, to znači da suprug, izvanbračni partner ili sin (iznad 18 g.) mogu biti izloženi progonu, no uspješni progoni obično uključuju dokaze o zlostavljanju. - Treći puta kada se ženu uhvati i postoji sumnja da se nudi ili mami klijente, ona će biti označena kao obična prostitutka i uvedena u nacionalni registar. Jedino obična prostitutka može biti optužena za mamljenje i može biti bez dokaza uhićena samo na osnovi izjave jednog policajca. DANSKA: Niti pribavljanje ni prodavanje seksa nisu kažnjivi od srpnja g. osim ako ne uključuju djecu ispod 18 godina. Prije toga, prostitucija je bila dozvoljena jedino kao dodatni prihod, no sa Zakonom iz dozvoljeno je da ukupni prihod može biti od prodaje seksualnih usluga. Žene u prostituciji mogu se registrirati kao slobodna profesija i tada moraju plaćati porez. Svodništvo je zabranjeno, seksualne usluge se slobodno oglašavaju. ŠPANJOLSKA: - Prostitucija je legalna od sredine 1960-ih godina. Međutim, tek od g. država je dekriminalizirala većinu ponašanja vezanih za prostituciju. No, protuzakonito je prisiljavati bilo koga na prostituciju ili iskorištavati njezinu ranjivu poziciju kako bi je natjerali da radi u prostituciji. U nekim dijelovima Španjolske, kao što su Baskija i Katalonija, bordeli su zabranjeni. ITALIJA: Prema trenutno važećem Zakonu koji datira još iz 1958.g. svodništvo i bordeli su zabranjeni, ali prostitucija nije. No, svejedno se još uvijek smatra narušavanjem javnog reda i zbog toga se javljaju prijedlozi da se dozvole bordeli, ali ne i ulična prostitucija kolovoza1998., grad Milano je kruženje u potrazi za prostitucijom (curb-crawling) učinio prometnim prekršajem. Vozači mogu biti osuđeni na kaznu od 563 dolara ako zaustave auto u blizini prostitutke. Ako se muškarac žali i kaže npr. da je stao jer je morao razgovarati na mobitel, kazna će mu biti poslana kući, što prisiljava muškarce da kaznu plate na licu mjesta ako su zaista krivi. - Prostitucija je legalna, ali uličarenje (streetwalking) nije. - Prije 40 godina parlament je stavio izvan zakona tzv. zatvorene kuće i time izbacio prostitutke na cestu. Po tom zakonu prostitutke mogu dobiti kaznu do 3000 eura za prvi prekršaj dok ih drugi može odvesti u zatvor. Njihovi klijenti mogu dobiti kaznu 1000 eura za prvi i do 2000 za drugi prekršaj. Policija također može konfiscirati aute klijenata koji su više od jedan puta uhićeni. - Zakon bi zapravo trebao prostitutkama omogućiti rad u zatvorenom prostoru u nečem što se označava kao kooperative, ali ipak zabranjuje legalizaciju bordela koju su neki predlagali. 41

42 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU GRČKA: Prostitucija je legalna ali vrlo strogo regulirana. Bordeli mogu biti vođeni samo uz državne dozvole. Kada su se pripremali za Olimpijske igre u Ateni g., predlagana je uredba koja bi regulirala njihovo funkcioniranje bliže državnim institucijama kao što su škole, crkve i vrtići, ali ju je Grčka vlada krajem g. odlučila ne provoditi, tako da i danas vrijedi da bordeli moraju biti najmanje 200 metra udaljeni. - Seksualne radnice moraju biti registrirane kako bi izbjegle hapšenja ili zatvor. REPUBLIKA ČEŠKA: - Prostitucija je legalna, ali svodništvo nije. - Organiziranje prostitucije ili posredovanje u prostituciji je također protuzakonito i kažnjivo zatvorskom kaznom do 8 godina ili do 12 godina, ako je žrtva ispod 15 godina starosti. (Odrasli mogu biti kažnjeni za seksualnu aktivnost s osobom ispod 15 godina). MAĐARSKA: Postoje: Zaštićene zone dio javnog prostora definiran trenutno važećim državnim zakonom ili zakonima lokalnih jedinica gdje prostitutke ne smiju nuditi niti pružati seksualne usluge; to se odnosi i na javna mjesta (npr. gostionice) koje se nalaze u zaštićenoj zoni. Zone tolerancije definirane su kao zone koje su lokalne vlasti odredile dekretom i gdje se prostitucija pojavljuje u velikoj količini i u kojima prostitutke smiju nuditi svoje usluge ili prihvaćati inicijative traženja seksualnih usluga. 42

43 11. ŠTO SE DOGAĐA KAD PROSTITUCIJA POSTANE POSAO? 1 Veliki profiti i velika potražnja Industrija prostitucije u državi Viktorija (Australija) područje je velikoga ekonomskog rasta u smislu veličine, profita i protoka muških kupaca. Od 1984.g. kada je australska država Viktorija prvi put legalizirala javne kuće, do broj ovlaštenih/licenciranih firmi pružatelja seksualnih usluga porastao je sa 40 na 184 (Business Licensing Authority 2004a, p.1). Ono što je znakovito jest da te brojke ne uključuju rast ilegalne prostitucije, koja se procjenjuje četiri do pet puta većom od zakonski reguliranog sektora. Nadalje, koristeći podatke australske i novozelandske Klasifikacije standardnih industrija (Australia and New Zealand Standard Industry Classification ANZSIC), seksualne usluge širom Australije kotiraju najviše na ljestvici svih industrija osobnih usluga u smislu prihoda (dosežu i do 80 %) i uvjetuju rast cijelog ovog ekonomskog sektora. Industrije bazirane na seksu u Australiji financijski su izjednačene sa 50 vodećih tvrtki na otvorenom tržištu, te rastu godišnje oko 4,6%, više nego bruto društveni proizvod (BDP). Industrijski prihod širom Australije porastao je sa 1,525 milijuna australskih dolara u na 1,780 milijuna australskih dolara u , što predstavlja porast od 17%. Jednostavno rečeno, legalne javne kuće u Australiji opslužuju otprilike 3,1 milijun kupaca godišnje, a ukupna muška populacija je 1,3 milijuna. Predviđa se da će se taj trend još pojačati. Financijski eksperti kao što je IBIS World istaknuli su da će se tijekom sljedećih pet godina dogoditi snažan rast u količini potražnje za seksualnim uslugama i nastaviti porast vodećih segmenata kao što su escort usluge (2005, p.26). Slijedom toga, muškarci države Viktorija, koji prije ne bi ni pomislili uplesti se u ilegalnu prostituciju, sada se osjećaju vrlo slobodno u kupovini žena zbog seksualnog zadovoljstva. Legalizacija je stvorila stalno rastuće, vjerne zalihe žena za mušku upotrebu, robe koju poduzetnici u seksualnoj industriji snažno oglašavaju muškim konzumentima. Usprkos naporima industrije prostitucije da sugerira kako i žene sve više koriste seksualne usluge, prostitucija ostaje industrija eksplicitno segregiranih spolova. Žene čine do 90% prostitucijske radne snage, a muškarci su ti koji imaju moć kupovanja (Banach and Metzenrath 2000, p.20). Novije istraživanje seksualnog ponašanja u Australiji pokazalo je da je jedan od šest muškaraca platio za seks, dok je kod žena ta brojka zanemariva (Ritcher and Rissel 2005, p.100). Pod režimom legalizacije u Viktoriji broj žena uvučen u industriju porastao je sa prije dva desetljeća (i to za ukupnu industriju, legalne i ilegalne javne kuće, escort agencije, privatne radnice i uličnu prostituciju), 1 What happens when prostitution becomes Work? An Update on Legislation of Prostitution in Australia. Mary Sullivan, Coalition Against Trafficking in Women in Australia, N. Amherst, Massachusetts, attach/sullivan_proof_01.pdf 43

44 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU na otprilike 4500 žena samo u legalnom sektoru. Nema podataka o ženama koje su iskorištavane u ilegalnom sektoru koji se masovno proširio. Isto je tako važno da sada studentice čine značajan postotak onih koje su uvučene u tu industriju. Jenny Macklin, ministrica obrazovanja u sjeni Federalne australske radničke stranke (Australian Labor Party Shadow Minister for Education) ovaj je problem iznijela na nacionalnoj razini g. kada je kritizirala financiranje obrazovanja australske liberalne vlade, koje rezultira siromaštvom studenata. Macklinina procjena je bila da studentice čine najmanje deset posto uvučenih u industriju (Macklin 2002, p.1) 2. To uključuje i rastući broj međunarodnih studenata, budući da oni imaju posebne teškoće u zapošljavanju, obzirom na ograničenja u njihovim studentskim vizama (Laztz 2003, pp ) 3. No, tamo gdje je prostitucija legalna i to je u potpunosti prihvatljivo. Izbor dinamične karijere ili iskorištavanje? Ideja da će legalizacija prostituiranim ženama omogućiti više kontrole nad svojim radnim životom pojavljuje se kao vodeći argument. Pravni sistem države Viktorije zapravo je iznjedrio sasvim suprotno. Legalizacija ne mijenja realnost da ekonomska ranjivost onih bez krova nad glavom ostaje primarni razlog zbog kojeg u toj državi žene izabiru prostituciju (Mitchell 2000, p. 52). Većina žena koje ulaze u prostituciju u trenutačnim su financijskim teškoćama i nisu u poziciji izgraditi temeljni kapital ili platiti pristojbe za dozvolu potrebnu za vođenje seksualnog biznisa. Krajem devedestih IBIS Business Information Services (Službe informacija za poduzetnike) otkrile su da se cijene koje naplaćuju žene u prostituciji nisu značajno mijenjale tijekom posljednjih deset godina. Žene u prosjeku zarađuju između 400 i 500 australskih dolara, nemaju plaćeni godišnji odmor ili bolovanje i rade otprilike četiri desetsatne smjene tjedno (1998., p.9). Pet godina kasnije situacija se još više pogoršala. Kako seksualna industrija regrutira sve više žena da bi udovoljile rastućoj potražnji za prostitucijom, poraslo je i natjecanje za kupcima. Jedna je žena, koja je bila uključena u istraživanje o utjecaju legalizacije (Prostitutes Collective of Victoria), objasnila kako su s tim suparništvom klijenti postali ekstremno zahtjevni i kontrola toga što žena hoće ili neće napraviti joj je često oduzeta iz ruku. (Keogh 1992, p.7) 4. Druga intervjuirana rekla je kako joj je agencija prijetila kaznom od 300 australskih dolara po bukingu ako bi odbila klijenta kojeg je procijenila nasilnim, pijanim ili da je prijetio fizičkim nasiljem. To se događa u okolnostima u kojima žene koje se prostituiraju u legalnim uvjetima već daju 50-60% svoje zarade bordelu ili eskort agenciji. Imenovanje prostituiranih žena legalnim radnicama može služiti samo seksualnim poduzetnicima koji traže legitimitet, ali ne čini ništa da bi se umanjila ekonomska ranjivost koja privlači, a zatim i zarobljava žene u krug prostitucije. 2 Macklin, J. (2002). Students Poverty: Time for the Facts. Media Statement, Australian Labor Party. au/media/0702/ html. 3 Lantz S. (2003). Sex work and study: student identities and work in the 21st century. Thesis (PhD). Department of Education, Policy and Management. Melbourne, The University of Melbourne 4 Keogh, M. (1992). The Effects of the Prostitution Regulation Act on Victorian Sex Workers. Melbourne, Prostitutes Collective of Victoria 44

45 Što se događa kad prostitucija postane posao primjer Australije Jedini legalni put za samozapošljavanje žena u okviru industrije prostitucije u Viktoriji jest da otvore tzv. izuzeti bordel (exempt brothel). No državne restrikcije koje postoje vezano za takve male samozapošljavajuće prostitucijske tvrtke tu opciju za žene čine gotovo nemogućom. Po Zakonu o kontroli prostitucije iz 1994.g. (Prostitution Control Act), što je najvažniji zakon koji regulira prostituciju u državi Viktorija, vlada dozvoljava jednoj ili dvjema ženama da se organiziraju kao pružateljice seksualnih usluga... No ipak, ti mali izuzeti bordeli moraju se prilagođavati lokalnim zakonima o dopuštenim zonama. Žene ne mogu raditi kod kuće s obzirom da je prostitucija zabranjena u stambenim zonama. Zbog toga se moraju neuspješno natjecati sa velikim igračima koji kontroliraju industriju. Takva regulacija je zapravo rezultirala činjenicom da prostituirane žene moraju plaćati enormne rente stanodavcima, jer kad iznajmljuju prostor, moraju otkriti čime se bave (Business Licensing Authority 2004, p.1). Najčešća opcija za samozapošljavanje žena koje žele raditi legalno jest nalaženje prostorija u industrijskim zonama ili dokovima. To već ionako ranjive žene izlaže dodatnom nasilju, strahu i izolaciji. Iz tog je razloga razumljivo što su samo tri od 1958 žena registrirane kao voditeljice izuzetih bordela kod ureda koji izdaje takve dozvole (Victorian Business Licensing Authority). Sve ostale nastavljaju raditi za nekog trećeg, uglavnom za eskort agencije. Zaključak Vlada države Viktorije, unatoč činjenici da legalizacija nije postigla niti jedan od svojih ciljeva, ustraje u svom vjerovanju da prostitucija može biti regulirana kao bilo koja druga industrija. Legitimiziranje prostitucije u Viktoriji stvorilo je prostitucijsku kulturu diljem cijele države, a muškarcima Viktorije kupovanje žena zbog seksualnog zadovoljstva učinilo prihvatljivim. Vlada koja očito cijeni financijski dobitak kojeg stječe od trgovanja ženskim tijelima, progresivno se veže s drugim interesima koji ohrabruju rast industrije. To uključuje i neke australske vodeće financijske institucije. Rastuća financijska moć seksualnih poduzetnika olakšava tu normalizaciju prostitucije još više, kao što to vrlo dobro pokazuje razvoj Sexpo sajma. Ti isti seksualni poduzetnici dokazali su da će se angažirati u aktivnostima, bilo legalnim ili ilegalnim, koje će im omogućavati daljnji profit od seksualnog iskorištavanja drugih. Seksualna industrija brzo je iskorištavala sve rupe u zakonodavstvu kako bi nastavljala rast svojih interesa. Legalizacija nije ponudila ništa ženama koje su uhvaćene u tom sistemu iskorištavanja. Legitimiziranje prostitucije kao posla omogućilo je normaliziranje nasilja i seksualno ozljeđivanje koje one svakodnevno doživljavaju. Državu Viktorija ne bi se smjelo gledati kao uzor državama koje se trude izaći na kraj s rastućom trgovinom ženama i djecom zbog seksa. Legalizirana prostitucija nije ništa drugo nego od države regulirana zloupotreba žena i narušava njihovo pravo na ravnopravnost i sigurnost. 45

46 12. DESET RAZLOGA PROTIV LEGALIZACIJE PROSTITUCIJE Janice Raymond, CATW, 2003 SAŽETAK Niže navedeni argumenti odnose se na sve oblike prostitucije podržane od strane države, uključujući ali i ne ograničavajući se samo na potpunu legalizaciju bordela i svodništva, dekriminalizaciju seksualne industrije, reguliranje prostitucije zakonima kao što su registriranje i propisivanje zdravstvenih pregleda za žene u prostituciji ili bilo kojeg sustava u kojem je prostitucija promatrana kao posao ili ju se zagovara kao izbor zanimanja. Budući da mnoge zemlje razmatraju mogućnost legaliziranja i dekriminaliziranja seksualne industrije, apeliramo da razmislite o činjenici da legitimiziranje prostitucije kao posla ne osnažuje žene u prostituciji, nego samo jača seksualnu industriju. 1. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije je poklon svodnicima, preprodavačima i seksualnoj industriji. 2. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije i seks-industrije potpomaže trgovanje ženama u svrhu seksualne eksploatacije. 3. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne donosi kontrolu seksualne industrije, nego ju povećava. 4. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava tajnost skrivene, nelegalne i ulične prostitucije. 5. Legalizacija/dekriminalizacija seksualne industrije povećava dječju prostituciju. 6. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne štiti žene u prostituciji. 7. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava potražnju za prostitucijom. Ona potiče motiviranost muškaraca da kupuju žene zbog seksa u mnogo širem i dozvoljenom okviru društveno prihvatljivih okruženja. 8. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne promovira žensko zdravlje. 9. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne znači više izbora za žene. 10. Žene u sustavima prostitucije ne žele legaliziranu ili dekriminaliziranu seksualnu industriju. ARGUMENTI: 1. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije je poklon svodnicima, preprodavačima i seks-industriji. Što znači legalizacija prostitucije ili dekriminalizacija seksualne industrije? U Nizozemskoj se legalizacija odnosi na sve aspekte seksualne industrije: samih žena, takozvanih klijenata, te svodnika, koji se u režimu legalizacije, pretvaraju u biznismene i legitimne seksualne poduzetnike. 46

47 Deset razloga protiv legalizacije prostitucije Legalizacija/dekriminalizacija seksualne industrije pretvara bordele, seks-klubove, salone za masažu i ostala mjesta prostitucije u legitimne prostore gdje je dozvoljeno trgovanje seksualnim činom, koje cvjeta legalno, s vrlo malo ograničenja. Obični ljudi, zalažući se za legalizaciju ili dekriminalizaciju prostitucije vjeruju da time daju dignitet ženama u prostituciji i profesionaliziraju ih. Ali davanje digniteta prostituciji kao poslu ne donosi dignitet ženama, nego samo seksualnoj industriji. Ljudi često ne shvaćaju da dekriminalizacija, na primjer, znači dekriminalizaciju cijele seksualne industrije, a ne samo žena, nisu promišljali o posljedicama legaliziranja svodnika kao legitimnih seksualnih poduzetnika ili biznismena ili o tome da se muškarce koji kupuju žene zbog seksualne aktivnosti time prihvaća kao legitimne potrošače seksa. CATW se zalaže za dekriminalizaciju žena u prostituciji. Niti jedna žena ne bi smjela biti kažnjena zato što je ona sama eksploatirana. No, države ne bi smjele dekriminalizirati svodnike, kupce, nabavljače, bordele ili druge seksualne vidove javnog života. 2. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije i seks industrije potpomaže trgovanje ženama u svrhu seksualne eksploatacije. Legalizirane i dekriminalizirane industrije prostitucije su jedan od korijena trgovanja ženama u svrhu seksualne eksploatacije. Jedan od argumenata za legalizaciju prostitucije u Nizozemskoj je bio taj da će legalizacija pomoći ukidanju eksploatacije očajnih imigrantkinja koje su prodane zbog prostitucije. Izvještaj koji je napravila vladina grupa zvana Budapest Group 1 navodi da je 80% žena u bordelima Nizozemske preprodano iz drugih zemalja (Budapest Group, 1999: 11). Već godine IOM (Internacionalna Organizacija za Migracije), tvrdi da je samo u Nizozemskoj skoro 70% ilegalno uvezenih žena iz zemalja srednje i istočne Europe (IOM, 1995: 4). Vlada Nizozemske se hvali da je najbolja u politici i programima protiv trgovanja ljudima, pa ipak je cinički uklonila svaku zakonsku prepreku svodništvu, podvođenju i bordelima godine Nizozemsko ministarstvo pravosuđa borilo se protiv zakonske kvote stranih seksualnih radnica, budući da njihovo tržište zahtijeva tijela različitog izgleda (Dutting, 2001: 16) 2. Također te iste godine Nizozemska je vlada tražila i dobila odluku Europskog suda koja priznaje prostituciju kao ekonomsku aktivnost, te je stoga omogućila ženama iz EU i zemalja bivšeg sovjetskog bloka dobivanje radnih dozvola u Nizozemskoj seksualnoj industriji, ako mogu dokazati da se same zapošljavaju. NVO u Nizozemskoj tvrde kako trgovci ženama iskorištavaju takva pravila kako bi maskirali činjenicu da su žene preprodane i da bi ih mogli naučiti kako će dokazati da su one samozaposlene seksualne radnice migrantkinje. U samo jednoj godini od ukidanja zabrane na rad bordela u Nizozemskoj, kako nevladine organizacije izvještavaju, porastao je broj žrtava trgovanja ženama, a broj žrtava u drugim zemljama ostao je isti. (Bureau NRM, 2002: 75) okruga u Nizozemskoj 1 Budapest Group (1999, June). The Relationship Between Organized Crime and Trafficking in Aliens. Austria: International Centre for Migration Policy Development. Proces Budapest iniciran je godine. Skoro 40 vlada i 10 organizacija sudjelovalo je u procesu, a održano je oko 50 međuvladinih sastanaka na različitim razinama, uključujući Ministarsku konferenciju u Pragu. 2 Dutting, G. (2000). Legalized Prostitution in the Netherlands Recent Debates. Women s Global Network for Reproductive Rights, 3. November, 2002: Bureau NRM (2002). Trafficking in Human Beings: First Report of the Dutch National Rapporteur. The Hague. November 47

48 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU žele slijediti politiku zabrane bordela, ali je ministar pravosuđa istaknuo da bi potpuno zabranjivanje prostitucije u bilo kojem okrugu moglo biti u sukobu s pravom na slobodni izbor posla (Bureau NRM: 2002) koje je garantirano Ustavom i državnim zakonima. U siječnju 2002., prostitucija je u Njemačkoj prihvaćena kao legitimni posao, nakon što je godinama prije toga bila legalizirana u takozvanim erotskim zonama ili zonama tolerancije. Reklamiranje prostitucije, svodništva i bordela sada je u Njemačkoj legalno. Već se godine, kada su poduzeti prvi koraci u pravcu legalizacije, prepoznavalo (čak i od onih koji su se zalagali ZA prostituciju) da je 75% žena u njemačkoj industriji prostitucije bilo strankinje iz Urugvaja, Argentine, Paragvaja i ostalih zemalja Južne Amerike (Altink, 1993: 33). Nakon pada Berlinskog zida, vlasnici bordela izvijestili su da je 9 od 10 žena u njemačkoj seksualnoj industriji bilo iz istočne Europe (Altink, 1993: 43) 4 i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Veliki broj stranih žena koje su u njemačkoj industriji prostitucije, a neke NVO-e procjenjuju da je to sada do 85%, dovodi u sumnju činjenicu da su sve te brojne žene mogle ući u Njemačku bez pomoći posrednika. Kao i u Nizozemskoj, NVO-e izvještavaju da je većina tih žena preprodano u zemlju, budući da je siromašnim ženama gotovo nemoguće organizirati vlastitu migraciju, pokriti troškove putovanja i dokumenata i ubaciti se u posao bez pomoći sa strane. Veza između prostitucije i trgovanja ženama u Australiji prepoznata je u izvještaju Vlade SAD-a (1999 Country Report on Human Rights Practices, koji je izradio Bureau of Democracy, Human Rights and Labor). U dijelu izvještaja koji se odnosi na Australiju zabilježeno je da je u državi Viktoriji, koja je još 80-tih godina legalizirala prostituciju, trgovanje ženama iz istočne Azije u svrhu seksualne eksploatacije rastući problem za Australiju. Labavi zakoni, uključujući legaliziranu prostituciju u nekim državama, stvaraju teškoće sistemu suzbijanja trgovanja ženama. 3. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne donosi kontrolu seksualne industrije, nego ju povećava. Suprotno tvrdnjama da bi legalizacija i dekriminalizacija regulirala ekspanziju seksualne industrije i stavila je pod kontrolu, seksualne industrija sada čini 5% ukupne nizozemske ekonomije (Daley, 2001: 4) 5. Tijekom prošlog desetljeća nakon što je svodništvo postalo legalizirano, a onda su i bordeli dekriminalizirani, u Nizozemskoj u godini seksualna industrija se proširila za 25%. (Daley, 2001: 4) 6. U bilo koje doba dana, žene svih godina i rasa i oskudno odjevene izložene su u izlozima nizozemskih bordela i seksualnih klubova i ponuđene na prodaju muškarcima za konzumaciju. Većina njih je iz drugih zemalja (Daley, 2001: 4) i velika je vjerojatnost da su preprodane u Nizozemsku. Sada u Nizozemskoj postoje i službeno priznata udruženja industrije seksa i mušterija prostitucije, koje surađuju i konzultiraju se s vladom kako bi proširili svoje interese i promovirali prostituciju. Među njima su i Association of Operators of Relaxation Businesses, the Cooperating Consultation of Operators of Window Prostitution, and the Man/Woman and Prostitution Foundation, grupa muškaraca koji redovito koriste žene u prostituciji i 4 Altink, S. (1995). Stolen Lives: Trading Women into Sex and Slavery. London: Scarlet Press. 5 Daley, S. (2001). New Rights for Dutch Prostitutes, but No Gain. New York Times. August 12, 2002: A1 and 4 6 Ibid 48

49 Deset razloga protiv legalizacije prostitucije čiji su specifični ciljevi učiniti prostituciju i korištenje usluga prostitutki prihvatljivim i za otvorenu raspravu, te zaštititi interese klijenata. (NRM Bureau, 2002:115-16). Suočavajući se s nestašicom žena koje žele raditi u legalnom seksualnom sektoru Nizozemski nacionalni izvjestitelj o trgovini ljudima (Dutch National Rapporteur on Trafficking) 7 izjavljuje kako sugestija rješenja može biti ponuditi (tržištu) prostitutke iz zemalja koje nisu članice EU/EEA, a koje dobrovoljno izabiru raditi u prostituciji. Njima bi se mogao dati legalan i kontroliran pristup nizozemskom tržištu (NRM Bureau, 2002: 140). Kako je prostitucija pretvorena u seks-posao, a svodnici u poduzetnike, tako i ovo može biti potencijalno rješenje: da se trgovanje ženama pretvori u dobrovoljnu migraciju zbog seks-posla. Nizozemska brine o budućnosti ciljajući na siromašne žene druge boje kože za međunarodnu seksualnu trgovinu kao lijek za neadekvatnost slobodnog tržišta seksualnih usluga. U tom procesu ide još dalje u legitimiziranju prostitucije kao opcije za siromašne. Legalizacija prostitucije u državi Viktoriji, dovela je do masivne ekspanzije seks industrije. Tamo gdje je 1989.godine bilo 40 legalnih bordela, ih je bilo 94, uz 84 escort službe. Drugi oblici seksualne eksploatacije kao što su tabletop dancing, centri za vezivanje i discipliniranje, peepshow, telefonski seks i pornografija razvili su se na još profitabilnije načine nego prije. (Sullivan and Jeffreys: 2001) 8. Prostitucija je postala prihvaćena nuspojava turizma i velikog broja kasina. U Viktoriji su kasina sponzorirana od strane vlade, te omogućuju klijentima da čipove i bonuse kasina koriste u lokalnim bordelima. (Sullivan and Jeffreys: 2001) 9. Opredmećivanje žena neizmjerno se intenziviralo i još je više vidljivo. Bordeli u Švicarskoj su se udvostručili u nekoliko godina nakon djelomične legalizacije prostitucije. Većina njih prolazi bez oporezivanja, a mnogi su ilegalni godine, jedne ciriške novine (Blick) tvrdile su da Švicarska ima najveći broj bordela od svih država Europe i da su stanovnici doslovce preplavljeni mjestima prostitucije, jednako kao što je stalna i invazija njihovog širenja na dijelove koje nisu prostorno predviđeni za prostituciju. (South China Morning Post: 1999). 4. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava tajnost skrivene, nelegalne i ulične prostitucije. Legalizacija bi trebala žene koje se prostituiraju maknuti sa ulica. No mnoge žene se ne žele registrirati i prolaziti zdravstvene preglede kao što je određeno zakonima u nekim zemljama koje su legalizirale prostituciju, pa ih ta legalizacija često odvodi u uličnu prostituciju. A mnoge žene izabiru uličnu prostituciju jer žele izbjeći kontrolu novih seksbiznismena. U Nizozemskoj žene u prostituciji ističu da legalizacija ili dekriminalizacija seksualne industrije ne može izbrisati stigmu prostitucije, nego umjesto toga stavlja žene u još ranjiviju poziciju, budući da se moraju registrirati i izgubiti anonimnost. Upravo zato većina Sullivan, M. and Jeffreys, S. (2001). Legalising Prostitution is Not the Answer: the Example of Victoria, Australia. Coalition Against Trafficking in Women, Australia and USA. Dostupno na 9 Ibid 49

50 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU žena u prostituciji još uvijek izabire ilegalno djelovanje. Članovi parlamenta koji su izvorno poduprli legalizaciju bordela na temelju ideje da će to osloboditi žene, sada zapravo uviđaju da legalizacija ponovno osnažuje podčinjenost žena (Daley, 2001: A1) 10. Argument kako bi legalizacija trebala odstraniti kriminalne elemente iz industrije seksa kroz strogo reguliranje te industrije također je propao. Pravi rast prostitucije u Australiji od kada je legalizacija stupila na snagu bio je u ilegalnom sektoru. Od uspostavljanja legalizacije u Viktoriji, bordeli su se utrostručili u broju i proširili u veličini; ogromna većina ih nema dozvole, ali se nekažnjeno oglašavaju i djeluju. (Sullivan and Jeffreys: 2001) 11. U Novom Južnom Walesu bordeli su dekriminalizirani godine g. broj bordela u Sydneyu je eksponencijalno narastao do njih Ogromna većina nema dozvolu za rad. Kako bi se okončala endemska korumpiranost policije, kontrola ilegalne prostitucije je oduzeta policiji i stavljena u ruke lokalne i regulatora planiranja. Skupština nema ni novaca niti osoblja da pošalje istražitelje koji bi istjerali ili progonili ilegalne operatore. 5. Legalizacija/dekriminalizacija seksualne industrije povećava dječju prostituciju Još jedan argument za legalizaciju prostitucije u Nizozemskoj bio je da će to okončati dječju prostituciju. U stvarnosti je ona u devedesetim godinama dramatično porasla. Organizacija za dječja prava sa sjedištem u Amsterdamu (Child Rights Organization) procjenjuje da je broj od 4000 prostituirane djece iz 1996.g., u 2001.godini došao na Ta grupa procjenjuje da najmanje 5000 od te djece u prostituciji dolazi iz drugih zemalja, s vrlo velikim brojem djevojčica iz Nigerije (Tiggeloven: 2001) 12. Dječja prostitucija je dramatično porasla u državi Viktoriji u usporedbi s drugim australskim državama gdje prostitucija nije bila legalizirana. Od svih država i teritorija Australije najveći broj prijavljenih slučajeva dječje prostitucije dolazi iz Viktorije. U studiji koju je poduzela organizacija ECPAT (End Child Prostitution and Trafficking) koja je provela ispitivanje za australsko nacionalno istraživanje o dječjoj prostituciji (Australian National Inquiry on Child Prostitution), bilo je više dokaza o organiziranoj komercijalnoj eksploataciji djece. 6. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne štiti žene u prostituciji. Internacionalna koalicija protiv trgovanja ženama (Coalition Against Trafficking in Women International CATW) provela je dvije velike studije o trgovanju ljudima i prostituciji, intervjuirajući gotovo 200 žrtava komercijalnog seksualnog iskorištavanja. U tim studijama žene u prostituciji ukazale su na to da su sustavi prostitucije činili vrlo malo kako bi ih zaštitili, bez obzira jesu li bile u legalnom ili ilegalnom sistemu. Jedini koje su oni zapravo štitili, bili su kupci. U CATW studiji 5 zemalja koja je intervjuirala 146 žrtava međunarodnog trgovanja ljudima i lokalne prostitucije, 80% svih intervjuiranih žena trpjelo je fizičko nasilje od 10 Daley, S. (2001). New Rights for Dutch Prostitutes, but No Gain. New York Times. August 12, 2002: A1 and Sullivan, M. and Jeffreys, S. (2001). Legalising Prostitution is Not the Answer: the Example of Victoria, Australia. Coalition Against Trafficking in Women, Australia and USA. Dostupno na html. 12 Tiggeloven, C. (2001). Child Prostitution in the Netherlands. Dostupno na 50

51 Deset razloga protiv legalizacije prostitucije strane svodnika i kupaca i podnosilo slična ili višestruka psihička i fizička oštećenja zbog nasilja i seksualnog iskorištavanja. (Raymond et al: 2002) 13. Nasilje kojem su žene bile izložene bilo je sastavni dio prostitucije i seksualnog iskorištavanja. Svodnici su ga koristili iz različitih razloga i u različite svrhe. Nasilje je korišteno da bi se neke žene iniciralo u prostituciju i slomilo ih se, kako bi se obavio seksualni čin. Nakon inicijacije, na svakom dijelu tog puta, nasilje se koristilo za seksualnu gratifikaciju svodnika, kao oblik kažnjavanja, da bi se prijetilo i zastrašivalo žene, da bi ih se kaznilo za navodne prekršaje, da bi ih se ponizilo i izoliralo, te lišilo slobode. Od onih žena koje su rekle da im je to okružje ipak pružao neku zaštitu, to su objašnjavale ističući kako niti jedan zaštitnik koji ih je pratio nikad nije s njima bio u sobi gdje se svašta moglo dogoditi. Jedna žena koja je bila u prostituciji na poziv (out-call prostitution) izjavila je: Vozač je funkcionirao kao tjelohranitelj. Trebalo ga je nazvati kad uđeš, da bi bio siguran da je sve OK. Ali on nije stajao s vanjske strane vrata dok ste vi tamo, tako da se svašta moglo dogoditi. Studije CATW-a su ustanovile kako su čak i kamere za praćenje u tom okruženju korištene jedino da bi zaštitile samo okruženje. Zaštita žena od nasilja bila je od drugorazredne ili nikakve važnosti. 7. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava potražnju za prostitucijom. Ona potiče motiviranost muškaraca da kupuju žene zbog seksa u mnogo širem i dozvoljenom okviru društveno prihvatljivih okruženja. Uskrsavanjem legalizacije u zemljama koje su dekriminalizirale seksualnu industriju, mnogim je muškarcima, koji inače ne bi riskirali kupovinu žene zbog seksa, sada prostituciju prihvatljiva. Kada nestanu pravne barijere, istodobno nestanu i društvene i etičke barijere tretiranja žena kao seksualnih predmeta. Legalizacija prostitucije šalje poruku novim generacijama muškaraca i dječaka kako su žene seksualni predmeti, a prostitucija bezazlena zabava. Kako muškarci imaju pristup seksualnim uslugama koje im se nude, žene u prostituciji se moraju natjecati u pružanju tih usluga, na način da pristaju na analni seks, seks bez kondoma, vezanje, dominaciju i sve ostale vrste zahtjeva koje klijenti imaju. Kad je prostitucija jednom legalizirana, sve zadrške nestaju. Reproduktivna sposobnost žena, na primjer, postaje proizvod za prodaju. Postoji potpuno nova grupa klijenata koje uzbuđuju trudne žene i koji u svojim seksualnim susretima s trudnicama zahtijevaju majčino mlijeko. Organizirani su specijalni bordeli za invalidne muškarce i država zapošljava njegovateljice (koje su većinom žene) koje te muškarce moraju odvesti u bordel ako ovi to žele (Sullivan and Jeffreys: 2001) 14. Oglasi uzduž autocesta u Viktoriji nude žene kao predmete za seksualnu upotrebu i uče nove generacije muškaraca i dječaka da tretiraju žene kao manje vrijedne. Poslovne ljude se ohrabruje da svoje poslovne sastanke održavaju u klubovima u kojima vlasnici serviraju gole žene na stolovima za vrijeme pauza za kavu i ručka. 13 Raymond, Janice G., Donna M. Hughes, Donna M. and Carol A. Gomez (2001). Sex Trafficking of Women in the United States: Links Between International and Domestic Sex Industries, Funded by the U.S. National Institute of Justice. N. Amherst, MA: Coalition Against Trafficking in Women. Dostupno na 14 Sullivan, M. and Jeffreys, S. (2001). Legalising Prostitution is Not the Answer: the Example of Victoria, Australia. Coalition Against Trafficking in Women, Australia and USA. Dostupno na 51

52 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Vlasnik bordela u Melbourneu tvrdi da njegovu bazu klijenata čine dobro obrazovani poslovni muškarci koji dolaze tijekom dana i poslije idu kući svojim obiteljima. Žene koje s muškarcima imaju malo otvoreniji odnos, saznaju da muškarci iz njihovog života često posjećuju bordele i seks-klubove. U toj situaciji imaju izbore: prihvatiti da njihovi muški partneri kupuju žene u komercijalnim seksualnim transakcijama, izbjegavati priznanje što im partneri rade ili prekinuti vezu. (Sullivan and Jeffreys: 2001) 15. Švedski Zakon protiv nasilja nad ženama (Sweden s Violence Against Women Government Bill 1997/98:55) zabranjuje i kažnjava pribavljanje seksualnih usluga. To je inovativni pristup koji se usredotočuje na potražnju za prostitucijom. Švedska vjeruje da se zabranom pribavljanja seksualnih usluga prostitucija i njezini štetni efekti mogu puno efikasnije suzbiti nego do sada. Ono što je najvažnije jest da taj Zakon jasno kaže: Prostitucija nije poželjna društvena pojava i predstavlja prepreku razvijanju ravnopravnosti između muškaraca i žena.** 8. Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne promovira žensko zdravlje. Legalizirani sistem prostitucije koji propisuje zdravstvene kontrole i provjere samo za žene a ne i za klijente, grubo je diskriminatoran za žene. Pregledi samo za žene nemaju svrhe u smislu javnog zdravlja, budući da praćenje žena koje se prostituiraju ne štiti njih od seksualno prenosivih bolesti, HIV/AIDS- a, obzirom da muškarci-klijenti i dalje mogu, a to i čine, prenijeti bolest na žene. Govori se da legalizirani bordeli ili na drugi način kontrolirana prostitucija štiti žene putem politike obavezne upotrebe kondoma. U jednoj od studija CATW-a, intervjuirane američke žene u prostituciji izjavile su sljedeće: 47% je reklo da muškarci očekuju seks bez kondoma; 73% je reklo da muškarci nude da će platiti više za seks bez kondoma; 45% žena je reklo da su bile zlostavljane ako su inzistirale da muškarac koristi kondom. Neke žene su rekle da određeni sustavi imaju pravilo da muškarci upotrebljavaju kondom, ali u stvarnosti, muškarci ipak pokušavaju to izbjeći. Jedna žena je rekla: Pravilo je staviti kondom u sauni, ali na licu mjesta je to stvar pregovora dviju strana. Većina muških očekuje da obavimo oralni seks bez kondoma. (Raymond and Hughes: 2001) 16. U stvarnosti, praćenje politike o upotrebi kondoma ostavljeno je svakoj pojedinoj ženi u prostituciji, a ponuda dodatnog novca neodoljiv je pritisak. Jedna žena je rekla: Lagala bih kad bih rekla da uvijek koristim kondom. Ako će mi to donijeti nešto više novca, bacit ću kondom kroz prozor. Trebao mi je dodatni novac. Mnogo je faktora protiv upotrebe kondoma: potreba žena da zarade novac; starije žene gube na atraktivnosti u očima muškaraca; natjecanje s drugim mjestima na kojima ne zahtijevaju kondom; pritisak svodnika na žene da tako zarade više novaca; potreba za novcem zbog ovisnosti o drogi ili isplate svodniku i općeniti nedostatak kontrole koji prostituirane žene imaju nad svojim tijelima na mjestima gdje se obavlja prostitucija. Takozvane sigurnosne mjere u bordelima nisu žene zaštitile od povređivanja. Čak i tamo gdje navodno bordeli imaju nadzor nad mušterijama i izbacivače, žene su pričale da 15 Ibid 16 Raymond, Janice G., Donna M. Hughes, Donna M. and Carol A. Gomez (2001). Sex Trafficking of Women in the United States: Links Between International and Domestic Sex Industries, Funded by the U.S. National Institute of Justice. N. Amherst, MA: Coalition Against Trafficking in Women. Dostupno na 52

53 Deset razloga protiv legalizacije prostitucije su bile ozljeđivane od kupaca, a povremeno i od vlasnika bordela i njegovih prijatelja. Čak i kad bi netko intervenirao u kontroli nasilja od strane kupaca, žene su živjele u klimi straha. Iako je 60% žena izjavilo kako su kupci ponekad bili spriječeni u namjeri da ih povrijede, pola njih je reklo da su se, bez obzira na to, bojale da će ih neki od mušterija ubiti (Raymond et al: 2002) Legalizacija/dekriminalizacija prostitucije ne znači više izbora za žene. Većina žena u prostituciji nisu napravile racionalni izbor da uđu u prostituciju. Nisu sjele jednog dana i odlučile da žele biti prostitutke. Takav izbor bismo radije trebali zvati strategijom preživljavanja. Umjesto pristanka na prostituciju, točnije je reći da prostituirana žena pristaje na jedinu mogućnost koja joj je dostupna. Njezino pokoravanje traži se samom činjenicom da mora prihvatiti uvjete neravnopravnosti koje su postavili klijenti koji joj plaćaju da čini ono što oni hoće. Većina intervjuiranih žena u studijama CATW-a reklo je da se izbor ulaženja u seksualnu industriju može raspravljati samo u kontekstu drugih izbora. Većina ih je naglasila da žene u prostituciji nemaju drugog izbora. Mnoge su govorile o prostituciji kao zadnjem izboru ili kao o nevoljkom načinu spajanja kraja s krajem. U jednoj studiji CATW-a gdje su bili intervjuirani predstavnici provoditelja zakona, 67% njih je izrazilo mišljenje da žene ne ulaze u prostituciju dobrovoljno, a 72% intervjuiranih predstavnika socijalnih službi ne vjeruje da žene dobrovoljno izabiru ulazak u seksualnu industriju. (Raymond and Hughes: 2001) 18. Razlikovanje između prisilne i dobrovoljne prostitucije jest upravo ono što promovira seksualna industrija jer joj to daje više sigurnosti i pravne stabilnosti ako se te razlike iskoriste da bi se legaliziralo prostituciju, svodništvo i bordele. Žene koje prijavljuju protiv svodnika i nasilnika tako će morati nositi teret dokazivanja da su bile prisiljene. Kako će marginalizirana žena moći ikad dokazati prisilu? Ako prostituirana žena mora dokazati da je prisila korištena pri njezinom regrutiranju ili u radnim uvjetima, vrlo će malo žena imati pravnu podlogu i vrlo će malo prekršitelja biti osuđeno. Žene u prostituciji moraju kontinuirano lagati o svojem životu, tijelu i seksualnom doživljaju. Laganje je dio opisa posla, npr. kad kupac pita: Jesi li uživala?. Sama građevina prostitucije izgrađena je na laži da žene to vole. Neke žene koje su preživjele prostituciju rekle su da su im trebale godine nakon napuštanja prostitucije da priznaju kako prostitucija nije slobodni izbor jer im je prije poricanje vlastite sposobnosti izabiranja značilo poricanje same sebe. Nema sumnje da manji broj žena kaže da izabiru biti u prostituciji, posebno u javnom mišljenju konstruiranom od strane seksualne industrije. Na isti način neki ljudi izabiru uzimati teške droge kao što je heroin. No, iako neki ljudi izabiru uzimati opasne droge, mi još uvijek prepoznajemo da je to za njih opasno i većina ljudi se ne zalaže za legalizaciju 17 Raymond, Janice G., Jean d Cunha, Siti Ruhaini Dzuhayatin, H. Patricia Hynes, Zoraida Ramirez Rodriguez and Aida Santos (2002). A Comparative Study of Women Trafficked in the Migration Process: Patterns, Profiles and Health Consequences of Sexual Exploitation in Five Countries (Indonesia, the Philippines, Thailand, Venezuela and the United States). (2002). Funded by the Ford Foundation. N. Amherst, MA: Coalition Against Trafficking in Women (CATW). Available at catwinternational.org 18 Raymond, Janice G., Donna M. Hughes, Donna M. and Carol A. Gomez (2001). Sex Trafficking of Women in the United States: Links Between International and Domestic Sex Industries, Funded by the U.S. National Institute of Justice. N. Amherst, MA: Coalition Against Trafficking in Women. Dostupno na 53

54 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU heroina. U takvoj situaciji standard kojim se vodimo jest štetnost za osobu, a ne njezin pristanak. Već godine ILO (UN International Labor Organization) 19 izvještaj Međunarodne organizacije za rad, koji sugerira da bi seksualna industrija trebala biti tretirana kao legitimni ekonomski sektor, nalazi da je prostitucija jedan od najotuđenijih oblika rada. Istraživanja [u 4 zemlje] pokazuju da žene rade teška srca, osjećaju se prisiljene ili ih peče savjest, te imaju negativnu sliku o sebi. Značajan postotak njih tvrdi da bi željele napustiti taj posao kad bi mogle (Lim, 1998: 213) 20. Kada žena ostaje u nasilnom odnosu sa partnerom koji je tuče, pa čak i kad brani njegove postupke, obzirni ljudi ne kažu da je ona u tome dobrovoljno, nego prepoznaju kompleksnost njezinog ostajanja. Kao i pretučene žene, žene u prostituciji često poriču da ih se zlostavlja, ukoliko im nisu omogućene neke suvisle alternative. 10. Žene u sustavima prostitucije ne žele legaliziranu ili dekriminaliziranu seksualnu industriju. U studiji koja je provedena u 5 zemalja o trgovanju ženama u svrhu seksualne eksploatacije koju je provela CATW (Coalition Against Trafficking in Women), a financirala je fondacija Ford, većina od 146 intervjuiranih žena snažno je izrazila svoje mišljenje da prostitucija ne bi trebala biti legalizirana i smatrana legalnim poslom, upozoravajući da će legalizacija stvoriti još više rizika i štete za žene od već ionako nasilnih mušterija i svodnika (Raymond et al, 2002). Ni na koji način to nije profesija. To je ponižavajuće i nasilje muškaraca nad ženama. Niti jedna intervjuirana žena nije željela da njezina djeca, obitelj ili prijatelji moraju zarađivati ulaženjem u seksualnu industriju. Jedna je izjavila: Prostitucija me je skinula do gola, skinula je s mene život, zdravlje, sve. ZAKLJUČAK Zakonodavci se hvataju legalizacije jer misle da ništa drugo nije uspješno. Osvrćući se na to, jedan visoki službenik Scotland Yarda izjavio je: Morate biti jako oprezni s legaliziranjem nečega, ako to radite samo iz razloga što mislite da nije uspješno ono drugo što radite. Vrlo malo čujemo o ulozi seks industrije u stvaranju globalnog tržišta seksa koje se bogati na tijelima žena i djece. Umjesto toga, slušamo puno o pretvaranju prostitucije u bolji posao za žene kroz regulaciju/legalizaciju, kroz sindikate takozvanih seksualnih radnica i kroz kampanje koje ženama u prostituciji osiguravaju kondome, ali im ne nude alternative za prostituciju. Puno slušamo o tome kako zadržati žene u prostituciji, ali vrlo malo o tome kako ih iz nje izbaviti. Vlade koje legaliziraju prostituciju kao posao seksom imat će vrlo velik ekonomski udio u seksualnoj industriji što će ih učiniti jače ovisnima o tom sektoru. Ako se žene u prostituciji smatraju radnicama, svodnici biznismenima, a kupci potrošačima seksualnih usluga, pa se time legitimizira cijela seksualna industrija kao ekonomski sektor, vlade se vrlo lako mogu odreći odgovornosti za stvaranje pristojnih i održivih, ženama dostupnih, radnih mjesta Lin Lean Lim, The Sex Sector: The Economic and Social Bases of Prostitution in Southeast Asia. Geneva, ILO, ISBN

55 Deset razloga protiv legalizacije prostitucije Umjesto da država sankcionira prostituciju, mogla bi se okrenuti u smjeru potražnje i kažnjavati muškarce koji kupuju žene zbog seksa, te podržati razvoj alternativa za žene u industrijama prostitucije. Umjesto da unovčuju ekonomske dobitke od prostitucije putem njezinog oporezivanja, vlade bi mogle investirati u budućnost prostituiranih žena osiguravajući ekonomske izvore zapljenom vlasništva seksualne industrije, kako bi se osigurale realne alternative za žene u prostituciji. 55

56 13. AKTIVNOSTI I POSLJEDICE DVIJE RAZLIČITE POZICIJE O PROSTITUCIJI I TRGOVANJU ŽENAMA: S GLEDIŠTA NASILJA PROTIV ŽENA ILI S GLEDIŠTA IZBORA POSLA. PROSTITUCIJA KAO OBLIK NASILJA PROTIV ŽENA Pravne/društvene/političke posljedice: - Zakonska regulativa i politika koja kriminalizira kupce/svodnike/seksualnu industriju, a dekriminalizira žene. - Zakonodavstvo, politike i programi koji žene tretiraju kao žrtve, a ne kao kriminalke. - Spajanje prostitucije i trgovanja u zakonodavstvu, politikama i programima. - Nulta tolerancija prema prostituciji i trgovanju ženama. - Rastuće neodobravanje dozvoljavanja ili promoviranja muškog pravo kupovanja i seksualnog iskorištavanja žena. - Povećana javna svijest o povezanosti seksualnog iskorištavanja djece i odraslih. PROSTITUCIJA KAO IZBOR ILI VRSTA POSLA Pravne/društvene/političke posljedice: - Zakonska regulativa i politika koja legalizira/ regulira/dekriminalizira seksualnu industriju i time ju čini prihvatljivom. - Uljepšavanje prostitucije kao izbora karijere za žene. Poricanje da su žene žrtve. - Odvajanje prostitucije i trgovanja u zakonima, politikama i programima. - Velika ekspanzija seksualne industrije. Pravno, društveno i etičko prihvaćanje seks-industrije. - Muškarce kupce gleda se kao potrošače, ne kao one koji iskorištavaju. Porast potražnje i broja muškaraca koji seksualno iskorištavaju. Žene su prisiljene zadovoljavati rastuće, perverzne zahtjeve kupaca. - Lažna podjela između seksualnog iskorištavanja djece i odraslih. Povećanje dječje prostitucije. Posljedice na pružanje usluga: Posljedice na pružanje usluga: - Razvoj izlaznih programa za žene u prostituciji - Ako je prostitucija legitimni posao, izlazni programi nisu potrebni. - Promoviranje drugih izbora za žene - Državi koja legalizira ili dekriminalizira seksualnu industriju nije prioritet promovirati druge izbore za žene u prostituciji. - U radu sa žrtvama seksualnog iskorištavanja jasno se raspoznaje da je prostitucija oblik nasilja protiv žena i žene se podržava da to prepoznaju. - Više istraživanja i informacija o svim oblicima muškog seksualnog nasilja. - Fokus na sigurnosti, eliminiranju štete i prevenciji reviktimizacije. - Prepoznavanje da je prostitucija uvijek opasna i štetna za žene. - Javno zagovaranje koje promovira pravo na izlazak iz prostitucije. - Muškarci koji kupuju žene prepoznati su kao zlostavljači i seksualni iskorištavatelji. - Traži se odgovornost i kaznene sankcije za zlostavljače/kupce/svodnike. - Razvijaju se sveobuhvatni programi za žene, djevojke i djecu koji ne razlikuju jeli ulazak u prostituciju bio slobodan ili prisilan. - Ženama je teško imenovati nasilje i seksualno iskorištavanje imanentno prostituciji ako se na to gleda kao na dio posla. - Aktivnosti usmjerene na poboljšanje radnih uvjeta u seksualnoj industriji, a ne na podršku ženama da izađu iz nje. - Model reduciranja štete koji se fokusira na zdravstvene posljedice, HIV i seksualno prenosive bolesti. - Promoviranje seksualnog rada kao izbora i za žene prihvatljivog posla. - Javno zagovaranje koje promovira pravo na bavljenje prostitucijom. - Poricanje i minimaliziranje nasilja i povrjeda koje idu uz prostituciju. - Olakšavanje iskorištavanja i savezništvo s kupcima/ svodnicima/zlostavljačima. - Kada žene identificiraju prostituciju kao neprihvatljivu, to se doživljava osuđivanjem drugih žena. 56

57 14. PROSTITUCIJA, TRGOVANJE ŽENAMA I NOGOMET JADNO I ŽALOSNO, GOSPODO MINISTRI! 1 Svjetsko prvenstvo u nogometu se bliži. Ždrijeb je već obavljen prije nekoliko mjeseci. Švedska igra u Dortmundu, Berlinu i Kölnu. Upravo je počela nabava ulaznica. Na stranicama sportskih novina mogu se dobiti prijedlozi kako doći do igrališta i što se može raditi između utakmica. A ono o čemu se ne piše u turističkim dodatcima ili na sportskim stranicama je to da, osim što će se moći vidjeti kako igrači pucaju na gol, muškarci će moći i sami opaliti metak. Između ili nakon utakmica. Ako se želi proslaviti pobjeda ili utješiti nakon poraza, ženska tijela će biti pri ruci. Očito je vrlo prošireno opće shvaćanje da šport i seksualno iskorištavanje žena idu skupa kao ruka i rukavica. Nogomet i seks se vrlo dobro slažu, rekao je, npr. Norman Jakob, odvjetnik ulagačke tvrtke koja će graditi dio potrebnih novih javnih kuća listu DN 11. studenoga prošle godine. Uzbuđenja traže i olakšanja. Brzo, jednostavno i vrlo pristupačno. Jednostavnije od nabave ulaznica. Njemačka, koja bez skrupula dopušta prostituciju, gradi mega-bordele sa sobama u kojima ima mjesta i za stotinu žena koje će se istodobno prostituirati. Ali ne samo to, bit će tu i brzog šopinga. Performance boxovi su novoproizvedeni boksovi koji su opskrbljeni automatima za kondome i brzu hranu; to će u konačnici potvrditi općeprihvaćeni stav o muškoj seksualnosti kao neobuzdanoj, što nitko ne dovodi u pitanje. Temelj je: zadovoljenje potrebe odmah sad i to na licu mjesta. Nekoliko njemačkih ženskih udruga zajedno sa švedskim udrugama digle su uzbunu. Očekuje se dolazak između i žena, prvenstveno iz baltičkih zemalja, koje dovode prijevarom u Njemačku gdje će tobože raditi kao konobarice. U stvarnosti većina će biti prisiljena raditi u prostituciji. Tu se u zapravo radi o situaciji masovnog trgovanja ženama. To je trgovanje ljudskim tijelom zbog seksualnog iskorištavanja, moderno trgovanje robljem, trafficking, a to je zabranjeno. Zabranjeno je i u Njemačkoj. Cijela priprema seksualne industrije uoči Svjetskog prvenstva zapravo je otvorena priprema za teška kaznena djela. Iz tog razloga sam postavila pitanje ministrima za ravnopravnost i šport u Švedskoj. Njihov je odgovor jednak kao i u članku u Aftonbladetu od 29. prosinca prošle godine: Mi to osuđujemo! dodajući: I vi to trebate učiniti! Da, zaista, a što zatim? Zatim se sve odvija kao i prije. Traljava reakcija odgovornih političara. Dobro je što ministri to osuđuju, dok bi nešto drugo osim toga bilo nezamislivo. Može li netko zamisliti da oni postave pitanje u parlamentu ili napišu članak u novinama u kojem kažu da podržavaju to što se događa?! Pišu u listu Aftonbladet : Naše je mišljenje 1 Gudrun Schyman, zastupnica u parlamentu i glasnogovornica Feminističke inicijative, Članak u dnevnom listu Aftonbladet od 16. siječnja

58 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU da švedski muškarci/./bez obzira jesu li u Švedskoj ili inozemstvu, neće podržavati industriju koja eksploatira, ponižava i vrijeđa žene. A kako će se to nadzirati i je li u redu da samo švedski muškarci neće to činiti? Je li u redu da cijela EU žmiri pred kaznenom djelatnošću koja se bavi, kako ministri kažu, trgovanjem robljem, nedostojnim našeg vremena?! Logična reakcija političara bila bi da odmah sazovu sastanak odgovornih ministara ostalih zemalja EU. Ministri pravosuđa, ravnopravnosti i športa morali bi imati sastanak na vrhu na kojem bi pozvali mjerodavne udruge i tijela vlasti koje imaju znanja iz tog područja. Ima ih mnogo u Švedskoj i unutar EU-a. Zajednički cilj morao bi im biti da kroz učinkovitu suradnju preko geografskih, političkih i administrativnih granica poduzmu nešto kako se ne bi ostvarila strahovanja i zabrinutost ženskih udruga. Trgovanje ženskim tijelom treba se zabraniti. De facto. Budući da se slažemo (ministri i ja) da je prostitucija oblik nasilja muškaraca nad ženama, onda je trgovanje ljudima još veće nasilje. Ako se sigurnost ljudi ne može jamčiti u društvu, onda imamo sigurnosno-politički problem. Nasilje muškaraca nad ženama ogroman je globalni i sigurnosno-politički problem, a političko djelovanje mora biti u skladu s takvom klasifikacijom toga kaznenog djela. Kada su nedavno neki švedski reprezentativci bili optuženi za seksualno nasilje nad ženama bilo je velikih naslova u tisku. To je skandal bila je službena ocjena. Toga je oduvijek bilo, pisali su neki športski novinari, samo što se o tome ne govori glasno. Bura se stišala i opet se uspostavio mir. No, je li se što promijenilo? U temelju? Kako se zapravo gleda na vezu između muškarca, meča i mačo ponašanja? Kada će gospoda ministri i nasmiješeni športski novinari pokazati malo više muda u rješavanju tog pitanja? 58

59 15. ŠVEDSKI ZAKON KOJIM SE ZABRANJUJE KUPOVANJE SEKSUALNIH USLUGA: NAJBOLJE PRAKSE ZA PREVENCIJU PROSTITUCIJE I TRGOVANJA LJUDIMA Ovaj je članak dorađena verzija članka Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: Najbolje prakse za prevenciju prostitucije i trgovanja ljudima, objavljenog u listopadu godine u časopisu Violence against Women ; 10: (Sage Publications, SAD, 2004.) GUNILLA EKBERG Ministarstvo industrije, zapošljavanja i komunikacija 1. siječnja godine, nakon godina javne debate koju je pokrenuo švedski ženski pokret, stupio je na snagu Zakon o zabrani kupovanja seksualnih usluga. Zakon je prvi pokušaj neke zemlje u ukazivanju glavnog uzroka prostitucije i trgovanja ljudima: potražnje muškaraca koji sebi uzimaju za pravo kupovati osobe zbog prostitucije. Ovaj pionirski zakon predstavlja kamen temeljac švedskih napora u stvaranju suvremenog, demokratskog društva u kojem žene i djevojke mogu živjeti slobodne od muškog nasilja. U kombinaciji s javnim obrazovanjem, kampanjama za podizanje svijesti i podrške žrtvama, zakoni i ostalo zakonodavstvo uspostavljaju stav nulte tolerancije prema prostituciji i trgovanju ljudima. Broj muškaraca koji kupuju osobe koje se bave prostitucijom smanjuje se kada kupci riskiraju kažnjavanje, te lokalna prostitucijska tržišta postaju manje privlačna. Trgovci ljudima će zbog toga izabrati druge, profitabilnije destinacije. Prostitucija i trgovanje ženama i djevojkama zbog seksualne eksploatacije u nekoliko posljednjih desetljeća pokazuje alarmantni porast. Prostitucijska industrija 1 je u ogromnom porastu i širi se svijetom zbog toga što se mnoge države priklanjaju ideologiji slobodnog tržišta, u kojem su žene i djevojke samo jedan od beskonačnog broja artikala koji se dobro prodaju. Zbog toga je trgovanje ljudima i prostitucija žena i djevojaka jedan od najbrže rastućih globalnih poslova, odmah nakon trgovine drogama i oružjem. Istovremeno, neoliberali prostituciju normiraju kao oblik seksualne zabave u kojoj jednaki igrači izmjenjuju uslugu za novac. Raditi kao seksualni radnik 2 postaje legitimni put karijere za žene i zavodi za zapošljavanje u Nizozemskoj, gdje su prostitucija i bordeli legalizirani, nude rad u bordelu kao prikladan profesionalni izbor. Ono na što se prije gledalo kao na ozbiljan oblik seksualne eksploatacije, sad je žensko pravo da radi što želi sa svojim tijelom i put prema seksualnom oslobođenju i samoodređenju. Ova promjena je suvremen i relevantan primjer oživljavanja ustajale represivne političke agende koji sad prožima skoro sve trenutne političke, akademske i popularne diskurse vezane za prostituciju i trgovanje ljudima. Ipak, nije svaka zemlja u svijetu podjednako oduševljena s tim da se na prostituciju treba gledati kao na oblik rada ili pak da bi seksualna eksploatacija žena od strane muškaraca trebala biti komercijalizirana i legalizirana. U svojem prijedlogu o zabrani kupovanja seksualnih usluga, švedska Vlada navodi da: zabranjivanjem kupovanja seksualnih usluga, prostituciji i njenim štetnim učincima moguće se suprotstaviti učinkovitije nego dosad. Vlada smatra kako nije razumno kazniti osobu koja prodaje seksualne usluge. Bar u većini slučajeva, ta osoba je 59

60 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU slabija strana, ona koju iskorištavaju oni koji žele zadovoljiti svoje seksualne nagone. (Ministarstvo rada, 1998., str. 55) PRINCIPI IZA ŠVEDSKE POLITIKE I ZAKONODAVSTVO PROTIV PROSTITUCIJE I TRGOVANJA LJUDIMA Rad protiv prostitucije i trgovanja ljudima dugo je vremena bio politički prioritet u Švedskoj i na nacionalnoj i na internacionalnoj razini. Taj rad smatran je esencijalnim dijelom napora kako bi se stvorilo suvremeno i demokratsko društvo u kojem je potpuna rodna jednakost norma, uz priznavanje jednakih prava žena i muškaraca, djevojčica i dječaka, da sudjeluju u svim područjima društva. U Švedskoj se smatra da bilo koje društvo koje tvrdi kako brani principe pravne, političke, ekonomske i društvene jednakosti žena i djevojaka, mora odbaciti ideju da su žene i djeca, uglavnom djevojčice, robe koje mogu biti kupljene, prodane i seksualno iskorištavane od muškaraca. Činiti drukčije znači dozvoliti da posebna klasa ženskih ljudskih bića, posebno žena i djevojaka koje su ekonomski i rasno marginalizirane, bude isključena iz ovih mjera, kao i iz univerzalne zaštite ljudskog dostojanstva zaštićenih u tijelu međunarodnih instrumenata ljudskih prava koji su se razvijali tijekom posljednjih 50 godina (Ministarstvo industrije, zapošljavanja i komunikacija, 2004.). Zapravo, već tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, u svojim naporima u suzbijanju prostitucije i trgovanja ženama i djevojkama, švedske feministice pionirski su osvijetlile vezu između međunarodnog trgovanja ženama i položaja žena i djevojaka u društvu. 3 U Švedskoj je prostitucija službeno prepoznata kao oblik muškog seksualnog nasilja nad ženama i djecom. Jedan od temelja švedske politike protiv prostitucije i trgovanja ljudima fokusiranje je na primarni uzrok: prepoznavanje činjenice da se bez muške potražnje i korištenja žena i djevojaka za seksualno iskorištavanje globalna prostitucijska industrija ne bi mogla razvijati i širiti. Prostitucija je ozbiljan problem koji je štetan ne samo za žene i djecu koja se bave prostitucijom već i za društvo u cjelini. Zbog toga se na prostituirane žene i djecu gleda kao na žrtve muškog nasilja koji nisu podložni kažnjavanju. Umjesto toga, oni imaju pravo na pomoć za bijeg iz prostitucije 4. Svodnici, trgovci ljudima i kupci prostitucije svjesno iskorištavaju ranjivost žrtava uzrokovanu visokom stopom siromaštva, nezaposlenošću, diskriminatorskim radnim praksama, rodnom nejednakošću i muškim nasiljem nad ženama i djecom. Na strukturalnom nivou, Švedska priznaje da za uspjeh u kampanji protiv seksualnog izrabljivanja, politički, društveni i ekonomski uvjeti pod kojima žene i djevojke moraju živjeti trebaju biti olakšani uvođenjem razvojnih mjera, npr. smanjenja siromaštva, održivog razvoja i socijalnih programa koji se usredotočuju posebno na žene. U Švedskoj se na prostituciju i trgovanje ženama u seksualne svrhe gleda kao na pitanja koja ne mogu i ne bi trebala biti odvojena; oboje je štetno i intrinzično povezano. Shvaća se da je svrha regrutiranja, transporta, prodaje ili kupovanja žena i djevojaka od strane trgovaca ljudima, svodnika ili članova grupa organiziranog kriminala unutar zemalja ili preko nacionalnih granica, u zastrašujućoj većini slučajeva, prodavanje ovih ženskih ljudskih bića u prostitucijsku industriju. U Švedskoj se danas gleda na sve oblike zakonskih ili političkih mjera koje bi legalizirale ili regulirale različite prostitucijske aktivnosti (kao što su bordeli) ili koje bi dekriminalizirale počinitelje u prostitucijskoj industriji, uključujući svodnike, trgovce ljudima, vlasnike bordela i kupce, kao na neke od najozbiljnijih prijetnji rodnoj ravnopravnosti i pravu 60

61 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... žena i djevojaka da žive slobodne od muškog nasilja. Podrazumijeva se da bi legalizacija prostitucije neizbježno normirala jedan ekstreman oblik seksualne diskriminacije i nasilja, te osnažila mušku dominaciju nad svim ženskim bićima. Legalizacija prostitucijskih aktivnosti znači da država nameće regulativu kojom može kontrolirati jednu klasu žena kao prostituiranih. 5 Sukladno tome, raspravlja se o tome kako trgovanje ljudima u seksualne svrhe neće biti eliminirano tako dugo dok međunarodna zajednica također ne preuzme takav snažan stav i uspostavi oštre mjere protiv prostitucije i seksualne eksploatacije, te protiv širenja prostitucijske industrije. 6 Rad protiv prostitucije i trgovanja ljudima zahtijeva široku perspektivu i volju za djelovanjem u širokom rasponu područja politike. Također traži uključenost i suradnju širokih i raznolikih, javnih i privatnih čimbenika. U Švedskoj ovaj posao ne poduzimaju samo švedska Vlada i javna uprava, već i ženski pokret, pokret skloništa i druge nevladine organizacije (Ekberg, 2003.). Kako bi pojačala svoju predanost radu usmjerenom ka rodnoj jednakosti, prevenciji i suzbijanju prostitucije i trgovanja ljudima, švedska Vlada pod koordinacijom Odjela za rodnu ravnopravnost trenutačno priprema Nacionalni akcijski plan za borbu protiv prostitucije i trgovanja ljudima, posebno žena i djece (Plan; Vladina odluka N2004/7678/ JÄM); Wahldén, 2003.). Plan koji će se predstaviti Riksdagu (parlamentu) u jesen godine, uključivat će dodatne mjere za prevenciju prostitucije i trgovanja ljudima, uključujući i posebne mjere za suprostavljanje potražnji koja produžuje sve oblike seksualne eksploatacije ljudskih bića, pogotovo žena i djece. Također će uz njih biti razvijene i primijenjene opće mjere za borbu protiv prostitucije i trgovanja ljudima unutar pravnog sustava i sustava socijalne skrbi, a važno je što će biti razvijene i primijenjene mjere koje se tiču zaštite i pomoći žrtvama prostitucije i trgovanja ljudima. Zaključno, Plan će uključivati mjere koje promoviraju i štite ljudska prava žena i djece te koje uravnotežuju one političke, socijalne i ekonomske nejednakosti u zemljama porijekla i zemljama tranzita, a koje potiču prostituciju i trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom. ZAKON KOJIM SE ZABRANJUJE KUPOVANJE SEKSUALNIH USLUGA 1. siječnja godine stupio je na snagu švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga (Zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga, 1998:408). Ovim se Zakonom prepoznaje da je muškarac taj koji kupuje žene (ili muškarce) u seksualne svrhe i kako bi on trebao biti taj koji se kriminalizira, a ne žene. Zakon je rodno neutralan i, kao što je već prije spomenuto, predstavlja temeljni dio opsežne švedske strategije u borbi protiv prostitucije i trgovanja ljudima. Inicijativu za kriminaliziranjem kupaca prostitucijskih usluga izvorno je pokrenuo švedski ženski pokret. Feministice su analizirale položaj žena u društvu te kako su muškarci kroz uporabu nasilja nad ženama osigurali održavanje podređenog položaja žena, uključujući i iskorištavanje nekih žena i djevojaka u svrhu prostitucije. U dogovoru s feministkinjama diljem svijeta, one su zaključile kako je prostitucija još jedno patrijarhalno oruđe potlačivanja koje ima pogubno djelovanje na žene i djevojke koje su uvedene i zadržane u prostituciji, kao i da je to ekstremni oblik muškog nasilja koji se koristi kako bi kontrolirao ženska ljudska bića kao klasu. 7 Od početaka osamdesetih, švedske feministice stalno su tvrdile da bi muškarci koji kupuju prostituirane žene trebali biti kriminalizirani (Welborn,1990.) 8, dok bi se na žene i djevojke u prostituciji 61

62 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU trebalo gledati kao na žrtve muškog nasilja koje imaju pravo na pomoć kako bi pobjegle iz prostitucije. Nacionalna organizacija ženskih skloništa i Skloništa za mlade žene u Švedskoj (ROKS) učinila je godine ovaj zahtjev dijelom svoga godišnjeg akcijskog plana, koji uključuje listu zahtjeva koje organizacija predstavlja parlamentarkama svake godine. Zahvaljujući intenzivnom lobiranju i političkom radu ovih predanih feministkinja i uz pomoć političarki raznih stranaka, 9 u Parlamentu je predstavljen Zakon koji je odobren uz jako malo protivljenja, te je konačno stupio na snagu 1. siječnja godine. Taj je zakon bio dio Zakona o nasilju nad ženama (Kvinnofrid), koji je donesen 1. srpnja godine (Uredi Švedske vlade 2001.). Zakon predstavlja rezultat dvije istražne komisije: Komisije o prostituciji (1995.) i Komisije o nasilju nad ženama (1995.) i uključuje nekoliko amandmana na zakone koji se tiču muškog nasilja nad ženama, uključujući postroženi Zakon o seksualnom uznemiravanju. Uz to, smišljen je novi prijestup grubo kršenje ženskog integriteta i grubo kršenje integriteta općenito čime se kažnjavaju ponovljeni slučajevi muškog nasilja nad ženama u intimnoj vezi (Ministarstvo rada, 1998.). Nacionalni odbor za zdravstvo i socijalnu skrb dobio je, u skladu s tim Zakonom, zadatak sakupljanja informacija i praćenja opsega i razvoja prostitucije u Švedskoj, kao i davanja podrške lokalnim vlastima u razvoju i poboljšanju mjera protiv prostitucije. Odbor redovito podnosi izvještaje Vladi. 10 Važno je uočiti kako ovo zakonodavstvo cilja samo na kupce osoba u prostituciji. Osobe koje su u prostituciji, žrtve muškog nasilja, nisu podvrgnute nikakvom obliku kaznenih ili drugih pravnih posljedica. Vlada je osigurala novac i pomoć ženama koje su žrtve muškog nasilja, uključujući i prostituirane žene. Na taj način država je do određene granice odgovorna za pomoć ženama u napuštanju tih nasilnih situacija, uključujući i prostituciju, te za omogućavanje ženama pristup skloništima, savjetovanju, obrazovanju i obuci za posao. Međutim, prema Zakonu, neposrednu odgovornost za pružanje usluga žrtvama prostitucije i trgovanja ljudima, snose švedske županije (Ministarstvo socijalne skrbi, 2001.). AMANDMANI ZAKONA Odbor Parlamenta o seksualnim zločinima predao je godine opsežan izvještaj o predloženim amandmanima na zakonodavstvo koje se bavi seksualnim zločinima, tj. na 6. poglavlje švedskog Kaznenog zakona (Ministarstvo pravosuđa, 2001.). Odbor je predložio niz promjena postojećih kaznenih djela, ne samo za postojeće prekršaje već i za kaznena djela silovanja i seksualnog napada. Odbor, u ovom izvještaju, također predlaže da se Zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga dodatno nadopuni amandmanima i da se ojača. Odbor je zabilježio da je Zakon isključio od kaznene odgovornosti one (muškarce) koji redovito kupuju istu prostitutku. Također, Zakonom se ne pokrivaju situacije u kojima pojedinac ili grupa pojedinaca kupuju seksualne usluge za nekog drugog. Ovo se odnosi na situaciju kada se grupa muškaraca okupi na momačkoj zabavu kako bi proslavili vjenčanje jednog od njih, te kad prijatelji kao oproštajni dar kupuju ženu budućem mladoženji ili kad tvrtke pružaju usluge eskorta muškim klijentima i poslovnim suradnicima. Švedska je Vlada kao odgovor na to pripremila prijedlog zakona koji je predstavljen Parlamentu u proljeće godine, a kojim su uključeni predloženi amandmani na 6. poglavlje Kaznenoga zakona. Amandmani su stupili na snagu 1. travnja godine

63 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... Prekršaj se trenutačno tumači kao: osoba koja, u ostalim slučajevima koji nisu spomenuti u ovom poglavlju, dobiva spolni odnos u zamjenu za novac bit će kažnjena za kupovanje seksualne usluge novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju od najviše šest mjeseci. Sve navedeno prvim članom također se primjenjuje i kad se isplata obeća ili učini od strane druge osobe. 12 Prekršaj uključuje sve oblike seksualnih usluga, bilo da su kupljene na ulici, u bordelima ili takozvanim salonima za masažu, eskort servisima ili pod ostalim sličnim okolnostima. Pokušaji da se seksualne usluge kupe također su kažnjive. Ako neka druga osoba obeća dati ili je dala kompenzaciju za usputni spolni odnos, on može biti kažnjen kao suučesnik. 13 Kako bi stavili trajanje odsluženja zatvorske kazne u kontekst, najduža kazna zatvora koja se može izreći za bilo koje individualno kazneno djelo u Švedskoj je 10 godina. Vrhovni sud odredio je kaznu od barem 50 dana zatvora. Ipak, u slučaju kad su kupci seksualnih usluga to činili više nego jednom, sudovi su izricali kazne do 150 dana. 14 NOVAC ZA POLICIJU Za provedbu toga Zakona, nakon stupanja na snagu, Vlada je namijenila policiji oko 7 milijuna švedskih kruna (oko milijun američkih dolara). Novac je dodijeljen četirima policijskim okruzima, unutar kojih se nalaze tri najveća švedska grada godine švedska je Vlada odobrila još 30 milijuna kruna (oko 4.1 milijun američkih dolara) na tri godine Nacionalnom policijskom odboru, posebno namijenjenih za mjere u borbi protiv prostitucije i trgovanja ljudima. 15 Tijekom prve godine provedbe Zakona policijski napori uglavnom su bili usmjereni na muškarce koji kupuju prostituirane žene na cesti; kasnije su se ipak i kupci prostitucije u bordelima, pornografskim klubovima, salonima za masažu i eskort agencijama također našli na meti. BROJ OSOBA U PROSTITUCIJI U ŠVEDSKOJ Godine procijenjeno je da je oko švedskih muškaraca kupilo oko prostituiranih žena jednom ili više puta tijekom jedne godine. Od tog broja žena njih oko 650 radilo je na ulici. Od godine do danas, broj osoba uključenih u uličnu prostituciju smanjio se za bar 30 50%, a vrbovanje novih žena skoro je u potpunosti zaustavljeno. Procjenjuje se kako se broj žena u prostituciji u Švedskoj sa njih u godine, prije nego što je Zakon stupio na snagu, godine smanjio na ne više od (S-A. Månsson, Škola socijalnog rada na Sveučilištu u Malmö, privatni razgovor, 12. siječnja 2004.; T. Ekman, Ravnatelj policijske grupe protiv trgovine ljudima u Gothenburgu, zadužen za istraživanje zločina vezanih uz prostituciju i trgovanje ljudima, privatni razgovor, 16. siječnja 2004.; Gripenlöf, ; M. Sjöstrand Persson, Ravnatelj grupe za prostituciju pri socijalnim uslugama u Malmöu, privatni razgovor, 16. siječnja 2004.). 16 Značajno je napomenuti da je broj žena u uličnoj prostituciji u Švedskoj danas procijenjen kao znatno niži od onda kada je Zakon stupio na snagu godine, s ne više od 500 osoba uključenih jednom ili više puta kroz jednu godinu. (Švedska ima 9 milijuna stanovnika) 17. Broj se treba usporediti s brojem žena uključenih u uličnu prostituciju u Danskoj (4.5 milijuna stanovnika). Početkom devedesetih, oko žena u Danskoj bilo je uključeno u uličnu prostituciju, u usporedbi sa do godine ( Love Bestemmer Antal Prostituerede 2004.). Danska nema zakonodavstvo kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga. Nema dokaza da je Zakon uzrokovao porast uspostavljanja kontakata povezanih s prostitucijom na internetu (Gripenlöf, ). Globalna prostitucija i 63

64 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU pornografska industrija uvijek su bili brzi u prihvaćanju prednosti svake nove tehnologije koja može koristiti njihovim aktivnostima i promovirati prodaju njihovih produkata. Net-seks je istraživački projekt na Göteborškom sveučilištu kojim se proučava korištenje interneta u seksualne svrhe i on u svom zaključnom izvještaju navodi da broj švedskih žena koje se bave prostitucijom putem interneta ostaje stalan na oko 80 do 100 žena, s istim ženama reklamiranim na različitim mrežnim stranicama. Izvještaj također zaključuje kako je korištenje interneta za prostituciju posljedica brzog razvoja internetske tehnologije, a ne posljedica švedskog zakonodavstva (S-A. Månsson, Škola socijalnog rada na Sveučilištu u Malmö, privatni razgovor, 12. siječnja 2004.; Månsson & Söderlind, 2004.). 18 Prisutnosti stranih žena u uličnoj prostituciji skoro se stalo na kraj (IOKSP, ; Kärrman, 2000.), a broj kupaca se smanjio za % (Gripenlöf, ). TKO SU ŠVEĐANI KOJI KUPUJU PROSTITUIRANE ŽENE? Svaki osmi muškarac stariji od 18 godina ili, točnije, oko 13% muškaraca starijih od 18 barem su jednom kupili osobu radi seksualnih usluga u Švedskoj ili drugim zemljama (Månsson, 2001., 2004.; Nacionalni institut javnog zdravstva, 2000.). Ovi muškarci predstavljaju sve dobne grupa, s tim da većina kupaca pripada dobi između 30 i 55 godina starosti, svim skupinama prihoda i svim etničkim zajednicama. Većina ih je oženjena ili su bar bili oženjeni ili živjeli s partnerom i često imaju djecu. Muškarci koji imaju ili su imali mnogo seksualnih partnera najčešći su kupci prostituiranih osoba, čime se učinkovito raspršuje mit o tome kako je kupac usamljeni, seksualno neprivlačni muškarac koji osim kupovine prostituirane žene nema drugu opciju za seksualno zadovoljenje. Uz to, u studiji koja je provedena u Stockholmu godine, istraživači su otkrili da je 10% dječaka i mladih muškarca u dobi između 16 i 25 godina platilo seksualne usluge (Nacionalni institut za javno zdravstvo, 2000.). 19 PROVEDBA ZAKONA Primarna svrha Zakona je sprječavanje kupovine seksualnih usluga. U skladu s tim, švedska policija, prema zakonodavstvu, treba intervenirati prije nego što je kazneno djelo počinjeno. Naravno, uhićenje i kazneno gonjenje počinitelja od podjednake je važnosti. Većina policijskih izvještaja donosi dokaze o pokušaju kupovine seksualnih usluga od strane muškaraca. Pokušajem se smatra kada kupac ponudi nešto, poput novca, droge ili mjesta za stanovanje prostituiranoj osobi kao oblik plaćanja za seksualnu uslugu. Prema najnovijim statistikama Nacionalnog vijeća za sprječavanje kriminala, kojeg je iznijela Kerstin Öhrnell (Brottsförebyggande rådet, 2003.), od siječnja godine do ožujka godine u skladu s tim Zakonom prijavljeno je 914 muškarca. 20 Od 300 muškaraca koji su uhićeni za kupovinu seksualnih usluga tijekom 2003., više od njih 200 ih je uhićeno na području Stockholma, glavnog grada Švedske. Također, godine, od 156 kupaca koji su prema tom Zakonu prijavljeni, 109 uhićenja dogodilo se unutar oblasti tri najveća gradova: Stockholma, Gothenburga i Malmöa. Oko 234 muškaraca osuđeno je za kupovinu seksualnih usluga ili je priznalo krivicu tijekom prvih 5 godina (1999. do 2003.) od stupanja Zakona na snagu. Postotak osuđenih za godinu još nije dostupan. Ipak, očekuje se da će broj osuđenih za pokazati značajan rast. Većina muškaraca uhićenih sukladno ovom Zakonu priznala je krivicu kako bi izbjegli ne samo suđenje nego i mogućnost da njihove partnerice ili supruge saznaju kako su kupovali i koristili prostituirane žene. Najstariji muškarac uhićen po Zakonu imao je 70 (2002.), a najmlađi 16 godina (2000.). Prosječna dob kupaca bila je 44 godine (Brottsförebyggande rådet, 2003.). 64

65 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... Policija i tužitelji uspješno provode Zakon protiv kupaca koji su uhićeni u pretraživanjima bordela kao i u slučajevima trgovanja ljudima. 21 U jednom slučaju trgovanja ljudima, koje je istraživano tijekom druge polovice godine i procesuirano tijekom proljeća godine, svodnik je svoj posao obavljao isključivo preko interneta, te je primio oko upita elektroničkom poštom o ženama reklamiranim na njegovim mrežnim stranicama od muškaraca diljem Švedske i drugih zemalja svijeta. Svodnik je vodio registar kupaca s imenima više od kupaca. U ovom slučaju, 571 muškarac je osumnjičen za kupovinu seksualnih usluga prema Zakonu, a od njih se samo 73 kupca identificiralo. U ovom slučaju, 41 muškarac optužen je zbog kupovine seksualnih usluga, a 25 su osuđena ili su priznala krivnju. Izrečene su novčane kazne koje su na kraju iznosile švedskih kruna ili otprilike američkih dolara. 22 U drugom slučaju iz godine, 36 muškaraca osuđeno je ili je priznalo krivnju po Zakonu. Kupci su platili ukupno kruna ili dolara za dnevne novčane kazne. 23 Djelotvorno provođenje Zakona u konačnici određeno je stavom vodstva unutar lokalnih policijskih snaga, kao i pojedinačnih policajaca, tužitelja i sudbenih vlasti. U Švedskoj, kao i u većini drugih zemalja, policijske snage predstavljaju muško, homosocijalno i konzervativno radno okruženje policija od koje se traži da provodi Zakon kojim se ozbiljno prijeti tradicionalnim muškim vrijednostima. U početku su zbog toga pripadnici policije bili skeptični prema Zakonu, tvrdeći kako će ga biti teško provoditi ( Polisen Kritiserar nya Sexköpslagen, 2000.). Na primjer, u nekim slučajevima u kojima su muškarci uhićeni zbog kupovine seksualnih usluga, policajci koji su sudjelovali u uhićenju pristali su poslati obavijesno pismo o počinjenom kaznenom djelu na adresu po izboru počinitelja, prije negoli na njegovu kućnu adresu, kako bi se prijestupnika zaštitilo od ispitivanja od strane njegove supruge ili drugih članova obitelji. Kako bi se povećala sposobnost policajaca i njihovo znanje o prostituciji i trgovanju ljudima, Nacionalna kaznena policija je u suradnji s Odjelom za rodnu jednakost, kao i nekoliko lokalnih i regionalnih policijskih snaga, uspostavila obrazovne programe za svoje osoblje. To je imalo primjetne i trenutne učinke. Početna kritika Zakona kao teškog za provođenje prestala je; na primjer Per-Uno Hågestam, glavni inspektor Odjela za borbu protiv trgovanja ljudima policijske skupine u Stockholmu, Projekt Europa, 24 bio je veoma kritičan prema Zakonu kada je prvo stupio na snagu. Međutim, danas sa žaljenjem priznaje da je bio u krivu. Prema Hågestamu, Zakon djeluje jako dobro i otežava trgovcima ljudima da učvrste svoju poziciju u Švedskoj. Godinu dana nakon što je u godine počeo program, broj uhićenja narastao je za 300%, za što se vjeruje da je rezultat boljeg razumijevanja razloga u pozadini ovog zakonodavstva od strane policijskih službenika, njihova dubljeg shvaćanja uvjeta koje čine žene ranjivima da postanu žrtvama prostitucije i trgovanja ljudima, te razvoju boljih metoda istraživanja. UČINCI ZAKONA NA TRGOVANJE LJUDIMA Kajsa Wahlberg, Državna izvjestiteljica za trgovanje ljudima pri Nacionalnom odjelu za kaznena istraživanja (NCID), odgovorna je za prikupljanje podataka vezanih uz istraživanja i osuđivanja za trgovanje ženama u Švedskoj, te za godišnje podnošenje izvještaja švedskoj Vladi o trgovanju ljudima unutar Švedske. 25 U svojim izvještajima objavljenima i 2004., ona je zabilježila kako postoje jasne indikacije da je Zakon imao izravne i pozitivne učinke u ograničavanju trgovanja ženama u Švedskoj zbog prostitucije. 65

66 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU NCID procjenjuje da se u Švedsku doveze između 400 i 600 žena svake godine, uglavnom iz istočnoeuropskih zemalja kao što su Estonija i Litva, kao i iz Rusije. Ovaj broj je ostao relativno stalan tijekom posljednjih nekoliko godina (National Criminal Investigation Department [NCID], 2004.). Ovu brojku bi trebalo usporediti s brojevima žena koje su žrtve trgovanja ljudima u svrhu seksualnih usluga u susjednim skandinavskim zemljama, poput Finske, Danske i Norveške, gdje kupovina seksualnih usluga nije zabranjena. U Danskoj se do žena bavi prostitucijom svake godine. Procjenjuje se da su 50% ili više ovih žena žrtve trgovine ljudima (Ledberg, 2003.; D. Otzen, direktor Redena, 26 Kopenhagen, Danska, privatni razgovor, 15. prosinca 2003.). Prema izvještaju finskog Odjela za kaznena istraživanja Nacionalnog istražnog biroa iz godine, oko do žena iz Estonije, Rusije, Litve i Letonije prostituiraju se u Finskoj svake godine (Leskinen, 2003.). U svom izvještaju iz godine, švedski NCID tvrdio je da usprkos porastu informacija i znanja o slučajevima trgovanja ljudima u drugim zemljama toga područja, ne postoji ekvivalentni porast broja žena koje su žrtve trgovine ljudima u Švedskoj (NCID, 2001., 2003.). Prije 1. srpnja godine, kad je novi Zakon protiv trgovanja ljudima stupio na snagu, slučajevi trgovanja ljudima u seksualne svrhe u Švedskoj bili su kazneno gonjeni pod odredbama podvođenja ili, ovisno o pojedinačnom slučaju, pod odredbama otmice, bespravnog oduzimanja slobode, stavljanja osobe u stresnu situaciju, prisile ili seksualne eksploatacije. Između i 2003., 30 osoba je osuđeno na zatvor zbog zločina povezanih s trgovanjem ljudima. Tijekom godine, 28 (9 osumnjičenika) preliminarnih istraga započeto je pod istim zakonodavstvom. Također, tijekom istraživano je približno 90 (29 osumnjičenika) slučajeva podvođenja. Iste godine 20 je osoba osuđeno za podvođenje ili podvođenje s otegotnim okolnostima u slučajevima povezanim s trgovanjem ljudima. 27 Od primjene novog zakonodavstva kojim se kriminaliziraju svi oblici trgovanja ljudima, 28 četiri osobe su osuđene. 29 Žrtve trgovanja zbog seksualnih usluga dolaze uglavnom iz istočne Europe, baltičkih zemalja i Rusije, a mnoge od njih su se prostituirale u bordelima Švedske (Riksrevisionsverket, 2001.; Kajsa Wahlberg, Nacionalna izvjestiteljica o trgovanju ženama, u NCID, privatni razgovor, 16. siječnja ). U slučajevima trgovanja ljudima, većina uključenih svodnika bili su stranog podrijetla, ali su živjeli u ili su građani Švedske i imali su veze s mrežama organiziranog kriminala u njihovim zemljama podrijetla iz kojih su i priskrbljivali žrtve. Ipak, ovo ne daje punu sliku o trgovanju ženama u Švedskoj. Postoje neke indicije kako su švedske i danske motorističke bande uključene u prostituciju i trgovanje u Švedskoj i to uglavnom na jugu. NCID je zaprimio dojave od Europola i nacionalnih policijskih snaga u drugim europskim zemljama kako Švedska više nije zanimljivo tržište trgovcima ljudima. Trgovci ljudima i svodnici poslovni su ljudi koji računaju profit, marketinške faktore i rizike uhićenja kada odlučuju u koje će zemlje prodavati žene u prostituciju. U razgovorima snimljenim tijekom istraga kaznenih istraga, svodnici i trgovci ljudima pokazali su frustraciju oko uspostave trgovine u Švedskoj i privlačenja kupaca koji su voljni kupovati njihove prostituirane žene. Prema ovim presretanim telefonskim razgovorima, i kroz dodatna svjedočenja koja su dale žene žrtve trgovanja ljudima, svodnici i trgovci ljudima doživljavaju sljedeće poteškoće: 66

67 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... Prostituirane žene moraju biti ispraćene do kupaca, čime se daje manje vremena manjem broju kupaca i ostvaruje manji profit za svodnike, nego kad su žene uključene u uličnu prostituciju. Šveđani koji žele kupiti žene zbog prostitucijskih usluga izražavaju ozbiljan strah od uhićenja i optuživanja po Zakonu i zbog toga zahtijevaju potpunu diskreciju od svodnika/trgovaca ljudima. Kako bi minimalizirali mogućnost razotkrivanja svodnici/trgovci ljudima prisiljeni su voditi kućanske bordele na više od jednog mjesta i redovito mijenjati njihove lokacije. Zato je ovaj oblik operacije skup i zahtijeva da svodnik ima lokalne kontakte. Nužnost ovih nekoliko premisa potvrđena je u skoro svim uvodnim istragama koje su obavljene tijekom i godine. Prema izvještajima žrtava, svodnici i trgovci ljudima radije trguju svojim ženama u zemljama poput Danske, Njemačke, Nizozemske i Španjolske, gdje su uvjeti poslovanja privlačniji, gdje kupci nisu kriminalizirani i gdje su određene prostitucijske aktivnosti ili tolerirane ili legalizirane. Uz to, inspektorica Kajsa Wahlberg spomenula je kako je latvijska policija zaključila da latvijski trgovci ljudima ne prodaju žene u Švedskoj zbog negativnog djelovanja Zakona na njihov potencijalni posao. U svom izvještaju iz godine, NCID je zaključio kako Zakon kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga nastavlja djelovati kao barijera koja sprječava uspostavljanje establišmenta trgovaca ljudima u Švedskoj (NCID, 2004., str. 35). Očito, Zakon djeluje kao faktor odvraćanja. Trgovci ljudima odabiru druge zemlje gdje im je posao unosniji i nisu sputani sličnim zakonima. (Detektivska inspektorica K. Wahlberg, privatni razgovor, 18. travnja 2002.). 31 IZVANTERITORIJALNA PRAVNA NADLEŽNOST Svi švedski zakoni su izvanteritorijalni. To znači da švedski građani mogu biti okrivljeni, optuženi i osuđeni po švedskim zakonima i kad su počinili krivično djelo i u drugoj zemlji, ako ta zemlja ima zakonodavstvo slično švedskom. 32 Opće je poznat sve rastući problem da muškarci iz mnogih zapadnih zemalja putuju u zemlje u razvoju gdje su žene i djeca ranjivi zbog teških uvjeta življenja i gdje je društvena, politička i ekonomska situacija žena i djevojaka ozbiljno narušena. U zemljama gdje je prostitucija legalizirana ili tolerirana, ideja da su žene objekti za muški seksualni užitak, te da zbog toga mogu biti kupljene i prodane, normalna je. Tada postaje savršeno prihvatljivo da muškarci idu u bordele kako bi kupili i seksualno iskorištavali žene. Očito, ovo ima učinak na to kako se muškarci odnose prema ženama u tim zemljama. Najveći brojevi seksualnih turista (po glavi), kao posljedica toga, dolaze iz Australije i Nizozemske. Nasuprot tome, otkako je Zakon stupio na snagu, nema značajnog povećanja broja Šveđana koji putuju u druge zemlje kao seksualni turisti. PRIJAVA ZA MIROVNE SNAGE Vijeće za sigurnost Ujedinjenih naroda odgovorno je za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti prema članku 24 Povelje Ujedinjenih naroda. U ove dužnosti uključena je i mogućnost iniciranja mirovnih operacija. Između i godine, Ujedinjeni narodi poduzeli su više od 13 mirovnih misija u različitim dijelovima svijeta (Peck, 1995.). Još nekoliko ih je poduzeto od tad, poput Somalijske mirovne operacije, te u skorije vrijeme UN misije u Istočnom Timoru i na Kosovu. Usprkos tome što je cilj svih mirovnih operacija olakšati napetost sukoba i poticanje mirovnog rješenja, mnoge žene i djevojke u zemljama gdje su se ove trupe nalazile bile su isključene od ove zaštite (Peck, 1995.). 67

68 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Zapravo, UN mirovne snage bile su izravno upletene u prostituciju i trgovanje ženama na nekoliko mjesta širom svijeta. Seksualni pristup ženama i djevojkama prema potrebi uzet je zdravo za gotovo od muškaraca koji služe vojsku ili koji se bore u ratu ili oružanom sukobu. Svugdje gdje se nalazi vojna baza, svodnici, vlasnici striptiz, noćnih klubova te vlasnici bordela vide potencijalno tržište. Na primjer, prisutnost vojnika tranzitne vlasti UN-a u Kambodži (UNTAC) od veljače do rujna dovelo je do povećanja od na žena i djevojaka u prostituciji u Phnom Penhu. Glavni zapovjednik UNTAC-a Yasushi Akashi, objasnio je, kad je bio suočen s primjedbama o ponašanju muških mirotvoraca, da će: Dečki uvijek biti dečki! Također tvrdio je da osamnaestogodišnji vojnici vrele krvi imaju pravo naganjati mlada krasna bića suprotnog spola. Kao posljedica toga, nije ništa činio kako bi zaustavio njihovo ponašanje (Orford, 1996., str. 373). Članovi mirotvornih snaga u mjestima kao što su Bosna i Hercegovina, Istočni Timor, Slovenija, Kambodža, Mozambik i Kosovo prostituirali su i trgovali ženama i djevojkama, članicama lokalne zajednice, a koje su bili poslani zaštititi. Usprkos međunarodnoj pažnji posvećenoj tom problemu, vrlo malo ili skoro nimalo akcija poduzeto je od strane političkih i vojnih vodstava ovih misija. Zapravo, bivša danska ministrica rodne jednakosti, Henriette Kjaer, bila je godine protiv primjene etičkih pravila koji sprječavaju kupovinu seksualnih usluga od strane danskih mirovnih snaga. Ona je temeljila svoje mišljenje na vjerovanju kako će se danski vojnici pristojno ponašati dok su smješteni izvan zemlje (Dansko žensko vijeće, 2003.). Kofi Annan je u travnju godine, kao izravnu posljedicu navodne seksualne eksploatacije i zlostavljanja žena i djevojaka od strane UN mirotvornih snaga u Demokratskoj Republici Kongo, objavio mnogo očekivanu strategiju suzbijanja budućih seksualnih iskorištavanja i zlostavljanja u UN mirotvornim snagama. Autor u izvještaju preporuča da čitavo UN osoblje treba biti podložno pravilniku ponašanja, te da trebaju proći obuku kojom bi se spriječilo seksualno iskorištavanje žena prije samog polaska (Comprehensive Review, 2005.). U suprotnosti s mirovnim snagama iz drugih zemalja, švedske mirovne snage smještene izvan zemlje podložne su Zakonu godine tri su vojna časnika u švedskom bataljonu u sklopu KFOR-a na Kosovu bili okrivljeni i osuđeni za kupovinu seksualnih usluga u Makedoniji tijekom trajanja misije (FN-befäl, 2002.; Södertälje Tingsrätt, 2001.). Vojnici su posjetili bordele u kojima su seksualno iskoristili žene i zatim obilježili unutrašnjost njihovih bedara s njihovim službenim pečatima. Časnici su zatim slikali žene i na povratku uspoređivali trofeje. Kao rezultat presude nije im više dozvoljeno služenje u mirovnim operacijama i otpušteni su iz vojske. Također, jedan od bivših časnika također je otpušten sa svog civilnog posla. 34 Prema brigadnom generalu Fhlemingu Christensenu, koji je bio zapovjednik prvog kontingenta švedskih mirovnih postrojbi na Kosovu, najbolji način da se onemogući iskorištavanje žena za prostituciju od strane mirovnih snaga jest da sve zemlje koje sudjeluju u mirovnim misijama razviju etička pravila protiv kupovine seksualnih usluga ili da prihvate zakonodavstvo slično švedskom Zakonu. On tvrdi da je Zakon superiorno oruđe za sprječavanje vojnika u kupovini seksualnih usluga i da zapravo funkcionira kao faktor odvraćanja. Za njegova zapovjedništva na Kosovu, strogo su se pridržavala pravila vezana za kupovinu seksualnih usluga. Svaki vojnik koji je iskoristio ženu za prostituciju bio je trenutno otpušten i vraćen u Švedsku kako bi se suočio s optužbama po Zakonu (Brig. Gen. Fhleming Christensen, privatni razgovor, 28. studenog 2002.)

69 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... ZAKON I USKLAĐENOST S MEĐUNARODNIM ZAKONIMA Član 9 UN-ova Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebno žena i djece, (Ujedinjeni narodi, 2000.; Protokol) traži od država da primjene složene mjere za sprječavanje trgovanja ljudima društvenim i ekonomskim inicijativama, kao i informiranjem i kampanjama u masovnim medijima. Kad se primjenjuju ove mjere one moraju, kad je prikladno, surađivati s NGO-ima i drugim organizacijama koje su kompetentne u ovom području. Države također moraju pojačati mjere za olakšavanje faktora koje čine žene i djecu ranjivima na trgovanje ljudima, kao što su siromaštvo, nerazvijenost i nedostatak jednakih mogućnosti. Važno je napomenuti da je Protokol prvi međunarodni instrument koji spominje potražnju koja potiče sve oblike eksploatacije koji vode do trgovanja ljudima. U skladu s tim, član 9.5 kaže Države stranke će preuzeti ili ojačati zakonodavstvene ili druge mjere... kako bi se obeshrabrila potražnja koja podržava sve oblike eksploatacije ljudi, posebice žena i djece, koja vodi do trgovanja ljudima. U tom odjeljku Zakona, Švedska prihvaća zahtjeve iz člana 9.5, koji ciljaju na muškarce koji stvaraju potrebu za prostituiranim ženama. Još jedna mjera koja je naglašena u članku 9 Protokola predlaže nacionalne kampanje za podizanje svijesti protiv trgovanja ljudima, posebno žena i djece. Od do godine, provođena je Nacionalna kampanja protiv prostitucije i trgovanja ženama (švedska kampanja). Švedska kampanja je kao svoj konačni cilj imala podizanje svijesti i znanja o prostituciji i globalnom trgovanju ženama kroz informiranje, educiranje i obuku vlade, kao i drugih javnih ustanova, NGO-a, medija i javnosti. Što je najvažnije, švedska kampanja primijenila je inovativne mjere usmjerene prema kupcima i potencijalnim kupcima prostituiranih žena i djece u Švedskoj, kao i prema muškarcima koji putuju u susjedne i u druge zemlje Europe, Azije, Latinske Amerike i Afrike zbog određenog razloga kupovine i eksploatacije prostituiranih žena i djece. Također, švedska kampanja privukla je pažnju javnosti na uvjete žena i djece koje su žrtve prostitucije i trgovanja ljudima. Tijekom ovog razdoblja poduzete su aktivnosti koje ciljaju na mušku potražnju za prostitucijom i seksualnim iskorištavanjem žena i djece, uključujući i nacionalnu plakatnu kampanju u svibnju godine. Zakon je bio središnja tema u plakatnoj kampanji, čiji je cilj bio podizanje svijesti javnosti o prostituciji i trgovanju žena ukazujući na kupce. Tri plakata prikazana su na javnih lokacija diljem zemlje, koja uključuju autobusne stanice, stanice podzemne željeznice i tramvaje. Plakati su prikazivali nekoliko tema i dizajnirani s porukama i slikama. Prvi plakat prikazuje dobro obučenog muškarca u poslovnom odijelu te se jasno vidi vjenčani prsten na njegovoj ruci. On tvrdi: Time to flush the johns out of the Baltic. Ova specifična referenca odnosi se na Šveđane koji putuju kao seksualni turisti u njihova omiljena prostitucijska mjesta u baltičkim zemljama. Drugi plakat predstavlja slika 11 različitih muškaraca koji gledaju izravno u kameru, a prati ju poruka, Jedan od osam muškaraca kupovao je seks. Plakat broj 3 tvrdi: Sve više Šveđana svoju kupovinu obavlja preko interneta. Na ovom plakatu, mladi muškarac pretražuje internetske stranice na svom računalu, kako bi pronašao pornografiju i stranice koje upućuju muškarce gdje mogu kupiti prostituirane žene. (Plakate je moguće pogledati na sb/d/2192) Prema istraživanju plakatne kampanje od strane Agencije za istraživanje medija, više od jednog milijuna ljudi primijetilo je plakate za vrijeme trajanja kampanje (Clear Channel, 2002.). Većina gledatelja odgovorila je pozitivno na poruke s plakata, premda je pozitivnija 69

70 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU reakcija došla od strane žena nego muškaraca. Ipak, značajan broj muškaraca također je cijenio sadržaj kampanje (Clear Channel, 2002.). Plakatna kampanja je privukla veliki dio medijske i javne pažnje izvan i unutar Švedske, uglavnom zbog sadržaja i neuobičajne činjenice da su kupci seksualnih usluga prikazani na plakatima namijenjenim za suzbijanje prostitucije i trgovanja ljudima. 36 PODRŽAVATELJI I OMETATELJI ZAKONA Ispunjava li Zakon svoja očekivanja? Švedski ženski pokret i grupe koje rade s prostituiranim ženama odgovaraju na ovo pitanje s odlučnim da. One smatraju kako ih prostituirane žene i djevojke, i nešto malo muškaraca u prostituciji, kontaktiraju u sve većem broju kako bi dobili pomoć pri napuštanju prostitucije. One također javljaju da postojanje i primjena Zakona sprječava mlade žene koje još uvijek nisu u prostituciji, ali su bjegunke od doma ili uživateljice lakih droga. Predstavnice Jedinice za prostituciju u Stockholmu, grupe koja pomaže osobama koje napuštaju prostituciju, opisuju pozitivne učinke Zakona na njihove klijente. Od 130 osoba s kojima su imali kontakte tijekom zadnje 3 godine, 60% ih je trajno napustilo prostituciju i mnoge od ovih žena ukazuju na Zakon kao poticaj u njihovom traženju pomoći (Predstavnici Centra za prostituciju, Stockholm, privatni razgovor, 20. kolovoza 2001.). Najvažnije je utvrditi kako grupe koje su organizirale žene koje su bile u prostituciji, kao i žene koje pokušavaju napustiti prostituciju, podržavaju Zakon iz istog razloga. Oni tvrde kako je Zakon pružio poticaj za žene koje žele napustiti prostituciju kako bi potražile pomoć koju trebaju. Također, u nekim slučajevima, žene same dovele su pravdi svoje kupce, prijavljujući ih policiji koja je bila u mogućnosti uhititi ih i obaviti uspješne optužbe protiv muškaraca, ne samo zbog kupovine njihovih seksualnih usluga, nego također i zbog drugih seksualnih zločina kao što su silovanje, zlostavljanje i seksualna eksploatacija djece (Bellas Vänner predstavnici, NGO koji radi s mladim ženama koje bježe iz prostitucije i seksualne eksploatacije, privatni razgovori, 16. lipnja 2002.) Prohibicija protiv kupovine seksualnih usluga imala je snažnu potporu u Švedskoj. Nekoliko anketa provedenih 1999., i godine pokazuju da otprilike 80% švedske populacije podržava Zakon i principe iza njegova razvoja. Mali je broj pojedinaca koji žele poništenje Zakona, od čega su većina muškarci, dok samo 7% intervjuiranih žena podupire opoziv. Najnovija anketa, provedena u studenom 2002., pokazuje da 8 od 10 intervjuiranih osoba u Švedskoj nastavljaju podržavati Zakon (Engström & Olsson, 2001.). Kao posljedica toga, danas se više postavlja pitanje oko toga kako je Zakon provođen, nego što se propituje postojanje samoga Zakona. Ministrica za rodnu jednakost, Mona Sahlin naglasila je u nedavnom novinskom članku u kojem je predstavila Vladin plan za rodnu jednakost tijekom njenog mandata, da je Zakon tu da bi ostao i da će se nadolazećim Nacionalnim planom akcije sagledati kako Zakon može biti ojačan (Jämställdhetsminister Mona Sahlin, 2004.). NORMATIVNI UČINCI ZAKONA Kao i svi drugi zakoni i Zakon ima normativnu funkciju. On je konkretni i opipljivi izraz uvjerenja da u Švedskoj žene i djeca nisu na prodaju. On djelotvorno raspršuje samorazumljivo pravo muškaraca da kupuju žene i djecu u svrhu prostitucije i propituje ideju prema kojoj bi muškarci trebali izražavati svoju seksualnost u bilo kojem obliku u bilo koje vrijeme. 70

71 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... UČINCI ZAKONA NA JAVNU RASPRAVU U DRUGIM ZEMLJAMA U mnogim zemljama moguće opcije rješenja problema prostitucije i trgovanja ljudima zbog seksualnih usluga vrlo su ograničene. Neke zemlje, poput Kanade i SAD-a, izabrale su kriminalizaciju žrtava prostitucije žena i djece kao i kupaca, putem Zakona o nuđenju seksualnih usluga. Ovi zakoni općenito su postavljeni radi javnog reda i nisu temeljeni na rodnoj jednakosti ili brizi za dobrobit žrtava. Učinci takvog zakonodavstva bili su takvi da se ovi zakoni primjenjuju uglavnom na žrtve. Žrtve su bile uhićene, globljene ili zatvarane i rijetko im je davan pristup odgovarajućim uslugama koje im mogu pomoći kako bi napustile prostituciju. Kupci obično izbjegnu kazne. Mnoge države traže bolja i djelotvornija rješenja problema prostitucije od kažnjavanja žrtava ili, upravo suprotno, legaliziranja prostitucijskih aktivnosti, što je u stvarnosti kapitulacija pred prostitucijskom industrijom. Zakon u Švedskoj djelotvorna je alternativa državno-legitimnim sustavima prostitucije. Uspjeh Zakona u Švedskoj, zajedno s dubljim razumijevanjem razloga i principa iza njega, ima pozitivan učinak na regionalne i nacionalne stvaratelje politika u Europi kao i drugim zemljama. Vlada Južne Koreje je, kao druga zemlja u svijetu, nedavno donijela zakon kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga, koji je dio opsežnog programa mjera za borbu protiv prostitucije i trgovanje ljudima (Zakon o sprječavanju prodaje seksa i zaštite žrtava, 2004.) 37 U Finskoj i Rusiji, na primjer, pokrenute su rasprave kako bi se donijelo zakonodavstvo slično Zakonu (Naisjärjestöt Yhteistyössä, 2002.). Radna grupa o trgovanju ljudima koju je sastavio finski ministar pravosuđa, Johannes Koskinen, predložila je 3. lipnja godine pravne mjere za borbu protiv prostitucije i trgovanja ljudima, uključujući i to da će kupovina seksualnih usluga postati kriminalizirana u Finskoj (Ministarstvo pravosuđa, 2003.). Bavljenjem ovim predloženim mjerama za borbu protiv prostitucije, trgovine ljudima i ozbiljnim problemom organiziranog kriminala u Švedskoj, ministar Koskinen ukazao je na uspješno iskustvo Zakona, te ukazao da želi kriminalizirati kupovinu seksualnih usluga kao dio svog paketa mjera (Ministarstvo pravosuđa, 2003.; Skogberg, 2003.). U skladu s tim, finska Vlada će, tijekom godine, predložiti zakonodavstvo kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga (Justitieministeriet, 2004.). Jelena Mizulina, članica ruske Dume, godine je predstavila zakonodavstvo kojim se kriminalizira trgovanje ljudima u, kroz i izvan Rusije. Zakonodavstvo također uključuje mjere zaštite i potpore za žrtve, mjere kojima se kriminaliziraju različiti oblici nabavljanja, kao i potpunu zabranu kupovine seksualnih usluga (zamjenica Mizulina, privatni razgovor, 5. i 15. svibnja 2003.). U Danskoj, zemlji u kojoj su određene prostitucijske aktivnosti tolerirane i gdje se vjeruje da je približno žena uključeno u prostituciju, Mette Fredriksen, članica Socijalne demokratske partije, predložila je da Danska slijedi stope Švedske u uspostavljanju sličnog zakonodavstva (Agence Press France, 2002.; Fredriksen, 2002., 2005.). Njen prijedlog dočekan je s podsmijehom i prijezirom od nekih prominentnijih autora. Ipak, mnogi drugi su vrlo rado prihvatili inicijativu, uključujući Ženski savjet, najveću koaliciju ženskih organizacija u Danskoj, koje su glasale za podršku kriminalizacije kupaca (Dansko žensko vijeće, 2002.). U dobro prihvaćenom potezu u lipnju 2003., Danska konfederacija trgovinskih sindikata (LO) 38 zabranila je svojim zaposlenicima i izabranim poslodavcima korištenje žena/osoba u svrhu prostitucije kad se poslovno putuje izvan zemlje ( Danski sindikat zabranjuje prostituciju, 2003.). Uz to, godine, Dansko socijalno- 71

72 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU demokratsko udruženje mladih (DSU) potaklo je kampanju za kriminaliziranjem kupaca prostituiranih osoba i pomoći osobama uključenih u prostituciju kako bi je napustili. (Danska socijalno-demokratsko udruženje mladih, 2003.). U Francuskoj (Caresche, 2002.), Belgiji (Dorzée, 2001.) i Islandu (Halldorsdottir, 2003.) 39, 24 parlamentarca istaklo je potrebu za zakonodavstvom kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga. U Letoniji, predsjednica Vaira Vike-Freiberga, obećala je da će, bude li ponovno izabrana na predsjedničkim izborima u lipnju godine, uvesti zakonodavstvo kojim se kriminaliziraju kupci žena i djece za prostituciju i seksualnu eksploataciju. Predsjednica Freiberga također je ukazala kako trgovanje ljudima od baltičkih zemalja do zapadne Europe ne bi postojalo da nije bilo potrebe za ovim ženama i djecom u bogatijim zapadnim zemljama (Lauén, 2003.; Nickström, 2003., privatni intervju s predsjednicom Uaira Vike-Freiberge, ožujak 2004.). Gđa. Freiberga ponovno je izabrana za latvijsku predsjednicu međutim, prema pravnom savjetniku predsjednice, nisu poduzeti daljnji koraci kako bi se ispunilo obećanje. Ipak, razgovori se nastavljaju. 40 U Estoniji, Litvi, Venezueli, Južnoj Africi i nekoliko drugih zemalja, parlamentarci i organizacije koriste Zakon kao primjer najbolje prakse i kao alat protiv pokreta koji bi legalizirali različite oblike prostitucijskih aktivnosti ili dekriminalizirali prostitucijsku industriju. Na godišnjem glavnom sastanku Europskog ženskog lobija (EWL) u rujnu godine, donešena je odluka kojom se traži od više od organizacija članica da lobiraju kod svojih vlada kako bi prihvatile sličan zakon kojim bi se osiguralo da žene i djeca u prostituciji ne podliježu kriminalizaciji (Europski ženski lobi, 2001.) godine, na 54. sjednici Nordijskog vijeća, 42 većina nordijskih parlamentaraca izjavila je kako budući rad protiv prostitucije i trgovanja ženama u nordijskim zemljama mora biti usmjeren na početni uzrok, na potražnju za ženama i djecom u prostituciji (Uttalande primjenjivanju mjera koje obeshrabruju potražnju (Izjava i prijedlozi, 2003.). U baltičkim zemljama, parlamentarci Estonije, Letonije i Litve odlučile su učiniti isto. Na susretu Baltičkog udruženja (BA) u studenom godine, međunarodna organizacija za suradnju između parlamenata Republike Estonije, Republike Letonije i Republike Litve, parlamentarci su donijeli odluku protiv trgovanja žena i djece, pozivajući članove da izrade harmonizirane pravne zakone u svim baltičkim državama, povezane s borbom protiv prostitucije, uključujući kriminalizaciju kupovine seksualnih usluga (Odluka Baltičkog udruženja 2003.) Na međunarodnoj razini, rasprave o učinkovitim lijekovima sprječavanja i borbe protiv prostitucije i trgovine ljudima u seksualne svrhe pojačale su se. Po prvi put, tijekom 48. zasjedanja Komisije UN-a o položaju žena ( Beijing +10 ) u ožujku godine, donešena je rezolucija koja se usredotočuje na izrabljivanje. Rezolucijom, koja je usvojena konsenzusom, ističu se preventivne mjere kojima se suzbija potražnja kao glavni element uspješne borbe protiv trgovine žena i djece. 43 KOMENTAR Odredba kojom se zabranjuje kupovina seksualnih usluga uspostavljena je zajedničkim trudom feministica i odanih političarki. Ove žene shvaćaju značaj i borbe svih žena da imaju potpunu kontrolu nad svojim tijelima. One su se borile protiv tvrdnji da žene 72

73 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... postoje samo kako bi pružale seksualni užitak muškarcima i prepoznale su muškarce koji kupuju žene i djevojke u prostituciji kao činitelje djela nasilja, te bi zbog toga trebali biti kažnjeni. I u Švedskoj ima dio proprostitucijskih akademika i novinara. 44 Ipak, prostitucija je uglavnom viđena kao muško nasilje nad ženama i djevojkama. Zakon podržava većina populacije i izraz je trenutne političke volje u Švedskoj. Na kupovinu žena i djevojaka za seksualnu eksploataciju i prostituciju gleda se kao na oštru suprotnost osnovnim pretpostavkama švedske politike o rodnoj jednakosti. Kao što je Margareta Winberg (2001.), bivša švedska zamjenica premijera s odgovornošću za pitanja rodne jednakosti, izjavila: U Švedskoj, žene i djevojke ne mogu i ne smiju biti kupovane. Često treba proći nekoliko godina od uspostave zakona da norma izražena u tom određenom zakonu ne postane čvrsto upisana u društvo. Zakon je u Švedskoj na snazi 6 godina. Za to vrijeme, ulična prostitucija u opadanju je u svim dijelovima zemlje, a većina kupaca prostitucije nestala je. Pružatelji usluga, osobe s iskustvom u prostituciji i policija smatraju kako Zakon također djeluje kao faktor odvraćanja za muškarce koji koriste žene u bordelima, u pornografskim klubovima i kroz eskort agencije. Broj žena koje su dovedene u Švedsku zbog prostitucije ostao je relativno stabilan. Trgovci, koji su pragmatični poslovni ljudi, ne žele se gnjaviti s organiziranjem posla u Švedskoj. Umjesto toga, oni dovode žene u druge zemlje, poput Nizozemske, Njemačke, Danske i Španjolske, gdje je klima ugodnija i gdje je prostitucija tolerirana i legalizirana ili regulirana ili će to skoro biti. Ometatelji Zakona nesumnjivo su grupe i pojedinci koji podržavaju prostituciju i prostitucijsku industriju u jednom ili drugom obliku, kao i muškarci koji brane svoje pravo i pravo drugih muškaraca da neometano kupuju žene/ osobe u prostituciji. Neki su kritizirali navodno niski broj uhićenja i osuda priskrbljenih pod ovim Zakonom. 45 Važno je zapamtiti kako je glavna svrha Zakona normativna. Ako ćemo ocjenjivati učinkovitost Zakona prema broju osuda u odnosu prema broju počinjenih zločina, tada bi se zakoni o silovanju, zakoni protiv drugih oblika muškog nasilja prema ženama i zakoni koji se bave financijskim zločinima trebali odbaciti kao uglavnom neučinkoviti u zaustavljanju kriminalaca i njihovih zločina. Ipak, posebni zadatak policije u primjenjivanju Zakona je da radi preventivno i zbog toga da intervenira prije negoli potencijalni kupac počini zločin nego kad je zločin fait accompli., 2002.). Na neformalnom ministarskom sastanku u Stockholmu u travnju godine zaključno s Nordijskom baltičkom kampanjom protiv trgovanja ženama, nordijski i baltički ministri za spolnu jednakost, pravosuđe i unutrašnjih poslova, složili su se oko niza konkretnih mjera za nastavljanje dugoročne suradnje između nordijskih i baltičkih zemalja u borbi protiv trgovanja ženama i djecom, uključujući suradnju u razvijanju i U ožujku godine, Samverkansforum för kvinnor i Sverige, sada znan kao Švedski ženski lobi, krovna organizacija koja predstavlja preko 50 švedskih ženskih organizacija, održala je svoj godišnji sastanak. Predstavnice su raspravljale koji prijedlozi bi trebali biti izneseni pred Opću skupštinu europskog ženskog lobija kasnije toga proljeća. Ebon Kram, nekadašnja predsjednica ROKS-a (Nacionalne organizacije za ženska skloništa u Švedskoj), predložila je da prostitucija bude stavljena u program. Njen prijedlog bio je ignoriran u odnosu na druge teme koje su smatrane važnijima. Ovo je razljutilo Marianne Kekonius, članicu Skloništa za žene žrtve nasilja u Enköpingu u Švedskoj, koja se ustala kako bi izrekla ove riječi, koje podsjećaju žene na značaj pružanja podrške prostituiranim 73

74 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU ženama: Zapamtite, sve žene mogu postati prostituirane. Što da je naša zemlja napadnuta, zar zbilja mislite da su žene u Jugoslaviji zamišljale budućnost u prostituciji prije nego što je rat započeo? Nakon ovog govora, prijedlog je prošao jednoglasno. Konačni cilj Zakona je zaštita žena u prostituciji pomoću, uz druge mjere, imenovanja glavnog razloga prostitucije i trgovanja ljudima: muškarci koji uzimaju sebi za pravo kupovinu ženskih ljudskih bića i seksualno iskorištavanje. Iz švedskog iskustva znamo da kada kupci riskiraju kažnjavanje, broj muškaraca koji kupuju prostituirane žene se smanjuje, a lokalna prostitucijska tržišta postaju manje unosna. Trgovci ljudima će tada izabrati druga, profitabilnija odredišta. Zakon kojim se sprječava kupovina seksualnih usluga je zakon koji prepoznaje štetne učinke prostitucije na žrtve žene i djevojke. Ovaj zakon temeljni je korak ukidanja prostitucije i trgovine ženama i djevojkama zbog seksualne eksploatacije. Kada bi se više zemalja bavilo potražnjom za prostituiranim ženama, s kriminaliziranjem ne samo svodnika i trgovaca, nego i kupaca, onda bi ekspanzija globalne industrije prostitucije bila ozbiljno ugrožena. BILJEŠKE: 1 U koncept prostitucijske industrije uključujem bordele; seks-, noćne- i striptiz klubove; uličnu prostituciju; eskort usluge; internetske oglašivače prostituiranih žena i djece; agencije za mladenku poštom ; operacije telefonskog seksa; agencije seksualnog turizma, kao i proizvođače i distributere pornografije. Također u njih ubrajam i treće osobe koje to iskorištavaju, poput putničkih agencija, hotela i zrakoplovnih kompanija koje su na dobitku zbog prostitucije žena i djece u turističkoj industriji. 2 Kako se ne slažem s idejom da je prostitucija posao, da su prostituirane žene i djevojke seksualne radnice, ili da je prostitucija seks industrija, koristim riječi prostituirana žena (ili djevojka) kako bih naglasila da je prostitucija učinjena od nekog (najčešće muškarca) nekome (najčešće ženi). Također, koristim izraz prostitucijska industrija kako bi pokazala da je to što je činjeno jest prostitucija žene, ne spola. Iako nisu sve osobe eksploatirane u prostitucijskoj industriji žene ili djevojke, koristim ženski rod kroz cijeli članak. Prostitucija je spolno specifična, i premda su neki muškarci i dječaci prostituirani (oko 10% prema nekoliko izvora; vidi Rosca 1998.), oni nisu iskorištavani zato jer su muškarci i dječaci, nego zato jer su manje moćni, dakle, podčinjeni su zbog klase ili rase, za razliku od žena i djevojaka koje su silovane zato jer su ženskog roda. 3 Vidi na primjer, rad švedske radikalne feministkinje i liječnice Alme Sundqvist te posebice intervju dr. Sandqvist za švedsku feminističku novinu Tidevarvet, Österns kvinnor revoltera mot kvinnonhandel-intervju med Alma Sundqvist 1932:14, str.1. Dr Sundqvistje je bila jedna od 3 osobe (zajedno s američkim socijalnim radnikom Bascom Johnsonom i poljskim diplomatom Karl Pindorom) imenovana u Komisiju Lige naroda za istraživanje trgovanja ženama i djece na istoku Sljedeća tri pitanja i odgovora bi mogla pomoći boljem razumijevanju zašto je prostitucija tako štetna prema onima koji su prostituirani: Tko su žene i djevojke koje su prostituirane? Znamo kako broj prisilnih situacija povećava mogućnost žena i djevojaka povučenih u prostituciju od strane svodnika i trgovaca ljudima, poput siromaštva, beskućništva, ovisnosti o drogama, nejednakosti spolova, spolna i rasna diskriminacija, kao i seksualna, tjelesno i psihološko nasilje počinjeno od muških rođaka, mladića, muževa, svodnika i drugih. Uz to, u različitim studijama diljem svijeta, većina žena i djevojaka uključenih u prostituciju izjavljuje kako su bile žrtve muškog seksualnog nasilja u mladosti. Što žene u prostituciji doživljavaju? Svodnici, trgovci ljudima i kupci podvrgavaju žene i djevojke u prostituciji brutalnim silovanjima i fizičkom zlostavljanju kako bi slomili njihov otpor i pripremili ih za prostituciju. Prostituirana žena ili dijete u poziciji je ekstremne ovisnosti o muškarcu koji ju kupuje i koji je zatim seksualno koristi i iskorištava. Ona mora učiniti sve što se od nje očekuje. Ona mora pretrpjeti sve vrste tjelesnog nasilja i mora posluživati mnogo kupaca anonimnih muškaraca svaki dan, dok se pretvara kako uživa u tom nasilju. Koje su kratkoročne i dugoročne posljedice uključenosti u prostituciju? Žene i djevojke koje su pobjegle prostituciji nakon godina iskorištavanja učestalo opisuju živote ispunjene strahom od nezamislive okrutnosti kupaca i svodnika. One su bile podvrgnute seksualnoj torturi pod krinkom određenih seksualnih praksi kao što je sadomazohizam, sistematski ponižavane, seksualno uznemiravane, trpjele su prijetnje, silovane su, tučene, a ponekad i otete. Uz to, mnoge žene i djevojke od kupaca i svodnika zadobile su spolno prenosivu bolest, uključujući HIV/AIDS. Svodnici i kupci često snimaju i fotografiraju sama kaznena djela, prodaju filmove kao pornografiju, i stavljaju fotografije na internetske stranice. Učinci na fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje prostituirane žene naravno ozbiljni su i uzrokuju tešku dugotrajnu fizičku i emocionalnu povredu. Međunarodne studije pokazuju kako prostituirane žene boluju od psiholoških ozljeda sličnih ratnim veteranima i žrtvama mučenja, poput flashbackova, uznemirenosti, depresije, poremećaja sna i stresa. Samoubojstvo i pokušaji samoubojstva također su uobičajena pojava. 5 Vidi primjer zakonodavstvenog prijedloga Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Češke, Češkog plana reguliranja prostitucije ( Češki plan ) od rujna Ministar unutrašnjih poslova predlaže Češkim planom reguliranje ekonomskog položaja samozaposlenih prostitutki podvrgavanjem Ekonomskom zakonu te vođenjem registra prostitutki. Ovim prijedlogom se od kupaca, koji namjeravaju kupiti ili seksualno iskoristiti ženu u prostituciji, zahtijeva da traže prostitutkinu 74

75 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... valjanu dozvolu i medicinsko mišljenje te da osiguraju da se transakcija ne provede na zabranjenom području (oko vladinih zgrada, škola, crkvi, socijalnih, dobrotvornih i zdravstvenih institucija, kulturnih i povijesnih spomenika, dječjih igrališta, autobusnih stanica, postaja za vlakove, aerodroma, autocesta i cesta, benzinskih postaja te stanova u kojima nije dozvoljena prostitucija (ovo ne uključuje stanove kupaca) ili stanovi u kojima djeca i mladi stanuju). Ako kupac ne osigura gore navedeno, može biti kažnjen novčanom kaznom. U Švedskoj je sličan sustav regulacije ukinut godine nakon dugotrajne borbe feminističkih grupa, parlamentaraca i članova civilnog društva nakon što je bio na snazi od godine. 6 U izvještaju i preporukama objavljenih od strane Komisije Lige naroda za istraživanje trgovanja ženama i djece na Istoku, koje je uglavnom napisala Dr. Sundqvist, Komisija je uočila da su glavni faktori promicanja međunarodne trgovine ženama na Istoku bordeli i lanci bordela koji su na raspolaganju trgovcima ljudima, posebice bordeli koji se nalaze na mjestu destinacije žrtve. Najučinkovitiji lijek protiv zla je dakle, kao što Komisija smatra, ukidanje licenciranih ili poznatih bordela u zemljama na koje se ovo odnosi (Komisija za istraživanje trgovanja ženama i djecom na Istoku, 1932., C.849.M393.IV). 7 Vidi Densmore (1973.): Kad nam muškarci kažu Zar već niste oslobođene? zapravo misle, Rekli smo kako je u redu da nam date da vas jebemo...što biste više mogle željeti? Neartikulirana pretpostavka iza ovog nerazumijevanja je da su žene samo seksualna bića, tijela i senzualnost, fucking machine. Zbog toga sloboda za žene može značiti samo seksualnu slobodu. (str. 111) 8 Ovo nije novi zahtjev. Već na početku 20. stoljeća švedske su feministkinje tvrdile da bi se oni muškarci koji kupuju i seksualno iskorištavaju žene i djevojke u svrhu prostitucije trebali učiniti vidljivima i kazniti za njihove prekršaje. Vidi na primjer, Sachs, H. (1912.). Den svarta domen: männens skuld och kvinnornas straff [ Crna presuda: Krivnja muškaraca i kažnjavanje žena]. 9 U to vrijeme otprilike 43% parlamenta činilesu žene. Kao rezultat izbora iz godine sada 45% parlamenta čine žene. 10 Kvinnofrid (1998.): Socialstyrelsen har fått i uppdrag att fortlöpande följa och samla kunskap om prostitutionens omfattning och utveckling, sammanställa kunskap om de sociala insatserna som bedrivs på local nivå, samt ge stöd till utveckling och förbättring av insatserna. Socialstyrelsen ska även följa den internationella utvecklingen i frågor som rör prostitution. Prvi izvještaj u vezi sa zadatkom objavljen je (Kännedom om prostitution ). Zatim je uslijedio drugi izvještaj (Kännedom om prostitution 2003.), koji se usredotočuje na raspon i razvoj prostitucije od godine. 11 Vidi prijedlog zakona Vlade: En ny sexualbrottslagstiftning (Regeringens prijedlog 2004/5:45), str Neslužbeni prijevod: Švedski kazneni zakon, poglavlje 6, odjeljak 11: Den som i annat fall än som avses förut i detta kapitel, skaffar sig en tillfällig sexuell förbindelse mot ersättning, döms för köp av sexuell tjänst till böter eller fängelse i högst sex månader. Vad som sägs i första stycket gäller även om ersättingen har utlovats eller getts av någon annan. 13 Kazneni zakon, poglavlje 23, odjeljak 4: Kazna određena ovim članom Zakona primijenit će se ne samo na osobu koja je počinila prekršaj već i na svakoga tko je produžio prekršaj savjetom ili djelom. Isto će se primijeniti na bilo koji drugi čin kažnjiv zatvorom pod drugim zakonom ili zakonskim instrumentom. Osoba koja se ne smatra počiniteljem, a koja je prinudila drugu osobu da počini kazneno djelo bit će osuđena za poticanje zločina ili pomaganje počinjenja zločina. Svakom suučesniku će se suditi prema namjeri ili propustu koji mu može biti pripisan. Kazne definirane Zakonom za djela poslodavca, dužnika ili druge osobe u posebnom položaju nametnut će se bilo kome tko je bio suučesnik takvo djelu. Odredbe stavaka se ne primjenjuju ako su Zakonom propisani drugi u posebnim slučajevima. (Law 1994:458). 14 Prema Kaznenom zakonu, član 25, odjeljak 1: Novčane kazne provodit će se prema odredbama postavljenim za zločin u pitanju kao što su dnevne novčane kazne, skupne novčane kazne ili standardizirane novčane kazne. Ako određeni oblik kazne nije propisan za zločin, kazne bi trebale biti nametnute kao dnevne kazne ili, ako je zločin kažnjiv sa manje od trideset dnevnih kazni, kao skupna kazna (Zakon 1993:201). Dnevne kazne temelje se na ozbiljnosti zločina i financijskoj situaciji prekršitelja, što dovodi do toga da dvije osobe privedene za isti zločin mogu platiti vrlo različite kazne. Npr. u ožujku godine jedan je muškarac, prema Zakonu, za trgovinu ljudima osuđen na 50 dnevnih kazni; u njegovom slučaju SEK, što iznosi otprilike 7.000$. 15 Mjere uključuju operativnu pomoć policijskim okruzima i obuku policijskih službenika po pitanjima koji se tiču prostitucije i trgovanja ljudima. 16 Vidi također Otiz (2001.), Parkrun (2004.), i Sexkopslagen biter, Prostitutionen minskar i Sverige, (2004.). 17 Vidi na primjer izvještaj Nacionalnog odbora za zdravlje i socijalnu skrb (2004.) 18 Vidi također i intervju s Månsson (Edvall, 2003.). Za više informacija o tome kako pornografija i prostitucijska industrija uspješno koriste internet za zaradu, vidi također Lane (2001.). 19 Za više informacija o kupcima osoba u svrhu prostitucije vidi članke i izvještaje profesora Sven-Axel Månsson sa Malmö Sveučilišta od ovih muškaraca uhićeno je tijekom prva tri mjeseca godine. 21 Infra. 22 Informacije dostavljene od strane tužitelja Hansa Ihrmana, privatni razgovor, 18. travnja Žalba je iznesena pred Svea Hovrättu (Prizivni sud), Lilius, broj slučaja: B U postupku je svodnik osuđen na 4 godine zatvora za podvođenje i naknadnu deportaciju. svrhe. 23 Slučaj Despina, Stockholm Projekt Europa zapošljava 25 policijskih službenika koji rade na borbi protiv prostitucije i trgovanja ljudima u seksualne 25 Švedskog nacionalnog izvjestitelja je imenovala švedska Vlada godine nakon zajedničke deklaracije Europske unije (Haag, 1997.) Ova deklaracija preporuča svim državama članicama imenovanje Nacionalnih izvjestitelja koji će izvještavati vlade o stupnju, prevenciji i borbi protiv trgovine ženama (Član III.1.4). 75

76 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU 26 Reden je nevladina organizacija koja pomaže ženama u prostituciji i žrtvama trgovanja ljudima u svrhe prostitucije. Reden koji je ogranak YWCA je osnovan godine. 27 Statističke informacije ustupljene su od strane Nacionalnog vijeća za prevenciju zločina (Brottsförebyggande rådet, 2005.) i od strane Nacionalnalnog izvjestitelja o trgovini ljudima, Kajse Wahlberg, privatni razgovor, 18. travnja Zakonodavstvo koje nameće kriminalnu odgovornost za trgovanje ljudima zbog seksualnih svrhe stupilo je na snagu 1. srpnja godine. Ono uključuje kriminalnu odgovornost za zločin trgovanja ljudima u seksualne svrhe za svakog tko (a) korištenjem nezakonske prisile, prijevare ili bilo kojeg sličnog neprikladnog načina, potiče drugog da ide ili bude transportiran izvan zemlje u svrhu seksualnih prijestupa, prostitucije ili drugih oblika eksploatacije za seksualne svrhe; (b) za takvu svrhu i korištenjem takvih neprimjerenih sredstava kao već spomenutih transporta, luka ili prima nekog tko je došao u zemlju pod takvim uvjetima; (c) počini neki takav čin nad žrtvom koja nije napunila 18 godina, čak i ako nikakva neprimjerena sredstva nisu bila korištena. Pokušaj, priprema i konspiracija za trgovanjem ljudima zbog seksualnih usluga ili neprijavljivanje takvog zločina također su kažnjivi. Područje primjene pokriva sve od prekograničnog trgovanja zbog seksualne eksploatacije u kojoj počinitelj iskorištava ranjivost druge osobe. Prema ovom zakonodavstvu, trgovac može biti osuđen na najmanje 2 godine i najviše na 10 godina zatvora ili, u manje težim slučajevima, maksimalno 4 godine zatvora. Švedska Vlada podnijela je vladin prijedlog zakona kojim predlaže amandman na zakonodavstvo koja se tiče trgovine ljudima zbog seksualnih svrha Riksdagu (parlamentu) u ožujku Amandman se proširuje na kriminalizaciju svih oblika trgovanja ljudima, uključujući i sve oblike trgovanja osobama, uključujući i trgovanje unutar nacionalnih granica i trgovanja ljudima za druge oblike eksploatacije, poput prisilnog rada i ropstva. Novo zakonodavstvo stupilo je na snagu 1. srpnja Zakonodavstvo kojim se nameće kaznena odgovornost za trgovinu ljudima u seksualne svrhe stupilo je na snagu 1. srpnja godine. Švedska Vlada podnijela je prijedlog zakona kojim se predlaže amandman na zakonodavstvo koje se tiče trgovanja ljudima u seksualne svrhe Rikstagu (parlamentu) u ožujku godine. Amandman obuhvaća kriminalizaciju svih oblika trgovanja ljudima, uključujući trgovanje ljudima unutar državnih granica i trgovanje ljudima zbog ostalih oblika ekspolatacije, kao što su prisilni rad i ropstvo ili eksploatacija u svrhu odstranjivanja organa. Novo zakonodavstvo je stupilo na snagu 1. srpnja godine. Zakonodavstvo uključuje kaznenu odgovornost za trgovanje ljudima za bilo koga tko pomoću uporabe prinude ili prijevare, iskorištavajući ranjivost osobe ili pomoću sličnih sredstava vrbuje, transportira, skriva, prima ili poduzima slične akcije protiv osobe, te na taj način postiže kontrolu nad tom osobom kako bi ta osoba bila: 1. podvrgnuta određenim seksualnim prekršajima, usputnim seksualnim odnosima ili drugim oblicima eksploatacije u seksualne svrhe, 2. podvrgnuta aktivnom služenju ili prisilnom radu ili sličnim nametnutim stanjima, 3. iskorištena za odstranjivanje organa, 4. eksploatirana na ostale načine koji mogu uzrokovati bol toj osobi. Kaznena odgovornost za trgovanje ljudima također uključuje i sve koji u te svrhe kontroliraju druge osobe ili koji prepuštaju kontrolu nad osobom drugoj osobi ili nekome drugome kao i na sve koji počinu navedena djela spomenuta u prvom odjeljku protiv osobe koja još nije napunila 18 godina čak i kad neprimjerena sredstva nisu korištena. Prema ovom zakonodavstvu trgovac ljudima može biti osuđen na najmanje 2 godine zatvora, a najviše na 10 godina zatvora ili, u manje težim slučajevima, na najviše 4 godine zatvora. 29 U Volhovitski slučaju, Stockholmski općinski sud, B , Volhovitski je osuđen za trgovanje u seksualne svrhe dvijema djevojkama koje su bile mlađe od 18 godina na 4 godine i 9 mjeseci zatvora. Verkraud je osuđen, za isti zločin, na 4 godine i 6 mjeseci zatvora. U slučaju Stojko, Gothenburški državni sud, B , Stojko je osuđen zbog trgovine jedne djevojke mlađe od 18 godina u seksualne svrhe na 4 godine zatvora. Dupski je osuđen za isti zločin na 2 godine i 3 mjeseca zatvora. Dupski (23) je uložio žalbu Prizivnom sudu gdje mu je kazna produljena na 2 godine i 6 mjeseci. U oba slučaja osuđeni su trgovci ljudima deportirani nakon odsluženja zatvorskih kazni. 30 Vidi str za brojeve od do godine 31 Vidi također mnoge novinske članke, npr. Olsson (2001), str Prema Kaznenom zakonu, glava 2, odjeljak 2, zločini počinjeni izvan države bit će dosuđeni prema švedskom zakonu i od švedskog suda gdje je zločin počinjen: 1. švedskog građanina ili stranca udomaćenog u Švedskoj; 2. od stranca ne udomaćenog u Švedskoj koji je nakon što je počinio zločin postao švedski građanin ili je pribavio potvrdu o prebivalištu ili je danski, finski, islandski ili norveški građanin i prisutan je u državi ili 3. bilo koji drugi stranac, koji je prisutan u državi, i prijestup po švedskom zakonu koji može rezultirati kaznom zatvora na više od šest mjeseci. Prvi odlomak se neće primjenjivati ako djelo nije podložno kriminalnoj odgovornosti po zakonu mjesta u kojem je počinjen ili ako je počinjen unutar područja koje ne pripada nijednoj državi i, prema švedskom zakonu, kazna za djelo ne može biti teža od novčane kazne. U slučajevima spomenutima u ovom odlomku, ne može biti nametnuta kazna koja je oštrija od najteže kazne za zločin pod zakonom mjesta gdje je taj zločin počinjen. (Zakon 1972:812). 33 Prema Kaznenom zakonu, članak 2, odjeljak 3 (2), zločini počinjeni izvan države bit će dosuđeni prema švedskom zakonu i švedskom sudu: npr. 3. ako je prekršaj počinjen za trajanja služenja izvan države od strane osobe koja je smještena u stranom kontingentu švedskih oružanih snaga ili stranom kontingentu švedskih policijskih snaga. 34 Podnio je pritužbu na Europskom sudu pravde tražeći od suda da presudi je li poslodavcima dozvoljeno otpuštati zaposlenike po ovoj osnovi. Vidi. Aschberg (2002.). 35 Vidi također Kvinna till Kvinna (2002), str Švedska kampanja je bila dio Nordijske baltičke kampanje protiv trgovanja ženama, koju je autorica koordinirala godine. Ne manje od osam kampanja protiv trgovine ženama provedene su u nordijskim i baltičkim zemljama. Ove kampanje su bile rezultat inicijative koju je poduzela švedska ministrica za rodnu jednakost za vrijeme konferencije Žene i demokracija, u Vilniuszu, Litva, u lipnju godine. Ministri za spolnu jednakost u tih osam zemalja odlučili su pokrenuti zajedničku kampanju godine kao doprinos međunarodnim naporima da se zaustavi trgovanje ljudima. Kasnije iste godine, ministri pravosuđa tih osam zemalja također su se priključili kampanji. Kampanju je financirala i provedena je pod pokroviteljstvom Nordijskog vijeća ministara. Za više informacija o švedskoj kampanji, vidi Ekberg (2003.). 37 Prema zakonu Južne Koreje kojim se kriminaliziraju kupci seksualnih usluga, osoba može biti kažnjena novčanom 76

77 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... kaznom do 3 milijuna wona (otprilike američkih dolara) ili na najviše jednu godinu kazne zatvora. Prema osobama koje su eksploatirane u prostituciji odnose se kao prema žrtvama te će im se pomoći da iziđu iz prostitucije. Vidi Zakon o kažnjavanju posredovanja u seksualnoj trgovini i s tim povezanim djelima. (2004.). 38 Neki gradovi, kao što su Stockholm and Gothenburg, organizirali su takozvane KAST skupine; skupine socijalnih radnika koji pomažu kupcima seksualnih usluga u suzdržavanju od iskorištavanja osoba u svrhu prostitucije. Na primjer, u San Franciscu u SAD-u i Vancouveru u Kanadi organizirali su takozvane škole za mušterije s namjerom da rehabilitiraju kupce. Raspravlja se o tome odvraćaju li škole za mušterije učinkovito muške prekršitelje od iskorištavanja žena i djevojaka. 39 Članica parlamenta Kolbrún Halldórsdóttir najmanje je četiri puta podnijela nacrt prijedloga zakona Althingu (islandskom Parlamentu) kako bi se kažnjivim prijestupom učinili kupovine seksualnih usluga. Također, koalicija 11 ženskih organizacija podnijela je prijedlog zabrane kupovine seksualnih usluga u Islandu. Informacije su dostupne i na www. feministinn.is/english.htm 40 Privatni razgovor, rujan godine 41 Članstvo EWL će lobirati svoje vlade kako bi usvojili sličan zakon, koji bi učinio zločinom kupovanje i korištenje žena kontekstu prostitucije od strane muškaraca. Zakon neće ni na koji način kriminalizirati ženu, žrtvu. Upravo suprotno, zakon mora biti kombiniran s naporima u pomaganju ženama u izlasku iz prostitucije pružajući im financijsku pomoć, obrazovanje/obuku za posao, smještaj i zdravstvenu skrb. Članovi bi također radili na snažnim politikama protiv svodništva. EWL će lobirati djelatnike Europskog parlamenta kako bi izvršili pritisak na svoje vlade da učine zločinom kupovinu žena u prostituciji i razvoju snažnih politika protiv svodništva. EWL će pružiti svojim članovima informacije koje im trebaju (European Women s Lobby, 2001.). 42 Regionalno tijelo parlamentaraca iz pet nordijskih zemalja (Island, Norveška, Danska, Švedska i Finska). 43 Suzbijanje potražnje za ženama i djevojkama žrtvama trgovanja ljudima za sve oblike eksploatacije. (11. ožujka 2005.). Rezolucija, 48. zasjedanje UN Komisije o položaju žena. 44 Östergren, P. (2003.) spada u proprostitucijske akademike. U svojem radu, Synden analizira švedske prostitucijske politike koristeći teorije američkih seksualnih liberala poput Gayle Rubin i Carol Vance. Kulick D., socijalni antropolog koji je nedavno napisao Seks u novoj Europi: Kriminalizacija klijenata i švedski strah od penetracije (2003.), u kojoj prilično zapanjujuće tvrdi da je zakon odgovor na švedski ulazak u EU. On tvrdi da je, zbog niza razloga, nemir zbog švedske pozicije u EU artikuliran kroz nemir zbog prostitucije. Švedski slučaj je tvrdi on važan i pokazuje kako je seksualnost jedno mjesto gdje su granice i uloge nove Europe bivaju smišljene i dogovarane. (str. 199) 45 Broj prijavljenih kupaca po Zakonu, od stupanja na snagu ovog zakonodavstva, brzo se približava broju od muškaraca. REFERENCE: Agence Press France. (17. rujna 2002.). Danski socijalni-demokrati žele kriminalizirati kupovinu seksa. Aschberg, R. (21. kolovoza 2002.). Befäl köpte sex: fick sparken [Vojni časnik koji je kupio seks dobio otkaz]. Aftonbladet, n.p. Baltički skup. (2. studenog 2003.). Rezolucija Baltičkog skupa protiv trgovanja ženama i djecom (prihvaćena u Vilniusu, Litva). Može se pogledati na Brottsförebyggande rådet. (2003.). Förbud mot köp av sexuella tjänster: Tillämpningen av lagen under första året [Zabrana kupovine seksualnih usluga: Primjena zakona tijekom prve godine]. Stockholm: Autor. Caresche, M. C. (srpanj 2002.). Assemblée Nationale: Proposition de loi relative à la lutte contre lesystème de la prostitution et aux droits des victimes [Nacionalna skupština: Zakonodavstveni prijedlog u vezi borbe protiv prostitucijskog sustava i prava žrtava]. Clear Channel. (2002.). Kampanjredovisning: Kommunikativ förmåga och reklameffekter- Näringsdepartmentet [Izvještaj kampanje: Komunikativne sposobnosti i učinci reklamiranja Ministarstvo industrije, zapošljavanja i komunikacija]. Stockholm: Autorica. Istražna komisija o trgovanju ženama i djecom na Istoku. (10. prosinca 1932.) Izvještaj vijeću [C.849.M IV (C.T.F.E./Orient 39[1])]. Ženeva, Švicarska: autorica. Komisija za prostituciju (1995.). Könshandeln: Betänkande av 1993 års Prostitutionsutredning [Trgovina seksom: Završni izvještaj Komisije za prostituciju iz 1993.]. Stockholm: Sveriges Offentliga Utredningar. Komisija za nasilje nad ženama (1995.). Kvinnofrid: Slutbetänkande från Kvinnovåldskommissionen 77

78 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU [Kvinnofrid: Završni izvještaj komisije o nasilju nad ženama]. Stockholm: Sveriges Offentliga Utredningar. Dansko socijalno-demokratsko udruženje mladih (16. lipnja 2003.). Pressmeddelelse: Forbyd køb af sex! [Novinski izvještaj: Zabranjivanje kupovine seksualnih usluga!]. Skinuto 6. siječnja 2004., sa Danski sindikati zabranjuju prostituciju. (30. lipnja 2003.). Skinuto 6. siječnja 2004., s www. news24.com/news24/world/news/0,, _ ,00.html Dansko vijeće žena (studeni 2002.). Kvinderådets uttalande [Izjava danskog ženskog vijeća]. Copenhagen, Danska: Autorica. Dansko vijeće žena (13. siječnja 2003). Hvem har snor I Ligestillingsministeren? [Tko povlači konce ministra za rodnu jednakost?] (novinski izvještaj). Copenhagen, Danska:autorica Densmore, D. (1973.). Nezavisnost od seksualne revolucije. U A. Koedt, E. Levine i A. Rapone (ur.), Radikalni feminizam (str ), New York: Quadrangle, The New York Times Book Co. Dorzée, H. (20. kolovoza 2001.). Deux propositions de loi antagonistes vont relancer le débat à la rentrée [Dva suprotstavljena prijedloga zakonodavstva započinju debatu o zakonodavstvu]. Le Soir. Skinuto 6. siječnja 2004., od autorice. Edvall, L. (11. rujna 2003.). Sextjänster ökar stort på Internet [Veliko povećanje seksualnih usluga na Internetu]. HIV-Aktuellt. Skinuto 6. siječnja 2004, na Ekberg, G. (ur.). (2003.). Završni izvještaj Nordijsko-baltičke kampanje protiv trgovanja ženama iz godine. Stockholm: Ministarstvo rada, zapošljavanja i veza. Engström, A., i Olsson, L. (7. veljače 2001.). Starkt stöd för skärpt sexlag [Jaka podrška snažnijem seksualnom zakonu]. Svenska Dagbladet, str. 4. Europski ženski lobi. (18. rujna 2001.). Učiniti zločinom kupovinu žena u prostituciji i razviti snažne politike protiv svodništva (Odluka). Skinuto 6. listopada 2001., s asp?docid=360&tod=62726 FN-befäl dömda för sexbrott [UN časnici osuđeni zbog seksualnog zločina]. (14. veljače 2002.). Dagens Nyheter, n.p. Frederiksen, M. (1. rujan 2002). Prostitution er ikke kommet for at blive [Prostitucija nije tu kako bi ostala]. Politiken. Skinuto 6. siječnja 2004., s Gripenlöf, A. I dr. ( ). Godišnji izvještaji stockholmske policijske grupe za prostituciju. Stockholm: okružna policija Stockholm. Haag. (1997.) Haška ministarska deklaracija o europskim smjernicama za djelotvorne mjere koje bi spriječile i borile se protiv trgovanja ženama u svrhu seksualne eksploatacije. Ženeva, Švicarska: autorica IOKSP Prostitutionsgruppens Utvärdering [IOKSP: procjena rada grupe za prostituciju]. ( ). Stockholm: okružna policija Stockholma Jämställdhetsminister Mona Sahlin aviserar skärpta åtgärder mot kvinnovåld och prostitution: Sexistisk reklam kan förbjudas i lag [Ministrica rodne jednakosti Mona Sahlin najavila je pojačane mjere protiv muškog nasilja nad ženama i prostitucije: Seksističko reklamiranje moglo bi biti zabranjeno]. (7. veljače 2004). Dagens Nyheter. Skinuto 7. veljače 2004., s Jämt och ständigt: Regeringens jämställdhetspolitik med handlingsplan för mandatperioden [Vladina komunikacija s parlamentom]. (2002./03.). (Regeringens skrivelse 2002/03) [Vladina komunikacija 2002/03]. Stockholm: Ministarstvo rada, zapošljavanja i veza, odjel za rodnu jednakost Kärrman, J. (18. rujna 2000.). Sexköp minskar: men våldet ökar [Broj seksualnih kupovina se smanjuje, ali nasilje se povećava]. Aftonbladet, n.p. 78

79 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... Kulick, D. (2003.). Seks u novoj Europi: kriminalizacija klijenata i švedski strah od penetracije. Antropološka teorija, 3, Kvinna till Kvinna. (2002.). Uppror och Upprop mot handeln med kvinnor och flickor [Ustanak i poziv na akciju protiv trgovanja ženama i djecom]. Stockholm: Autorica. Lag om förbud mot köp av sexuella tjänster [Zakon kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga]. (1998:408). Lane, F. S., III. (2001.). Opsceni profiti: Pornografski poduzetnici u informatičkom dobu. New York: Routledge. Lauén, A.-L. (3. lipnja 2003.). Pröva Föbud av sexköp [Pokušaj zabranjivanja kupovine seksualnih usluga]. Hufvudstadsbladet. Ledberg, B. (30. rujna 2003.). Sveriges sexköpslag effektivt vapen mot kvinnohandel [Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga učinkovito je oružje protiv trgovanja ženama]. Göteborgsposten, n.p. Leskinen, J. (ožujak 2003.). Organizirano svodništvo i prostitucija u Finskoj. Helsinki, Finska: Nacionalni biro za istrage, odjel kaznenog istraživanja, jedinica za organizirani kriminal, odjel za istraživanje i informacije. Love bestemmer antal prostituerede [Zakon određuje koliko je ljudi u prostituciji]. (6. svibnja 2004.). TV-2 Nydederne. Skinuto 6. svibnja 2004., s Månsson, S.-A. (2001.). Muško ponašanje u prostituciji: Švedski slučaj. U B. Pease i K. Pringle (ur.), Muški svijet? Mijenjanje muškog ponašanja u globaliziranom svijetu. London: Zed Books. Månsson, S.-A., i Söderlind, P. (2004.). Sexindustrin på nätet: aktörer, innehåll, relationer ochekonomiska flden [Seks industrija na Netu: glumci, sadržaj, odnosi i ekonomija]. Stockholm: Egalité. Ministarstvo rada, zapošljavanja i komunikacije. Švedska (siječanj 2004.) Tablica s podacima o prostituciji i trgovanju žena. Moguće ju je naći na pdf/prostitutioneng_n4004.pdf Ministarstvo prava. (2001.). Sexualbrottskommitténs betänkande [Završni izvještaj Komisije za seksualni kriminal]. Stockholm: Autorica. Ministarstvo prava. (3. srpnja 2003.). Pressmeddelande: Arbetsgrupp föreslår att sexköp skall bli straffbart. [novinski izvještaj: Radna grupa predlaže da bi kupovina seksualnih usluga trebala biti kažnjiva] (cijeli izvještaj na finskom). 3. srpnja 2003., s Ministarstvo rada, Švedska. (1998.). Kvinnofrid. Stockholm: Autorica. Nacionalni odjel za kriminalna istraživanja (2001.). Trgovanje ženama: izvještaj situacije Br. 3, 1. siječnja 31. prosinca, Stockholm: Autorica. Nacionalni odjel za kriminalna istraživanja (2003). Trgovanje ženama: izvještaj situacije Br. 5, 1. siječnja 31. prosinca Stockholm: Autorica. Nacionalni odjel za kriminalna istraživanja (2004.). Trgovanje ljudskim bićima u seksualne svrhe: izvještaj situacije Br. 6, 1. siječnja 31. prosinca. Stockholm: Autorica. Nacionalni institut za javno zdravlje (2000.). Seks u Švedskoj: O švedskom seksualnom životu. Stockholm: Autorica. Naisjärjestöt Yhteistyössä. (11. studenog 2002.). Nytkis Vaatii Lakia Seksipalvelujen Oston Kieltämisestä [NYTKIS podržava zakon protiv kupovine seksa]. Helsinki, Finska: autorica Nickström, E. (3. lipnja 2003.). Lettlands VairaVike-Freibergaom sexköp: Svenska modellen värd att pröva [Letonska predsjednica Vaira Vike-Freiberga: Švedski model je vrijedan pokušaja]. Hufvudstadsbladet. 79

80 UZROCI PROSTITUCIJE I TRGOVANJA ŽENAMA: RASPRAVE U HRVATSKOJ I SVIJETU Olsson, K.V. (27. siječnja 2001.). Sexköpslagen minskar handelnmedkvinnor [Zakon kojim se zabranjuje kupovina seksualnih usluga smanjuje trgovinu žena]. Metro, str. 2. Orford, A. (1996.) Politika kolektivne sigurnosti. Michigan Journal of International Law, 17, Otiz, C. (29. lipnaj 2001.). Gatans sexhandel minskar [Seks trgovina na ulicama je u opadanju]. Dagens Nyheter, n.p. Östergren, P. (2003.). Synden ideologiserad. Modern prostitutionspolicy som identitets-och trygghetsskapare [Moderna prostitucijska politika kao kreator identiteta i sigurnosti] (Autorov prijevod). Stockholm: Stockholmsko sveučilište, odjel socijalne antropologije. Österns kvinnor revoltera mot kvinnohandel Intervju med Alma Sundqvist [Žene na Istoku ustaju protiv trgovanja ženama autoričin prijevod]. (1932.). Tidevarvet, 14, str. 1. Parkrun, E. (7. siječnja 2004.). Prostitutionen minskar [Prostitucija je u opadanju]. Goteborgsposten, n.p. Peck, J. (1995.). UN i zakoni rata: Kako se svjetski mirotvorci mogu smatrati odgovornima? Syracuse Journal of International Law and Commerce, 21, Polisen kritiserar nya sexköpslagen [Policija kritizira zakon protiv seksualnih usluga]. (2. studenog 2000.). Dagens Nyhter, n.p. Riksrevisionsverket. (2001.). Samverkan i gränskontrollen [Suradnja u kontroli granica]. Stockholm: Švedski nacionalni prijemni ured. Rosca, N. (prosinac 1998.). Marginalni milijuni. Ženski prikazi knjiga, n.p. Sachs, H. (1912.). Den svarta domen: männens skuld och kvinnornas straff [Crna presuda: muška krivnja i kažnjavanje žena]. Stockholm: Wahlström & Widstrand. Sexkopslagen biter, prostitutionen minskar i Sverige [ Zakonom protiv seksualnih usluga, prostitucija se smanjuje]. (8. siječnja 2004.). Hufvudstadsbladet, n.p. Skogberg, L. (13. studenog 2003.). Koskinen beredd skjuta upp lagen om sexköp: Vibehöver tuffare tag inte döda bokstäver [Koskinen pripemljena za odgađanje zakona kojim se zabranjuje kupnja seksualnih usluga: trebaju nam oštrije mjere ne mrtva slova]. Hufvudstadsbladet n.p. Ministarstvo socijalnih pitanja. (2001.). Socialtjänstlagen [Zakonodavstvo o socijalnoj skrbi]. Stockholm: Autorica. Södertälje Tingsrätt. (2001.). slučaj: B Solna Tingsrätt. (2001.). Teresa Lilius (slučaj: B ). Izjave i prijedlozi vezani uz trgovanje ženama u Nordijskim i Baltičkim zemljama. (9. travnja 2003.). Prihvaćeno na neformalnom nordijsko-baltičkom sastanku ministara, Stockholm, Švedska tablica s podacima ureda švedske vlade. (siječanj 2001.). Nastavak na reformu Nasilja nad ženama. Skinuto 6. siječnja sa Ujedinjeni narodi. (2000). Protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja osobama, posebno ženama i djecom, čime se dopunjava konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnih organiziranog kriminala (Doc.A/55/383). Uttalande från medlemmarna i Nordiska rådet den 31 oktober 2002 rörande prostitution och kvinnohandel/pohjoismaiden neuvoston jäsenten lausonto prostituutiosta ja naiskaupasta 31 lokakuuta 2002 Helsingissä [Izjava članova Nordijskog savjeta 31. listopada 2002.] (2002.). Helsinki, Finska: Nordijsko vijeće. Dostupno na Wahldén, C. (12. lipnja 2003). Nationell plan ska stoppa sexhandeln [Nacionalni plan akcije će zaustaviti seks trgovanje]. Svenska Dagbladet. Skinuto 12. lipnja 2003., s svenskadagbladet.se/nationell-plan-ska-stoppa-sexhandeln 80

81 Švedski zakon kojim se zabranjuje kupovanje seksualnih usluga: najbolje prakse... Welborn, J. (1990.). Kriminalisera torskarna [Kriminalizirajte mušterije!] Kvinnobulletinen, 3, 27. Winberg, M. (2.-4. veljače 2001.), Govor švedske ministrice o rodnoj jednakosti. Međunarodna konferencija protiv muškog nasilja nad ženama s fokusom na prostituciju i trgovanje ljudima, koju je organizirala Nacionalna organizacija za ženska skloništa i Skloništa za mlade žene u Švedskoj (ROKS). * * * Gunilla Ekberg posebna je savjetnica za pitanja prostitucije i trgovanje ljudima pri Odjelu za spolnu jednakost švedske Vlade. Ona je bila koordinatorica nedavne Nordijsko-baltičke kampanje protiv trgovanja ženama i sad organizira Nacionalni akcijski plan protiv prostitucije i trgovanja ljudima švedske Vlade: ona je švedska Kanađanka, odvjetnica i dugogodišnja feministička aktivistica. 81

82 16. BILJEŠKA UREDA ZA LJUDSKA PRAVA 82

83 Bilješka Ureda za ljudska prava 83