Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Jasna Novak Milić KATEGORIJA ASPEKTA DVOČLANIH ŠVEDSKIH GLAGOLA U ODNOSU PREMA VIDU HRVATSKIH GLAGOLA Doktorska disertacija Zagreb, 2008.
Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3, Zagreb Jasna Novak Milić KATEGORIJA ASPEKTA DVOČLANIH ŠVEDSKIH GLAGOLA U ODNOSU PREMA VIDU HRVATSKIH GLAGOLA Doktorska disertacija mentor: dr.sc. Goranka Antunović Zagreb, 2008.
Mojim roditeljima, sestri, suprugu i djeci
SADRŽAJ 1. UVOD 6 1.1. Osnovni problem... 6 1.2. Uže područje rada i teorijski okvir 7 1.3. Ciljevi istraživanja 8 1.4. Svrha rada 9 1.5. Ustroj i metodologija rada 9 2. ASPEKT I AKTIONSART 11 2.1. Kratka povijest istraživanja i terminologije 11 2.1.1. Aspektologija do 1908. 13 2.1.2. Aspektologija nakon 1908. 17 2.1.3. Aspektologija nakon 1957. 19 2.1.3.1. Ponovno povezivanje tradicija 22 2.1.3.2. Aspekt kao univerzalna jezična kategorija 24 2.1.4. Zaključak 30 2.2. Aspektološka problematika 30 2.2.1. Definiranje aspekta 31 2.2.2. Odnos glagolskoga vremena i aspekta 34 2.2.3. Aspekt značajka glagola ili glagolske fraze? 37 2.2.4. Vrste aspekta 38 2.2.5. Aspektne opreke 41 2.2.5.1. Opreka PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO 41 2.2.5.1.1. Obilježenost i opreka PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO 42 2.2.5.1.2. Definicije perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta. 45 2.2.5.1.3. Morfološke značajke opreke PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO. 48 2.2.5.1.4. Aktionsart i aspektna tvorba. 51 2.2.5.1.5. Fleksija ili derivacija. 53 2.2.5.1.6. Aspektni parovi. 54 2.2.5.2. Opreka PROGRASIVNO:NEPROGRESIVNO. 55 2.2.5.3. Teličnost. 57 3. ASPEKT I AKTIONSART U ŠVEDSKOME JEZIKU. 64 3.1. Aspekt u švedskoj jezikoslovnoj literaturi. 65 3.2. Aktionsart u švedskoj jezikoslovnoj literaturi. 69 3.3. Švedski glagolski sustav. 78 3.3.1. Švedski glagoli. 79 3.3.1.1. Morfološko-tvorbena obilježja švedskih glagola. 79 3.3.1.2. Morfološko-sintaktička obilježja švedskih glagola. 81 3.3.1.3. Semantička obilježja švedskih glagola. 82 3.3.2. Dvočlani glagoli. 83 3.3.2.1. Odrednica i vrste. 83 3.3.2.2. Fonološka razina. 85 3.3.2.3. Morfološko-tvorbena razina. 86 3.3.2.4. Sintaktička razina. 88 3.3.2.5. Semantička razina. 91 3.3.2.5.1. Leksikaliziranost dvočlanih glagola. 91 3
3.3.2.5.2. Značenjske razlike između dvorječnih i jednorječnih dvočlanih glagola. 93 3.3.2.5.3. Semantički kriteriji za određivanje dvočlanih glagola.. 95 3.4. Čestice. 97 4. ASPEKT I AKTIONSART U HRVATSKOME JEZIKU. 103 4.1. Glagolski vid u hrvatskoj jezikoslovnoj literaturi. 104 4.2. Vidska tvorba. 108 4.2.1. Imperfektivizacija. 108 4.2.2. Perfektivizacija. 109 4.3. Aktionsart u radovima hrvatskih jezikoslovaca. 111 4.4. Vidski parovi. 115 5. USPOREDBA HRVATSKOGA I ŠVEDSKOGA JEZIKA S OBZIROM NA ASPEKT.. 118 5.1. Sličnosti i razlike između švedskih glagolskih čestica i hrvatskih prefiksa.. 120 5.2. Pretpostavke o suodnosu švedskoga i hrvatskoga aspektnoga sustava.. 125 6. RAŠČLAMBA GRAĐE.. 128 6.1. Građa.. 128 6.2. Glagolska čestica an.. 131 6.3. Glagolska čestica av.. 136 6.4. Glagolska čestica bakom.. 139 6.5. Glagolska čestica bort.. 141 6.6. Glagolska čestica dit.. 143 6.7. Glagolska čestica efter.. 145 6.8. Glagolska čestica emellan.. 146 6.9. Glagolska čestica emot.. 147 6.10. Glagolska čestica fast.. 148 6.11. Glagolska čestica fram.. 150 6.12. Glagolska čestica för.. 153 6.13. Glagolska čestica förbi.. 155 6.14. Glagolska čestica före.. 156 6.15. Glagolska čestica hem.. 157 6.16. Glagolska čestica hit.. 159 6.17. Glagolska čestica i.. 160 6.18. Glagolska čestica ifatt.. 161 6.19. Glagolska čestica ifrån.. 162 6.20. Glagolska čestica igen.. 163 6.21. Glagolska čestica igenom. 165 6.22. Glagolska čestica igång.. 166 6.23. Glagolska čestica ihjäl.. 167 6.24. Glagolska čestica ihop.. 169 6.25. Glagolska čestica ihåg.. 172 6.26. Glagolska čestica ikapp.. 173 6.27. Glagolska čestica in.. 174 6.28. Glagolska čestica inne.. 182 6.29. Glagolska čestica isär.. 183 4
6.30. Glagolska čestica itu.. 184 6.31. Glagolska čestica iväg.. 185 6.32. Glagolska čestica loss.. 187 6.33. Glagolska čestica med.. 188 6.34. Glagolska čestica ned/ner. 190 6.35. Glagolska čestica om.. 195 6.36. Glagolska čestica omkring 198 6.37. Glagolska čestica omkull.. 200 6.38. Glagolska čestica på.. 201 6.39. Glagolska čestica runt.. 205 6.40. Glagolska čestica samman 207 6.41. Glagolska čestica sönder.. 208 6.42. Glagolska čestica till.. 210 6.43. Glagolska čestica tillbaka 215 6.44. Glagolska čestica undan.. 217 6.45. Glagolska čestica under.. 220 6.46. Glagolska čestica upp.. 221 6.47. Glagolska čestica ur.. 228 6.48. Glagolska čestica ut.. 230 6.49. Glagolska čestica åt.. 236 6.50. Glagolska čestica över.. 238 7. ODNOS DVOČLANIH ŠVEDSKIH GLAGOLA I HRVATSKOGA VIDA U PRIJEVODIMA.. 241 7.1. Uloge glagolskih čestica.. 241 7.2. Istovjetne leksičke uloge čestica i prefiksa... 245 7.3. Utjecaj određenih objekata na odabir vida u prijevodima... 249 7.4. Švedski dvočlani glagoli prema vidu u hrvatskim prijevodima 250 7.4.1. Perfektivno tumačenje dvočlanih glagola... 253 7.4.1.1. Ograničenost... 253 7.4.2. Imperfektivno tumačenje dvočlanih glagola... 255 7.4.2.1. Sadašnjost... 255 7.4.2.2. Stanje... 256 7.4.2.3. Durativnost... 256 7.4.2.4. Habitualnost... 257 7.4.2.5. Iterativnost... 259 7.4.2.6. Općenitost... 259 7.4.3. Dvojako tumačenje... 260 8. ZAKLJUČAK... 262 9. SAŽETAK... 268 10. SUMMARY... 269 11. LITERATURA... 272 12. ŽIVOTOPIS 283 13. Prilozi... 284 13.1. Dvočlani glagoli prema učestalosti pojavljivanja u građi... 285 13.2. Glagolske čestice prema glagolskome vidu u prijevodima... 293 5
1. UVOD 1.1. OSNOVNI PROBLEM Aspekt je složena i još uvijek nedostatno opisana jezična kategorija. Premda se kao tema jezikoslovnih opisa i istraživanja pojavljuje od vremena antičke Grčke, još ni danas ne postoji jedinstvena odrednica kojom bi se obuhvatilo poimanje aspekta u različitim jezicima niti se pod tim pojmom podrazumijeva samo i isključivo jedna jezična pojava. Tijekom povijesti proučavanjem ove jezične kategorije bavile su se dvije tradicije germanistička i slavistička, a obje su podjednako značajne za ovaj rad. Jedna im je od osnovnih značajki što različito poimaju aspekt u jezicima koje proučavaju, unatoč tome što su se razvile iz iste jezikoslovne tradicije. Početna zajednička i sukladna istraživanja ove pojave s vremenom su krenula u dva različita smjera, koji se u novije vrijeme ponovo pokušavaju povezati. Općenito govoreći, može se reći da se jezikoslovci slažu s tvrdnjom da je u slavenskim jezicima aspekt jasno izražen i to kao opća značajka glagolske morfologije (glagolski vid), međutim, ne slažu se svi u tome može li se govoriti o aspektu u germanskim jezicima. Dio jezikoslovaca zapadnjačke tradicije smatra da kategorija aspekta nije prisutna u germanskim jezicima, upravo stoga jer je to isključivo gramatička kategorija koja može biti prisutna samo u jezicima u kojima je morfološki obilježena i u kojima pripada isključivo glagolu (npr. Norén 1996). Drugi polaze od pretpostavke da je aspekt dio dubinske strukture svih jezika, ali je njegov ostvaraj na površinskoj razini različit od jezika do jezika pa se aspekt katkada može iščitati tek iz glagolske fraze ili iz konteksta cijele rečenice, što znači da ne mora biti ostvaren kao značajka isključivo glagola (npr. Verkuyl 1972, 1993, 1999, Schoorlemmer 1995, Filip 1999 itd.). Takvo viđenje aspekta smatra ga subjektivnom jezičnom kategorijom, za razliku od srodnoga mu i s njime usko povezanoga aktionsarta, koji se odnosi na objektivne jezične značajke glagola. Neujednačene odrednice i različita shvaćanja aspekta posljedica su razvoja aspektologije i njezine terminologije tijekom povijesti. U određenome je trenutku jezikoslovne povijesti došlo do poistovjećivanja dviju različitih jezičnih kategorija gramatičke (vid, aspekt u užem smislu) i leksičke (aktionsart), odnosno do nesustavne primjene termina aspekt u nekoliko različitih značenja. Takva nesustavna terminologija dopušta da se termin aspekt još uvijek rabi i u germanističkoj i u slavističkoj tradiciji, a
Uvod razlike se, i to značajne, u tome što se pod tim terminom podrazumijeva, mogu otkriti tek kada se usporede neki germanski i slavenski jezik. 1.2. UŽE PODRUČJE RADA I TEORIJSKI OKVIR Žele li se usporediti švedski i hrvatski jezik s obzirom na aspekt, jedno se pitanje, u čijem je središtu odnos švedskih dvočlanih glagola i hrvatskoga glagolskoga vida, neprestano nameće: je li odnos među švedskima glagolima, äta i äta upp isti kao među hrvatskima jesti i pojesti? Podrobnije proučavanje literature pokazalo je da se švedski jezikoslovci, kao ni mnogi drugi, ne slažu u tome može li se u švedskom jeziku uopće govoriti o aspektu (Teleman 1972, Ejerhed 1978, Lindvall 1996, 1997, 1999, 2000, 2001) ili ne (Norén 1996), pa onda ni u tome mijenjaju li čestice, koje su sastavni dio dvočlanih glagola kakav je äta upp, aspekt švedskih glagola. Razilaženje u mišljenjima posljedica je različitih poimanja aspekta o kojima je već bilo riječi. Dvočlani glagoli u švedskome su jeziku općenito slabo istraženi. Postoji tek nekoliko knjiga (Bodegård 1994, Holmgren Ording 1998) i doktorskih disertacija (Norén 1996, Strzelecka 2003) te razmjerno skroman broj članaka koji se bave isključivo tom temom. Dvočlani se glagoli na različite načine obrađuju i u različitim udžbenicima za švedski kao strani jezik, ali u pravilu nesustavno. Razlog je slaboj istraženosti dvočlanih glagola složenost problematike dvočlanih glagola i nemogućnost da se oni obrade u cjelini, jer se njihova posebnost odražava na svim jezičnim razinama od fonetike i morfologije preko sintakse do semantike i pragmatike. No, švedski su dvočlani glagoli neizostavan dio svakodnevne komunikacije, česti su i uobičajeni u svim jezičnim situacijama i svim stilovima pa ih se ni u jezikoslovnim proučavanjima ne bi trebalo zaobilaziti. Sastavni dio dvočlanih glagola čine glagolske čestice (verbpartiklar). Njima se u dijelu švedskih gramatika i znanstvenih radova, uz ostalo, pripisuje mogućnost promjene aspekta glagola uz koji stoje (Teleman 1972, Lindvall 1999). Također se tvrdi da su neke od njih semantički ekvivalenti slavenskih prefiksa i da bi se sustavnom obradom jednih i drugih mogle utvrditi podvrste (glagolskih) vidova (Lindvall, 1997). No, je li zaista riječ o glagolskome vidu o kakvom se govori u slavenskim jezicima ili je posrijedi nešto drugo, temeljno je pitanje na koje se pokušava odgovoriti u ovome radu. 7
Uvod Teorijsku podlogu ovome radu čine uglavnom radovi s područja aspektnosti u germanskim i slavenskim jezicima te radovi o glagolskim česticama u germanskim jezicima i o glagolskome vidu u hrvatskome jeziku. Rad se osvrće na brojna istraživanja i djela švedskih, hrvatskih i drugih jezikoslovaca poznatih svjetskih aspektologa koji aspekt promišljaju kao opću jezičnu kategoriju (na primjer, Comrie 1976; Verkuyl 1972, 1993, 1999; Dahl 1985; Krifka 1989a, 1989b, 1998 itd.), mlađih aspektologa, koji svoj rad nastavljaju na rad prethodnoga naraštaja, posebno na Verkuyla (npr. Filip 1999; Schoorlemmer 1995; Smith 1997; Lindvall 1998, 1999, 2000; Młynarczyk 2004), hrvatskih jezikoslovaca (Silić 1977, 1978; Gojemrac 1980; Opačić 1978, 2001a, 2001b) i drugih. Važnu ulogu u radu zauzimaju i radovi znanstvenika s drugih područja, kao što je, na primjer, filozofija (Vendler 1967). 1.3. CILJEVI ISTRAŽIVANJA Ovome radu nije cilj u potpunosti razriješiti zamršenu problematiku aspektnosti u germanskim jezicima ili problematiku švedskih dvočlanih glagola. Njime se želi prikazati dio opće aspektološke problematike i posebno aspektološke problematike u švedskome jeziku, a u usporedbi s hrvatskim. Posebno se želi pokazati eventualna usporedivost švedskih dvočlanih glagola i hrvatskih glagola, odnosno švedskih čestica i hrvatskih prefiksa. Jasno je da je u hrvatskome, kao i u drugim slavenskim jezicima, vid morfološka kategorija i da se zasigurno može iščitati iz glagolskih sufiksa. Budući da problem vidskih parova u slavenskim jezicima nije sasvim razriješen, isto se ne može s apsolutnom sigurnošću tvrditi za prefikse. Postoji li kakav odnos između švedskih čestica i hrvatskih prefiksa i izražavaju li jedni i drugi uistinu aspekt ili je aspekt u švedskome ipak izražen nekim drugim jezičnim sredstvima, osnovno je problemsko pitanje ovoga rada. Kontrastivnom analizom pokušava se odgovoriti na to, ali i na mnoga druga pitanja: ima li sličnosti između švedskih dvočlanih glagola i hrvatskih glagola s obzirom na to koju ulogu imaju u rečenici; mogu li se uopće uspoređivati švedske čestice i hrvatski prefiksi; što su pravi vidski parovi i postoje li i u švedskom; je li na prvi pogled uočljiva sličnost između čestica i prefiksa obilježje vida, aktionsarta ili nečega trećega. 8
Uvod 1.4. SVRHA RADA Svrha je ovoga rada rasvijetliti odnose, tj. eventualne sličnosti između švedskih dvočlanih glagola i hrvatskih glagola, jer je tematika zanimljiva i neistražena. Naročito je važna moguća praktična primjena budućih saznanja, jer će se uočene pojave moći primijeniti u nastavi na studiju švedskoga jezika i u izradi priručnika švedskih dvočlanih glagola prilagođenoga studentima izvornim govornicima hrvatskoga jezika i, eventualno, kao pripomoć govornicima drugih slavenskih jezika. Osim što se bavi kontrastivnom analizom dvaju, s obzirom na problematiku, manje istraživanih jezika (švedski je, s obzirom na aspekt, od slavenskih jezika do sada sustavnije istraživan samo u usporedbi s poljskim), dio rada koji se odnosi na prikaz terminologije i istraživanja aspekta, glagolskoga vida i aktionsarta također donosi činjenice koje su u nas poznate tek užem krugu jezikoslovaca, ponajviše stoga što se kao pomoć u izradi ovoga rada rabi značajan broj novih naslova s područja aspekta i aspektnosti (v. popis literature). 1.5. USTROJ I METODOLOGIJA RADA Rad se sastoji od dva dijela: teorijskoga i praktičnoga. U teorijskome dijelu, koji je podijeljen na tri poglavlja, govori se o povijesti razvoja terminologije i istraživanja aspekta u slavenskoj i germanskoj aspektologiji, zatim se prikazuju najznačajnije teorije o aspektu, donosi se prikaz značajki švedskih dvočlanih glagola i hrvatskoga vidskoga sustava. U ovome se dijelu također kritički govori o različitim pristupima proučavanju aspekta u germanskim i slavenskim jezicima, daje se teorijski okvir unutar kojega će se provesti raščlamba građe te se opisuje i obrazlaže terminologija. U praktičnome se dijelu na temelju prikupljene građe provodi sintaktičkosemantička analiza prijevoda švedskih rečenica u kojima se pojavljuju dvočlani glagoli. Cilj je analize potvrditi ili osporiti pretpostavke donesene u teorijskome dijelu rada o sukladnosti švedskih dvočlanih glagola, tj. njihovih čestica i hrvatskih glagola, odnosno njihovih prefiksa, a s obzirom na aspekt. Dvočlani su glagoli u tome dijelu analizirani prema česticama, a skupni su podaci izneseni u zasebnom poglavlju. 9
Uvod Građu čine švedske rečenice u kojima se pojavljuju dvočlani glagoli, koje su izdvojene iz djela poznatih, uglavnom suvremenih, švedskih književnika (Fredriksson, Lindgren, Gardell, Marklund, Niemi), i njihovi hrvatski prijevodi (v. popis literature). 10
2. ASPEKT I AKTIONSART 2.1. KRATKA POVIJEST ISTRAŽIVANJA I TERMINOLOGIJE The study of aspect has been likened to a dark and savage forest full of obstacles, pitfalls, and mazes which have trapped most of those who have ventured into this much explored but poorly mapped territory. (Macaulay 1978:416ff, u Binnick 1991:135) U mnogim su jezicima, osim glagolskoga vremena, glagolskoga načina, lica i broja, glagoli obilježeni i aspektom 1. Što je zapravo aspekt nije uvijek sasvim jasno, jer se tim terminom označavaju različite jezične pojave. Općenito govoreći, načelno postoji suglasnost o tome da je aspekt značajka slavenskih jezika i, na primjer, klasičnoga grčkoga (Ljung i Ohlander 1972). U tim je jezicima aspekt glagolska kategorija, pa se stoga govori o glagolskome aspektu ili vidu. S druge strane, zbog različitih shvaćanja i definiranja aspekta kao jezične kategorije ne postoji opća suglasnost o tome postoji li aspekt u svim jezicima ili je značajka samo slavenskih. Pri tome se pojavljuju dva osnovna problema prvi je različita uporaba termina, a drugi je različito shvaćanje same pojave. U promišljanju aspekta kao jezične kategorije primjenjuju se suštinski različiti pristupi pa su i postojeće definicije aspekta nastale prema općim jezikoslovnim okvirima iz kojih potječu formalnom, kognitivnom, funkcionalnom i sl. Općenito govoreći, izdvojiti se mogu dvije skupine jezikoslovaca oni koji polaze od uvjerenja preuzetoga iz transformacijske gramatike prema kojemu je aspekt sadržan u dubinskoj strukturi, a ona je univerzalna (npr. Comrie 1976; Verkuyl 1972, 1993, 1999; Dahl 1985 itd.) i oni koji smatraju da je aspekt isključivo gramatička, ili točnije, morfološka kategorija 2 i stoga svojstven samo onim jezicima u kojima je gramatikaliziran, tj. u kojima je morfološki obilježen, što znači ponajprije u slavenskim jezicima (npr. Norén 1996, Zandvoort 1962 itd.). Prema jezikoslovcima prve skupine, koji govore o aspektu u širem smislu, razlike se među jezicima 1 U ovome se radu razlikuju termini aspekt (glagolski vid), kao gramatička, tj. morfološka kategorija, i aspektnost, kao opća jezična kategorija. U ovome povijesnome pregledu rabe se tradicionalni termini, pa aspekt na ovome mjestu označava opću jezičnu kategoriju, koja će se kasnije nazivati aspektnošću, a glagolski vid potkategoriju koja pripada glagolima, na što će kasnije biti ograničen i termin aspekt. O problemu terminologije govori se u nastavku poglavlja. 2 (Tradicionalni) aspektolozi u opreku često stavljaju gramatičko i leksičko. Pritom pod gramatičkim podrazumijevaju gramatičke morfeme. Kad se pojavljuje u opreci prema leksičkome, i u ovome se radu rabi termin gramatička kategorija (ponajprije u povijesnome pregledu kako bi se što vjernije prikazao povijesni razvoj aspektologije i aspektoloških termina). Kasnije, kada se govori i o sintaktičkoj sastavnici aspektnosti, koja je također gramatička, ono što se u tradicionalnoj literaturi naziva gramatičkim, naziva se morfološkim s time da se morfološko u tome smislu odnosi na gramatičke morfeme, a ne i na leksičke, koji su obuhvaćeni terminom aktionsart.
Aspekt i aktionsart očituju samo u različitim ostvarajima dubinske strukture na površinskoj. Ti različiti ostvaraji mogu biti vidljivi na morfološkoj, leksičkoj ili sintaktičkoj razini. Do različitih je shvaćanja i definiranja aspekta došlo postepeno tijekom povijesti, a važna je značajka povijesnoga razvitka aspektologije još jedna podjela i razilaženje aspektologa u dva osnovna smjera germanski i slavenski. Tijekom povijesti ove su se dvije struje povremeno sasvim razilazile, a katkada izravno utjecale jedna na drugu. Uslijed toga došlo je do nesustavne terminologije i niza različitih definicija pa je stoga lako zaključiti da je aspekt nesretan termin, kako ga je nazvao Weinrich (1964:152, u Klein 1974). Malo je koji termin kao aspekt povezan s toliko različitih definicija i jezičnih pojava. Njime se, i tijekom povijesti, ali i danas, imenuju najrazličitije gramatičke, ali i leksičke značajke pojedinih jezika. Izjednačavan je s aktionsartom, glagolskom perifrazom, a često i s progresivnim oblicima. Njegovo definiranje nije ni lako ni jednostavno, a neki smatraju da je zbog različite primjene i definiranja termina, ugrožena čitava gramatička kategorija aspekta: Though the term 'aspect' has a fairly clear meaning in the Slavic languages it has been applied to such a variety of verb forms in English that its value as a grammatical category has been brought into doubt. (Hirtle 1975:1) Premda Hirtle govori o engleskome u usporedbi sa slavenskim jezicima, isto se može reći i za druge germanske jezike. Termin aspekt znatno je mlađi od pojave ove jezične kategorije koju su poznavali već stari Grci 3. Termin je u jezikoslovlje uveden početkom 17. stoljeća, ali tada nije označavao razliku između perfektivnoga 4 (svršenoga) i imperfektivnoga (nesvršenoga) aspekta. Poimanje aspekta prema kojem se razlikuju perfektivni i imperfektivni aspekt, a koji proizlazi iz činjenice da se ista situacija može promatrati iz dva kuta, po prvi se puta pojavljuje polovicom 19. stoljeća, a usustavljen je tek 30-ih godina 20. stoljeća. Francuski termin aspect, koji su kasnije preuzeli i mnogi drugi jezici, prevedenica je ruskoga termina вiдъ, što znači, kao i u hrvatskome, pogled, a on je prevedenica grčke riječi εζδος (eidos). Još u 19. stoljeću razgraničen je od glagolskih vremena, a u prvoj polovici 20. stoljeća i od tzv. aktionsarta (načina vršenja glagolske radnje 5 ). Prekretnica je u razvoju aspektologije Agrellov rad o poljskim glagolima Aspektänderung und Aktionsartbildung beim polnischen Zeitworte iz 1908., a njegovi su zaključci i konačno razlikovanje aspekta i aktionsarta rezultat paralelnih 3 Budući da se u ovome povijesnome pregledu navode samo najznačajniji autori i djela, antička se i neka kasnija proučavanja aspekta tek spominju. 4 Zbog nedosljedne i neprecizne terminologije, u ovome se radu radi jasnoće često rabe internacionalni nazivi. U povijesnom se pregledu zadržavaju najbliži ekvivalenti termina tako da zadržavaju korijen termina kako ga rabi autor o kojemu je riječ. 5 Prijevod termina prema Gojmerac 1980. 12
Aspekt i aktionsart istraživanja i međusobne suradnje jezikoslovaca dvaju različitih polazišta slavista, koji su aspekt proučavali na morfološki bogatim jezicima, i germanista, koji su se njime bavili proučavajući jezike znatno oskudnijega morfološkoga inventara. U kasnijim su se razdobljima aspekt i aktionsart, tj. slavenski i germanski pristup, počeli sve više udaljavati i razvijati zasebno (prema Młynarczyk 2004). Do Agrella se, dakle, može govoriti o zajedničkim počecima aspektologije u germanskim i slavenskim jezicima. Za to je razdoblje značajno miješanje termina i shvaćanja pa se aspekt i aktionsart često poistovjećuju, a katkada se pod aspektom smatra ono što je suštinski aktionsart. Značajka je razdoblja nakon Agrella značajnije razlikovanje dviju tradicija, od kojih jedna slavenska proučava morfološke osobitosti glagola (aspekt, tj. glagolski vid), a druga germanska njihove leksičke značajke (aktionsart). Nakon Agrella značajniji je utjecaj na razmatranje aspekta imao tek Chomsky. Razdoblje nakon objave njegova djela Syntactic Structures (1957) predstavlja treće važno razdoblje u proučavanju aspekta, a izravne ili neizravne posljedice njegova naučavanja primjećuju i danas. Osnovna je značajka aspektoloških rasprava istovremeno još veće razdvajanje dviju tradicija, slavenske i germanske, ali i ponovno paralelno proučavanje germanskih i slavenskih te mnogih drugih jezika (finski, mandarinski itd.). Dok aspektolozi slavenske tradicije uglavnom nastavljaju sa strukturalističkim pristupom proučavanju aspekta, aspektolozi zapadnjačke tradicije (ne nužno samo germanske) u proučavanju aspekta u različitim jezicima naglašavaju da je aspekt opća jezična kategorija, katkada gramatikalizirana, katkada ne, ali sasvim sigurno prisutna na sintaktičkoj razini. Aspekt izražen u glagolima samo je jedan od načina njegove pojavnosti na površinskoj razini. Među suvremenim se aspektolozima ističu, na primjer, Verkuyl, Dowty, Smith, Schoorlemmer, Dahl, Binnick i mnogi drugi. 2.1.1. ASPEKTOLOGIJA DO 1908. Smatra se da je za uvođenje termina glagolski vid (вiдъ) zaslužan Nikolaj Greč (1827, prema Gojmerac 1980 i Młynarczyk 2004). U svojoj je gramatici ruskoga jezika Greč taj termin odvojio od glagolskih vremena i uporabio ga za označavanje okolnosti radnje 6. 6 Termin vid uporabio je već u 17. stoljeću Meleity Smetriskiy, no vid nije označavao binarnu opreku između perfektivnosti i imperfektivnosti (prema Młynarczyk 2004). 13
Aspekt i aktionsart Njegovo je semantičko tumačenje vida otvorilo mnoga pitanja i označilo početak sustavnoga istraživanja ove pojave u slavenskim jezicima, ali se odrazilo i na germanske. U prijevodu njegove gramatike na francuski, vid je, a kod Greča ih ima šest, preveden kao aspect i od tada je taj termin raširen u jezikoslovnoj praksi. 7 U ovome razdoblju neki slavisti počinju govoriti o podvidu (npr. A.Ch. Vostokov ), odnosno o semantičkim obilježjima glagola, što zapravo znači otprilike isto što se u razdoblju nakon Agrella naziva aktionsart. Germanisti su u početku Grečev vid, tj. francuski termin aspect, prevodili terminom aktionsart i njime označavali vrstu, odnosno način radnje. Termin je predložio Brugmann 1885. kao zamjenu za Curtiusov naziv Zeitart, koji je on u svojoj gramatici grčkoga jezika (Griechische Schulgrammatik 1852, prema Gojmerac 1980) uveo kao termin kojim se razlikuje glagolsko vrijeme (Zietstufe) od različitih značenja glagolskih osnova (Zeitart). Aktionsart se odnosi na način vršenja glagolske radnje, a izriče se glagolskom osnovom, prefiksom i sl., dakle, gramatičkim sredstvima. U tome je on istovjetan aspektu i Grečevu vidu. U skladu s time, razlikuje se perfektivni (perfektiv) i imperfektivni (imperfektiv) aktionsart. Brugmann ne razdvaja aktionsart kao leksičku kategoriju od aspekta kao gramatičke i zapravo pod tim terminom označava tri različite kategorije, koje je kasnije razgraničio Isačenko (1962): aspekt, način vršenja glagolske radnje i glagolske značajke (Verbalcharacter). Budući da aspekt podrazumijeva samo binarnu opreku između perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta, u to je vrijeme termin aktionsart znatno širi od termina aspekt. Međutim, germanska aspektologija ne započinje ni Curtiusom ni Brugmannom već joj korijeni sežu još u prvu polovicu 19. stoljeća i radove Jacoba Grimma, koji je u predgovoru svojega prijevoda Vukove srpske gramatike (1824) ukazao na to da se slavenska podjela glagola na perfektivne i imperfektivne može primijeniti i na njemački (prema Wellander 1964). Time je među prvima započeo s primjenom koncepta aspekta na germanske jezike. U tome je u mnogočemu slijedio slavensku tradiciju i aspekt je promatrao kao gramatičku kategoriju, kao razliku između jednostavnih i složenih glagola, odnosno jednostavnih (imperfektivnih) i prefigiranih glagola (npr. glagoli s prefiksima ver-, be-, hin-, durch- itd.). Grimmovo shvaćanje aspekta snažno je utjecalo na mnoge jezikoslovce, među kojima i Wilhelma Streitberga, čija je želja bila uspostaviti vezu između slavenskih i germanskih 7 Vostokov razlikuje tri vida (imprefektivni, perfektivni i iterativni) i više podvidova (ingresivni, egresivni, durativni, semelfaktivni itd.). 14
Aspekt i aktionsart jezika. U svojoj studiji Perfektive und imperfektive Aktionsart im Germanischen (1891, prema Młynarczyk 2004) Streitberg je pokušao dokazati da je razlika između perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta 8 sačuvana u nekim germanskim jezicima, na primjer, gotskom. Streitberg tvrdi da glagolskim sustavima slavenskih i, na primjer, baltičkih jezika zapravo upravljaju tri semantičke kategorije: imperfektivni aspekt, koji predstavlja radnju u trajanju, u kontinuitetu; perfektivni aspekt, koji značenju glagola dodaje završenost i sastoji se od dvije podkategorije trenutačnoga perfektivnoga aspekta, koji naglašava trenutak završenosti radnje i trajnoga perfektivnoga, koji izražava završetak radnje, ali i njezino trajanje; iterativni aspekt, koji izražava iterativnost, ponavljanje. Streitberg je utjecao na mnoge mlađe jezikoslovce i ostavio dugotrajan trag u njemačkoj aspektologiji. No, tijekom druge polovice 20. stoljeća, pojavio se veći broj Streitbergovih kritičara (npr. Scherer 1954, Coleman 1996, Trnka 1982) koji se većinom protive poistovjećivanju slavenskoga aspekta s pojavama zabilježenima u gotskom. Među slavenskim aspektolozima svakako treba spomenuti Franca Miklošiča (1926. 1973., pretisak djela iz 1868. 1875.), koji glagole dijeli na perfektivne i imperfektivne, navodeći trajanje kao osnovno obilježje imperfektivnih glagola. Premda se takva definicija može primijeniti na veći broj aspektnih parova, u kojima jedan član označava radnju u njezinu trajanju (imperfektivni glagol), a drugi završenu radnju (perfektivni glagol), teško je pomoću takve definicije objasniti glagole kao što je, na primjer, zaigrati se, u kojima je završen početak radnje. Svojom je definicijom Miklošič pridonio nerazlikovanju aspekta i aktionsarta, jer trajanje radnje poistovjećuje s imperfektivnošću, a trenutačnost s perfektivnošću. Miklošičevoj je definiciji Vinogradov (1947, prema Forsyth 1970) dodao da se radnja promatra u odnosu prema nekoj unutrašnjoj granici pa perfektivni glagol izražava radnju s unutrašnjom granicom, a ona može biti točka njezina završetka ili početka ili se može odnositi na izvedbu tijekom zadanoga vremena. Miklošičevoj se definiciji u sljedećem razdoblju aspektologije usprotivio i Leskien (1962, prema Młynarczyk 2004) naglašavajući da je važno gledanje, subjektivni stav prema određenoj radnji, a ne stvarna duljina trajanja radnje. Time je aspekt, objektivna morfološka kategorija, sveden na razinu subjektivnoga, kao što je to tvrdio već Agrell (v. 2.1.2.). Miklošič glagole, osim na imperfektivne i perfektivne, dijeli na nekoliko podskupina, tj. podvidova, koji se međusobno razlikuju prema različitim semantičkim kriterijima. Sve do 8 Streitberg rabi termin aktionsart. 15
Aspekt i aktionsart polovice 20. stoljeća na sličan su način mnogi vid (aspekt) i podvid smatrali srodnim kategorijama, a to je katkada dovelo do njihova miješanja i izjednačavanja. Sporadično se tijekom razvoja gramatičke kategorije aspekta događalo da neki od podvidova dobije status vida, tj. da se izjednači s perfektivnošću i imperfektivnošću (npr. iterativnost kod Leskiena i Streitberga). Međutim, binarnost je prevladala kao jedno od osnovnih obilježja vida u slavenskim jezicima. Jedan je od najznačajnijih koraka u razvoju terminologije već spomenuti Agrellov rad o poljskim glagolima (1908). Agrell je, zahvaljujući dvama prijevodima ruskoga termina вiдъ, francuskoga aspect i njemačkoga Aktionsart, razdvojio aspekt kao gramatičku kategoriju od semantičkoga značenja glagola (aktionsart, način vršenja glagolske radnje). Aspekt je za Agrella govornikov način gledanja na glagolsku radnju, subjektivna kategorija. Za razliku od toga aktionsart se odnosi na objektivna svojstva glagola, na stvarno trajanje glagolske radnje (v. 2.1.2.). Aktionsart označava dodatno obilježje glagola pored aspekta: Unter Aktionsart verstehe ich ( ) nicht die beiden Hauptkategorien des slavischen Zeitwortes, die unvollendete und die vollendete Handlungsform (das Imperfektivum und das Perfektivum) diese nenne ich Aspekte. Mit dem Ausdruck Aktionsart bezeichne ich bischer fast gar nicht beachtete geschweige denn klassifizierte Bedeutungsfunktionen der Verbalkompozita (sowie einiger Simplicia und Suffixbildungen), die genauer ausdrücken wie die Handlung vollbracht wird, die Art und Weise ihrer Ausfürung markieren. (Agrell 1908:78, prema Młynarczyk 2004) 9 Prefiks, prema Agrellu, najčešće ne pridonosi novome značenju glagola već isključivo označava da je radnja završena i ne govori o tome na koji način. Međutim, neki smatraju da zapravo postoje dvije vrste prefiksa (npr. Wellander 1964): prefiksi koji zaista označavaju samo aspektnu promjenu (imperfektivni glagol postaje perfektivni) i prefiksi koji pobliže označavaju kako je neka radnja izvršena, u kojem slučaju mogu mijenjati aspekt glagola, ali mijenjaju i njegov aktionsart. Sam Agrell tvrdi da prefiks istovremeno može vršiti obje uloge (npr. njemački prefiks aus- može imati mjesno i nemjesno značenje, kao i poljski wy-) (Agrell 1908:47). Uspoređujući njemački i poljski, također je ustvrdio da germanski jezici često ne mogu u potpunosti prenijeti nijanse izražene slavenskim prefiksima. 9 Kada govorim o aktionsartu ne mislim na dvije osnovne kategorije slavenskih glagola, nesvršenu i svršenu radnju (imperfekt i perfekt) njih nazivam aspektima. Pojmom aktionsart označavam dosada uopće nepromatranu, a kamoli klasificiranu značenjsku ulogu glagolskih složenica (kao i nekih jednostavnih glagola i sufiksalnih izvedenica) koje točnije izražavaju način na koji se izvodi radnja, koje označavaju način provođenja radnje. 16
Aspekt i aktionsart Razlikovanje triju različitih kategorija vremena, aspekta i aktionsarta, na način kakav je kod mnogih aspektologa prihvaćen i danas, po prvi se puta, dakle, susreće u radu ovoga Šveđanina. 2.1.2. ASPEKTOLOGIJA NAKON 1908. Ovako postavljena granica između aspekta i aktionsarta u slavenskome jezikoslovlju počela se uvažavati 30-ih godina 20. stoljeća pri čemu je pojam aktionsarta bio zapostavljen i počeo se pojavljivati u gramatikama tek krajem stoljeća. Od 30-ih godina 20.stoljeća pa nadalje jezikoslovci se bave pitanjem postoji li aspekt kao gramatička kategorija, kako ga za slavenske jezike definira Agrell, u germanskim, odnosno neslavenskim jezicima, a termini aktionsart i aspekt zapravo su se nastavili razvijati u odvojenim pravcima, s povremenim dodirima i međusobnim utjecajem. Na Agrellov se rad nadovezuje rad Erwina Koschmiedera, koji je naglašavao da je aspekt gramatička, a ne semantička kategorija. Aspekt predstavlja način promatranja radnje, subjektivan pogled, ali je u slavenskim jezicima gramatikaliziran i predstavlja objektivnu gramatičku kategoriju glagola. Jedan je od najznačajnijih doprinosa u razlikovanju aspekta i aktionsarta nakon Agrella dao i Walter Porzig (1927) koji, slično kao i Koschmieder, u njima vidi suprotnost između subjektivnoga i objektivnoga. Porzig smatra da su subjektivno i objektivno dvije dimenzije glagolskoga značenja pri čemu je aspekt pogled s kojega se radnja ili zbivanje promatra, a aktionsart način na koji se radnja ili zbivanje odvija. I premda se, tvrdi Porzig, svaka radnja može promatrati u tijeku ili kao završena, ima li određeni jezik aspekt, moguće je utvrditi samo ako je to vidljivo na morfološkoj razini (1927:152). Za razliku od Porziga, Hermann, polazi od semantike, ne od morfologije. On (1927:227) govori o subjektivnome i objektivnome aktionsartu. Subjektivni se aktionsart odnosi na govornikov subjektivni pogled na radnju, a objektivni na svojstva glagolske radnje, npr. stvarno trajanje radnje. Prvi Hermannov termin odgovara današnjemu poimanju aspekta, a drugi aktionsarta. Takvome su se razmišljanju priklonili mnogi lingvisti (Jacobsohn, Deutschbein, Renicke, Agricola itd.), a uz navedene služili su se i terminima kursiv/komplexiv, Schau von innen her/schau von aussen her, introspektiv/retrpspektiv itd. 17
Aspekt i aktionsart Tijekom prve polovice 20. stoljeća u raspravama se germanskih jezikoslovaca općenito raspravlja o tome postoji li u germanskim jezicima aspekt kako ga je definirao Agrell. Nitko, pritom, nije dvojio imaju li germanski jezici aktionsart. Dio jezikoslovaca tvrdi da, unatoč tome što kategorija aspekta u germanskim jezicima nije gramatički obilježena, aspekt u njima postoji i izvorni ga govornici jezika osjećaju: Es ergibt sich aber dann das überraschende Resultat, daß unsere Muttersprache ein überaus feines Empfinden für die Aspekte hat. (Deutschbein 1940:76f, prema Młynarczyk 2004). 10 Drugi, a među njime se ističe Porzig, smatraju da je pogrešno slavensko poimanje aspekta primjenjivati na germanske jezike, jer su oni međusobno značajno drugačiji slavenski morfološki bogati, germanski siromašni. Otto Jespersen također smatra da je primjena aspektne opreke perfektivnost:imperfektivnost (PF:IMPF) sasvim neprikladna za germanske jezike pa preporuča kolegama da se suzdrže od takvih opisa, a da se umjesto toga posvete proučavanju značenja glagola, prefiksa i značenja izvedenica, odnosno složenica (prema Wellander 1964). Na tragu takvih shvaćanja aspekta, tridesetak godina kasnije, Reinard W. Zandvoort (1962:398) ustvrdio je da aspekta u engleskome jeziku nema, kao što kasnije isto za švedski tvrdi Norén (1996), koja se također vodi Porzigovom tvrdnjom da se o aspektu može govoriti samo ako je izražen gramatičkim sredstvima. Općenito se za ovo razdoblje može reći da je prevladalo mišljenje da se vremenske i aspektne razlike u jezicima mogu izražavati na različite načine, a aspekt i aktionsart promatraju se kao glagolske značajke. Međutim, koncept aspekta kakav postoji u slavenskim jezicima više se ne pokušava izravno preslikati na germanske jezike, već im se prilagođava. Agrellov utjecaj na slavensku aspektologiju nije bio identičan utjecaju na germansku. Germanski su aspektolozi od Agrella preuzeli poimanje aspekta kao apstraktne kategorije neovisne o sustavu glagolskih vremena koja se ostvaruje različito u različitim jezicima, a služi za izricanje načina na koji se radnja vrši. Za razliku od toga, slavenski su se aspektolozi pod Agrellovim utjecajem usmjerili na proučavanje glagolske morfologije. 10 No iz toga proizlazi iznenađujući rezultat naš materinjski jezik (njemački, op.a.) ima vrlo istančan osjećaj za aspekt. 18
Aspekt i aktionsart 2.1.3. ASPEKTOLOGIJA NAKON 1957. Nakon izlaska knjige Noama Chomskoga Syntactic Structures (1957) dvije lingvističke struje, koje su se i do tada razlikovale, počinju se još više udaljavati jedna od druge. Chomsky je tom svojom knjigom započeo s formalnijim pristupom jezikoslovlju koji je ubrzo zavladao istraživanjima sintakse i fonologije, a kasnije i semantike. Na razvoj germanske aspektologije značajan su utjecaj izvršili radovi Chomskoga i Montaguea. Aspekt je ponovo postao jednom od čestih tema. Proučava se, naravno, u slavenskim, ali i drugim jezicima i pokušava se opisati formalnim sredstvima. Među mnogim jezikoslovcima koji proučavaju aspekt u neslavenskim jezicima ističu se, na primjer, Dowty (1972, 1979), Verkuyl (1972, 1993, 1999), Kamp (1981a,b), Krifka (1989), Moens (1987) itd. U ovome je razdoblju objavljen članak koji je ostavio značajan trag u aspektologiji. To je članak filozofa Zena Vendlera Verbs and Times objavljen u časopisu The Philosophical Review 66 1957. godine 11. U tome je članku Vendler glagole podijelio u četiri skupine: glagoli stanja (states), radnje (actions), glagoli koji označavaju (iz)vršenje radnje koja implicitno podrazumijeva da u nekom vremenu t postoji završna točka te radnje (accomplishments) i glagole koji označavaju sam trenutak ostarivanja cilja (achievements). Glagoli vrste accomplishments mogu se nazvati glagolima postizanja, a glagoli vrste achievements glagolima postignuća 12. Primjer je glagola stanja glagol voljeti (A loved somebody from t 1 to t2, 1967:106) ili glagol pušiti u kontekstu Pušite li?, a u smislu Jeste li pušač? (prema Vendler 1967:108). Glagol radnje je, na primjer, trčati (A was running at time t) ili glagol pušiti u kontekstu Sada pušim cigaretu. Trčati u kontekstu trčati jedan kilometar glagol je koji označava vršenje radnje u određenome vremenu t i radnju koja implicitno sadrži svoj završetak (jedan kilometar), dakle glagol postizanja, bez obzira je li rezultat postignut (otrčan cijeli kilometar) ili je izvršen samo njegov dio. Razlika je između tih i glagola postignuća upravo u tome što trčati kilometar podrazumijeva određeno trajanje, dok je postignuće trenutačna radnja: dosegnuti vrh (reaching the top, 1967:103). Granice među 11 Nadopunjena inačica istoga članka, kojom se služila autorica, objavljena je pod istim naslovom kao poglavlje u knjizi Linguistics in Philosophy 1967. 12 Odabir upravo ovih termina zasigurno nije najbolji mogući. Međutim, oba se engleska termina u hrvatskome prevode istim imenicama (postignuće, dostignuće, ostvarenje, ispunjenje itd.) i stoga nije lako pronaći odgovarajuće zamjene. Razlog je odabiru dvaju sličnih oblika glagolske imenice, jedne nastale od svršenoga, a druge od nesvršenoga oblika glagola, taj što ilustriraju značajke pojedinih vrsta glagola opisanih u definiciji glagoli vrste accomplishments podrazumijevaju vrijeme t (postizanje), a glagoli vrste achievements sam trenutak ostvarenja cilja (postignuće). Inače, upravo ovi termini, i kad se rabe u engleskome jeziku, dovode u nedoumicu mnoge aspektologe koji su ih često pogrešno tumačili upravo zbog nijansi u njihovu značenju. 19
Aspekt i aktionsart skupinama nisu oštre, a isti glagol može pripadati i dvjema skupinama ovisno o kontekstu u kojem se pojavljuje (npr. trčati ili pušiti iz gore navedenih primjera). Vendlerovu klasifikaciju mnogi smatraju aspektnom (npr. Dowty 1979), a slična se, ali troslojna klasifikacija glagola, može pronaći još kod Aristotela. Verkuyl (1972) je kasnije pokazao da to zapravo nije klasifikacija glagola već izraza na razini rečenice, jer, kao što je već rečeno, isti glagol može se klasificirati različito ovisno o kontekstu u kojemu se pojavljuje. Prema Binnicku (1991) aristotelovsko-vendlerovska klasifikacija glagola 13, aktionsart i aspekt čine tri različite, ali isprepletene kategorije koje je teško jednoznačno definirati, a dodatna je otežavajuća okolnost što se i dalje, unatoč pokušajima s početka 20. stoljeća da se razriješi problem terminologije, iste jezične kategorije nazivaju različitim imenima, odnosno isti se termin često rabi za opis dviju ili više različitih pojava. Ukratko, prema Binnicku aspekt je potpuno gramatikalizirana, obvezatna, sustavna jezična kategorija kojoj je u osnovi opreka PF:IMPF, koja se naziva i glagolskim vidom. Aktionsart je isključivo leksička kategorija, negramatička, izborna i nesustavna. Aristotelovsko-vendlerovski aspekt također nije morfološki obilježen i leksička je kategorija, a ne gramatička, ali je, kao i aspekt, obvezatan, jer su svi glagoli njime inherentno obilježeni. Aristotelovsko-vendlerovski aspekt širi je termin od aktionsarta, a uži od aspekta. Mnogi ga smatraju aspektom, ili barem aspektnom kategorijom (Binnick 1991:170-171). Inačice aristotelovsko-vendlerovske 14 15 podjele mogu se pronaći, na primjer, u Kenny (1963), Mourelatos (1981), Kučera (1983) 16, Smith (1997) itd. Knjiga Davida Dowtyja Word Meaning and Montague Grammar (1979) također se smatra važnim doprinosom ovoga razdoblja općoj aspektologiji. U njoj se Dowty oslanja na Montaguea i predlaže povezivanje njegove sintaktičko-semantičke analize prirodnih jezika i metodologije te rezultata generativne semantike. Želeći dokazati da je to moguće, Dowty je Vendlerovu klasifikaciju glagola primijenio na Montagueovu semantiku 17, a time što je naziva aspektnom klasifikacijom, zapravo je bliže aktionsartu u tradicionalnoj aspektologiji to je objektivna i stalna leksička kategorija. Međutim, Dowty se ne oglušuje na postojeće teorije i definicije aspekta te je svjestan različite uporabe termina aspekt. Naglašava da se 13 Kod Binnicka Aristotelian aspect. 14 Razlikuje activities, performances i states. 15 Razlikuje states i occurrences (actions), koji se dalje dijele na processes (activities) i events (performances), a events se dijele na developments (accomplishments) i punctual occurrences (achievements). 16 Kučera razlikuje processes, events i states. Glagoli vrste processess mogu biti telic, atelic i end-in-sight, glagoli vrste events mogu biti atelic, accomplishments i achievements, a glagoli vrste states na stative i habits, koji se dalje mogu podijeliti. Zanimljiv je njegov pokušaj povezivanja ovakve podjele situacija s imperfektivnim i perfektivnim aspektom u slavenskim jezicima (u Kučera 1983). 17 Sažet prikaz Montagueove gramatike na hrvatskom može se pronaći u Mihaljević (1979 i 1982/83). 20
Aspekt i aktionsart razlikuje aspekt kako ga on rabi za aspektne razrede glagola (aspectual class), a po uzoru na Aristotelovu (i Vendlerovu, op.a.) podjelu, i aspekt kao aspektni oblik glagola (aspectual form), koji se odnosi na određeno aspektno obilježje ili obilježja koja se pojavljuju u određenoj rečenici: It is necessary to distinguish the two uses of aspect, we can (...) distinguish the aspectual class of the verb (the Aristotelian class to which the basic verb belongs) from the aspectual form of the verb (the particular aspect marker or markers it occurs within a given sentence). (Dowty 1979:52) Slično stoji u Johnson (1981), koja također razlikuje aspektni razred (aspect class) i aspektni oblik (aspect form). U svojoj se knjizi Dowty bavi gotovo isključivo aspektnim razredima. Za razliku od jezikoslovaca zapadne lingvističke tradicije, većina je slavenskih aspektologa u početku ovoga razdoblja i nakon radova Chomskoga i Montaguea nastavila s deskriptivnim pristupom u proučavanju aspekta zadržavajući pri tome tradicionalno poimanje aspekta kojemu je u središtu morfologija, a ne semantika glagola. U ovome se razdoblju među slavistima ističu Maslov (1962, 1963) i Isačenko (1962). J.S. Maslov (1962, 1963) je, nadovezujući se na Agrella i Koschmeidera, učinio završni korak u gramatikalizaciji aspekta smatrajući aspektnom tvorbom samo sufiksaciju, a ne i prefiksaciju, jer svaki, pa i prazni prefiks, glagolu mijenja osnovno značenje, a glagolski aspekt nije leksička kategorija. Prema Maslovu, perfektivizacija imperfektivnih glagola u većini slučajeva ne vodi tvorbi aspektnih parova, već tvorbi različitih vrsta aktionsarta, koji se mogu povezati s perfektivnim aspektom. Rasprave o tome je li prefiksacija aspektna tvorba vode se i dalje, a više o tome govori se u sljedećim poglavljima (v. 2.2.5.1.4. i 2.2.5.1.5). Isačenko (1962), kao što je već rečeno prije, razlikuje tri kategorije aspekt, aktionsart i Verbalcharacter, u čemu je sličan mlađem od sebe Brinnicku. Aspekt je u ruskome jeziku gramatička kategorija, a aktionsart podrazumijeva opće glagolsko značenje koje izražava način vršenja inherentne radnje, a izražen je pomoću formalnih obilježja: prefiksima, sufiksima, prijeglasom i naglascima. Aktionsart se uvijek nalazi unutar jednoga aspekta i za razliku od njega ne može se upariti. On je, dakle, perfektiva tantum ili imperfektiva tantum. To ga razlikuje od ostalih prefigiranih glagola koji se pojavljuju u aspektnim parovima (Isačenko 1962:387 388). Verbalcharacter je povezan i s aspektom i s aktionsartom, a označava inherentno značenje glagola. To je allgemeine semantische Züge, die sich in einer Reihe von Verben wiederholen und sich aus der individuellen Verbbedeutungen abstrahieren 21
Aspekt i aktionsart 18 lassen (1962:419). Isačenkov je poseban značaj u tome što naglašava važnost aktionsarta u proučavanjima slavenskih glagola, a koji je do tada bio zanemaren: Ohne eine grundsätzliche Trennung zwichen Verbalaspekt und Aktionsart ist heute eine wissenschaftliche Erörterung des slavischen Verbs kaum mehr möglich. (1962:385) 19 2.1.3.1. PONOVNO POVEZIVANJE TRADICIJA Značajno je obilježje aspektologije u drugoj polovici 20. stoljeća pa do danas ponovno približavanje dviju tradicija nakon dugoga razdoblja odvojenih stremljenja. Isačenkovo naglašavanje važnosti razlikovanja triju kategorija i primjena tipično germanskih jezičnih kategorija na ruski jezik označava prvi korak u tome procesu. Međutim, osim toga, u radovima nakon i pod utjecajem Chomskoga sve se češće govori da se aspekt ne može proučavati isključivo na razini glagola i da temelj za proučavanje aspekta treba biti glagolska fraza, odnosno rečenica. To znači da su središtu aspektoloških istraživanja više nije glagol, već odnos aspektnih (glagolskih) konstrukcija i predikatnih argumenata. U skladu s time, slavenski se aspektni sustav počinje uspoređivati s germanskim sustavom članova. Među prvima je na mogućnost takve povezanosti aspekta u germanskim i slavenskim jezicima ukazao Henk J. Verkuyl (1972, 1993). Prema njegovoj paralelističkoj ideji, pojednostavljeno rečeno, uloga slavenske oznake za perfektivnost odgovara ulozi određenoga člana u germanskim jezicima (vidi niže). Polazeći od generativno-transformacijske gramatike i formalne Montaguove semantike, Verkuyl pretpostavlja da je aspekt sastavni dio dubinske strukture te ga stoga imaju svi jezici, ali se on na površinskoj strukturi ostvaruje na različite načine. Aspekt (aspektnost) 20, dakle, postoji i u jezicima kao što su nizozemski ili engleski (1972:ix). On je za Verkuyla binarna kategorija, a članovi se para u binarnoj opreci razlikuju prema tome izražavaju li završenost (terminativity) ili nezavršenost (aterminativity). Rečenica je završena ako se može slagati s prijedlozima koji odgovaraju formuli in (x time), a nezavršena ako se slaže s prijedlozima kao u formuli for (x time). Verkuyl tvrdi da takva binarna opreka u 18 zajedničko semantičko obilježje, koje se ponavlja u nizu glagola i koje se može dokučiti iz značenja pojedinih glagola. 19 Bez temeljitoga razlikovanja glagolskog aspekta i aktionsarta danas više nije moguće znanstveno proučavati slavenske glagole. 20 Verkuylov aspekt, koji je sintaktička kategorija, Schoorlemmer (1995) naziva aspektnošću, kako bi tu pojavu jasno razgraničila od aspekta, gramatičko-morfološke kategorije. 22
Aspekt i aktionsart velikoj mjeri odgovara tradicionalnoj u kojoj se razlikuju perfektivni i imprefektivni aspekt. Aspekt je, zapravo, sadržan u glagolu i njegovim argumentima, dakle u sintagmi koja se sastoji od predikata, subjekta i izravnoga objekta. Osnovni je doprinos ideje paralelizma u tome što proučavanju slavenskoga aspekta dodaje semantičku sastavnicu. Prema Verkuylu (1993), perfektivni prefiks je ili služi kao determinator, odnosno pruža istovrsne obavijesti kao u germanskim jezicima određeni članovi. Osnovna ideja paralelizma počiva na činjenici da slavenski jezici imaju morfološki obilježen glagolski aspekt, ali nemaju određeni član (iznimka su bugarski i makedonski). Nasuprot tome, germanski jezici nemaju morfološki obilježen aspekt, ali imaju određeni član. Pretpostavka o paralelizmu obično se provjerava parovima rečenicama kojima na mjestu izravnoga objekta stoji zbirna ili gradivna imenica ili imenica u množini. Verkuyl kao primjer navodi imperfektivnu rečenicu Jan pił wino ( Jan je pio vino ) i perfektivnu Jan wypił wino ( Jan je popio vino ). Tvrdi se da izvorni govornici germanskih jezika izravni objekt vino u prvoj, imperfektivnoj rečenici, tumače kao neodređenu količinu vina, a u drugoj, perfektivnoj kao određenu količinu. (Verkuyl, 1999:129). U germanskim bi se jezicima ta razlika bilježila prisustvom (u perfektivnoj rečenici) ili odsustvom (u imperfektivnoj) određenoga člana. Stoga prijevod prve rečenice na engleski glasi Jan drank wine, a druge Jan drank the wine (up). Radnja se prve rečenice opisuje kao nezavršena ili neograničena (atelic/ aterminative/imperfective), a druge kao završena ili ograničena (telic/terminative/perfective). Uz Verkuyla, zagovaratelj je teorije paralelizma i Manfred Krifka (1989b), a pristup su na slavenske jezike primijenile Filip (1999), Schoorlemmer (1995), Borik (2002) i Młynarczyk (2004), koje su pod izravnim utjecajem zapadnjačke tradicije. Uspoređujući odnos aspektnosti rečenice i aspekta glagola, tj. rečenice u češkom, ruskom i poljskom, one su samo djelomično potvrdile Verkuylove pretpostavke. Schoorlemmer i Filip ustvrdile su da se o ideji paralelizma može govoriti u slučaju perfektivnoga aspekta, odnosno o potpunoj podudarnosti perfektivnoga aspekta i teličnosti rečenice 21, ali ne i imperfektivnoga, koji se nužno ne podudara s ateličnošću, jer na imperfektivnost mogu utjecati i drugi čimbenici (npr. prisutnost kvantifikatora HAB, koji označava habitualnost, Schoorlemmer 1995) Młynarczyk (2004) je utvrdila da se u poljskom ideja paralelizma ne može podržati ni u slučaju perfektivnoga niti imperfektivnoga aspekta, a Borik (2002) je u svojemu radu dokazala da su, 21 Schoorlemmer ne govori o teličnosti i ateličnosti rečenice nego o određenosti ili neodređenosti imenske fraze. Međutim, budući da je određenost imenske fraze jedan od osnovnih preduvjeta da rečenica bude telična, onda se na isti način može govoriti o uporabi određenoga, tj. neodređenoga člana ili o teličnosti, tj. ateličnosti rečenice. O preduvjetima za teličnost govori se u poglavlju 2.2.5.3. 23