ZBIRKA PRI^A Muhammed Muvaffak Selimeh Muhammed Munir el - D unbaz Muhjjiddin Selimeh Sarajevo 2001-1422. G.H.
Naslov originala Naslov prijevoda Autori Prijevod [erijatski recenzenti Likovno - tehni~ki urednik Lektor i korektor Ilustrator DTP [tampa MED@MU ATUL - KISAS ZBIRKA PRI^A Muhammed Muvaffak Selimeh, Muhammed Munir el - D unbaz Muhjjiddin Selimeh D`emil Abud Muhamed Mehanovi} Ned`ad Kazi}, atih arhat Nermina erizbegovi}, Omer Resulovi} Sabah Alma{ta Kavazovi} D&T, Sarajevo OKO - Sarajevo Tira`: 30 000 KNJIGA BROJ 4 ^etvrto izdanje Izdava~ BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar Kralj ahd u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA DVA HRAMA KRALJA AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 821.411.21-32 (082) SELIMAH, Muhammad Muwaffaq Zbirka pri~a / Muhammed Muafak Selimeh, Muhammed Munir el D`unbaz, Muhijiddin Selimeh; (s arapaskog preveo D`emil Abud; ilustrator Sabah Alma{ta). - 4. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 240 str.: ilustr.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 4) Prijevod djela: Med`mu atul kisas. ISBN 9958-880 - 03-2 1. al - Gunbaz, Muhammad Munir 2. Salimah, Muhyiddin COBISS - ID 453894
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog PREDGOVOR Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (El - En am, 153) Uzvi{eni Allah tako er veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj (El - En am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U tradiciji se pominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla en i podudaran s ~asnm {erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom
ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ensku. Svako od njih mo e zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah dao,oboru avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao - veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed
slika - sanduk DUNJALU^KI SANDUK - Prva pri~a
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! DUNJALU^KI SANDUK Tako su ga zvali: Dunjalu~ki sanduk Prikazivao je pri~e u slikama o `ivotu i doga ajima u svijetu i iz historije. Sva djeca su s ushi}enjem o~ekivala njegov dolazak u njihovu mahalu. Samo kad bih to mogao vidjeti! Ka`u da je to putuju}e kino. Da se na njegovom ekranu mogu vidjeti najljep{e slike i najvrjednije pouke. Usjeklo mi se to u srce kao najneobi~nije ~udo toga vremena. Ali, na`alost, u gradu nema ni~ega sli~noga njemu. To je ne{to jedinstveno. Zato je njegov vlasnik, Ebu- Mahmud, odredio dan kada }e ga svako `ivo bi}e mo}i vidjeti. Pro{lo je ve} {est dana, do{ao je i sedmi, a vlasnik ~udesnog sanduka jo{ se nije vra}ao. Kad }e se ve} pojaviti na trgu ispred ku}e El-Muhtara?
10 Zbirka pri~a SVAKO I[^EKIVANJE IMA KRAJ Na kraju do{ao je trenutak olak{anja. Koliko nas je razveselio njegov povratak, nakon duga ~ekanja! Za~uli smo zvuk trube Ebu-Mahmuda i ve} su nas nosile hitre noge, slijede}i taj zvuk. Eh, kako je golem taj Dunjalu~ki sanduk - kao planina. A nosi ga golem ~ovjek, u ~ijim se ustima nalazi `uta bakrena truba, kojom trubi i javlja se melodijom dolaska. Djeca su pljeskala i uzvikivala od veselja i radosti, lupkaju}i nogama od tlo, pozdravljaju}i nosa~a i ono {to nosi. Na~in na koji su iskazivali dobrodo{licu, dokazivao je njihovu neopisivu radost {to ga vide. To se ponavlja u svakom naselju kuda on prolazi. To je trenutak neizrecive sre}e i veselja.
slika - ptica
12 Zbirka pri~a SVE IMA SVOJU CIJENU Radost je preplavila trg Al Muhtara. Vijest se pro{irila po svim ulicama, zavirila u svaku ku}u i u{la u svako uho. Sva su se djeca mojih godina sakupila na mjestu doga aja, nakon silnog utrkivanja ko }e prije sti}i od svoje ku}e. Svako je, podi`u}i ruke, `elio zauzeti jednu od ~etiri stolice, jedine koje je imao Ebu-Mahmud. Hvala Allahu, {to se na{ ~ovjek smilovao meni, i shvatio sam da sam od svih bio naj`eljniji upoznati ~ari Dunjalu~kog sanduka. Po~eo je sakupljati novac govore}i: Djeco, platite prije predstave! A mi smo ga po`urivali da {to prije pusti svoj sanduk da nam poka`e svoje ~arolije. DOBAR POZNAVATELJ SVOGA ZANATA Oglasiv{i trubom po~etak predstave, ~ovjek re~e: Pa`nja! Vi kojima je Allah darovao zdravlje i sluh da ~ujete ono {to je korisno, gledajte kroz male prozor~i}e na sanduku. Bog vam ~uvao vid i omogu}io da shvatite smisao toga {to }e biti prikazano!
slika - drvo
slika - hrana
Zbirka pri~a 15 Djeco, pred vama su tri lekcije, svaka u deset slika. Nemojte koju propustiti, jer ne}ete shvatiti poruku. @ivot je beskoristan bez pouka. Lekcije su u obliku zanimljivih pri~a. Gledajte ih i slu{ajte pa`ljivo, ne osvr~u}i se ni na {to drugo. NE VJERUJ U SVE [TO SE KA@E Neobi~nim na~inom izlaganja, Ebu-Mahmud uveo nas je u prvu slikovitu pri~u: 1. Gledajte djeco prvu pri~u! Ona ima svoju poruku! To je pri~a o glupom lovcu. On je krenuo svojom mre`om loviti debele i lijepe vrapce. I{ao je od jednog do drugog polja, iz jednog {umarka u drugi, promatraju}i jedno po jedno drvo, slijede}i vrapca koji je sletio pokraj nekog poto~i}a. 2. Lovcu nije bilo lahko prelaziti s jednog mjesta na drugo. Na kraju, kad se umorio, sjeo je u {umarak, o~ekuju}i svoj bogati ulov. 3. Umorio se od dugog ~ekanja te se naslonio na jedno stablo postaviv{i mre`u na kojoj je bilo primamljivo jelo za ptice. 4. Odjednom se zatresla mre`a u koju se ulovila jedna ptica. Poveselio se lovac i potr~ao prema mre`i, pomisliv{i kako ga ~eka ukusna ve~era.
16 Zbirka pri~a 5. Skoro je poletio od sre}e! Krasna je i velika bila ta ptica! Pa`ljivo ju je oslobodio mre`e, i uhvatio je rukom, dive}i se njenom izgledu. 6. I obrati se lovac vrapcu s osmjehom pobjednika: Dobro do{ao moj lijepi vrap~e! Koliko dugo sam te ~ekao! 7. Vrabac od straha zaplaka, pa re~e: Pustite me, gospodine lov~e! Ne}u vam biti ni od kakve koristi i ne}u vam utaliti glad! Molim vas pustite me! 8. Podrugljivo odgovori lovac: Moji prijatelji su kod mene pozvani na veliku gozbu! Kako je mogu zamisliti bez tvog ukusnog mesa!? 9. Za{utio malo vrabac pa re~e: Pustite me, lov~e, ja }u vam pokazati gdje se nalazi najve}e blago na zemlji!!! 10. Kad je lovac ~uo za blago, izbezumio se od lahkomosti i pustio vrapca. Vrabac se nacerio, za`ivkao {to je bolje mogao i zaskakutao od sre}e, govore}i: Zar si povjerovao, glupane, da ja uistinu znam gdje se nalazi blago? Sve u svemu, nemoj se `alostiti. Ja }u obavijestiti sve vrapce da se udalje od ovog {umarka, a moj ti je savjet: Nemoj vjerovati u sve {to ti se ka`e! To je to blago! I odlepr{a vrabac ostaviv{i nasamarenog lovca.
slika - ruke u lancima
18 Zbirka pri~a NIKAD NE ODUSTAJ - BUDI UPORAN Druga pri~a, djeco moja, to je pri~a o pora`enom vojskovo i. Pogledajte je pomno, ona }e vam pokloniti nezaboravnu i korisnu pouku. 1. Izbio je rat izme u dvaju susjednih kraljevina. 2. Vojskovo a jedne vojske izazvao je drugog vojskovo u na dvoboj. Nakon te{kog boja, savladao ga je, zarobio i okovao u lance, te ga odveo u zatvor. 3. Vojska pora`enog vojskovo e se raspala a vojnici se razbje`ali po pustinji, boje}i se da ih neprijatelj ne sustigne, ne zarobi i ne baci u zatvor. 4. Dogodilo se ne{to neo~ekivano! Pora`eni vojskovo a uspio je pobje}i iz zatvora, te je kad je stigao do nekog izvora usred pustinje, sjeo je da se odmori. 5. Po~eo je razmi{ljati o svom sramotnom porazu i smi{ljati na~in na koji bi se izvukao iz te te{ke situacije. 6. U tom trenutku njegovu pa`nju privu~e jedan si}u{an mrav, koji je prolazio pokraj njega vuku}i golemog kukca, desetak puta obimom i te`inom ve}eg od njega... Ali, mrav je bio uporan u svom poslu! 7. Odjednom padne mrav s kukcem u jednu rupu. Poku{avao se izvu}i sa svojim plijenom. Kukac se
slika - no} u pustinji
20 Zbirka pri~a osloba ao nekoliko puta iz njegovih ~eljusti, ali mrav ga je uvijek ponovno {~epao i s njim se poku{avao izvu}i iz rupe - sve dok mu to kona~no i ne uspije. I tako, pobjedonosno i ponosno, zajedno s plijenom, mrav je nastavio svoj put. 8. Dojmila se ta upornost i strpljivost pora`enog vojskovo e. Kako je taj mrav, bez gubitka nade, ali sr~ano, uspje{no obavio svoju zada}u. 9. Zaplakao je nad svojom sudbinom; pokajao se {to nije bio uporniji i sr~aniji. Po~eo je razmi{ljati kako da ponovno pozove svog protivnika na megdan. 10. Sakupio je svu svoju snagu i odlu~nost i vratio se sam protivni~kom vojskovo i, te ga ponovno izazvao na dvoboj. Nakon nevi ene i mukotrpne borbe, njegov je protivnik pao mrtav na zemlju! Tako je na{ vojskovo a pobijedio i ponosno se vratio u svoju kraljevinu. I tako je jedan mali mrav svojom uporno{}u utjecao da vojskovo a izvu~e korisnu pouku.
slika - megdan
22 Zbirka pri~a UPOTREBLJAVAJ SVOJU PAMET Posljednja je, draga djeco, pri~a o slijepcu i fenjeru. 1. Prva slika, koju }ete vidjeti, prikazuje slijepca, koji u jednoj ruci nosi }up a u drugoj fenjer. On izlazi no}u iz svoje ku}e i ide do velikog trga s bunarom, gdje se skupljaju ljudi koji pune svoje posude vodom. 2. Stigao je slijepac do `eljenog cilja nose}i fenjer koji svijetli, i kad je do{ao na red, napunio je svoj }up vodom i krenuo ku}i. 3. Na putu ku}i susrete ga jedan ~ovjek, pa se za~udi {to }e slijepcu fenjer koji svijetli!!! 4. Glasno je razmi{ljao: [ta }e slijepcu fenjer, kakvu korist ima od toga? 5. ^u ga slijepac kako {ap}e. Kad mu se ~ovjek pribli`i, glasno ga upita: [ta }e ti fenjer? 6. Nasmije{i se slijepac i re~e: Kad bi imalo razmislio, ne bi me to pitao! Zar ne vidi{ da je no}, i mrak je svuda oko nas?
slika - svjetiljka, }up
24 Zbirka pri~a 7. ^ovjek klimnu glavom i re~e: Ta~no, ali kakvu korist ima{ od fenjera kad si slijep? 8. Slijepac re~e: Hej, ~ovje~e s o~ima, nosim fenjer da me ti vidi{! Kad ga ne bih nosio, neko od prolaznika mogao bi se sudariti sa mnom jer ne vidi dobro u mraku. 9. Kad nosim svjetle}i fenjer, osvjetljavam sve oko sebe pa ne mo`e do}i do sudara, te tako sa~uvam svoj vr~ da se ne razbije. Zar nije tako, brate? 10. ^ovjek je pognuo glavu od neugodnosti: Hvala ti na savjetu, star~e, i na tvojoj mudrosti! Nemoj me osu ivati! Ja sam u biti neznalica i slijepac, unato~ vidu, a ne ti. Ti si razborit i pametan, iako ne vidi{! Primi moju ispriku! Da sam dobro i ispravno razmi{ljao, ne bi ni postavljao takvo pitanje! Kako bi bilo dobro kada bi ~ovjek iskoristio sve blagodati {to nam ih je Allah darovao, kako se ne bi pokajao i osramotio, kako ne bi ispao neznalica!
slika - svjetiljka
26 Zbirka pri~a I SLIJEDE NAJISPRAVNIJE Zatrubio Ebu-Mahmud svojom trubom i objavio kraj predstave, te re~e: Gledali ste, djeco, za neznatan novac, korisne pri~e iz dunjalu~kog sanduka! Prva pri~a govori o posljedicama gluposti; druga o plodu strpljivosti i ustrajnosti, a tre}a o koristi od upotrebe pameti. Zapamtite to, draga djeco, i molite Allaha da ispravno u~im i savjetujem druge, te ga molite da svi budemo poslu{ni, i da slijedimo ono {to je ispravno. POUKA PRI^E 1. Nemoj povjerovati u sve {to ti se ka`e! 2. Budi strpljiv i uporan, sve do pobjede! 3. Uvijek koristi svoj razum!
slika - pouke
MALI U^ITELJ Druga pri~a slika - svemir
30 Zbirka pri~a POSVETA VAMA, DRAGI PUPOLJCI U znak mojeg sje}anja na dane djetinjstva, doga aje i na~in `ivljenja, otklonio sam pra{inu s ovih {est pri~a da ih spasim od zaborava, ne bismo li, mo`da, zajedno na{li u njima ne{to pou~no i bili me u onima koji slu{aju {to se ka`e i iz toga slijede ono najbolje. Va{ brat, Muhammed M. Selimeh.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! MISLILAC VRIJEDAN PO[TOVANJA Iako malodoban, nazvan je mali u~itelj. Tako su ga zvali njegovi drugovi u {koli, nakon {to su se uvjerili koliko je nadaren i bistar. Ime mu je Uvejs i dvanaest mu je godina. Stigao je do {estog razreda. Za nekoliko mjeseci zavr{it }e osnovnu {kolu. U proteklih pet godina bio je odli~an u~enik. Allah, d`.{., podario mu je razboritost, um i stalo`enost. U u~ionici je tih i povu~en. Na pristojan i nenametljiv na~in odgovara kada drugi nisu u stanju dati ispravan odgovor. Zato je bio va`an i vrijedan po{tovanja.
32 Zbirka pri~a NADARENI DJE^AK JE ^OVJEK, KAO I VI Uistinu, u~enik je bio mud`iza (~udo), ne samo u toj {koli nego i u ostalim {kolama u mahali. Samo se on nije volio hvaliti niti isticati svoje sposobnosti i vrline pred drugima nego je `elio biti obi~an i skroman. Nije htio da ga uzdi`u do nebesa. ^ovjek bi se za~udio kad bi vidio kako ne dopu{ta da mu se drugi dive: Nemojte mi se ~uditi, jer - ja sam kao i vi, i imam mozak kojim mislim. A kad biste i vi koristili svoj mozak kako treba, prestalo bi va{e ~u enje! To su rije~i koje pokazuju koliko je on bio razborit i ozbiljan. ALLAHOVA PROVIDNOST Uvejs nije poslanik {to ga je Allah poslao, jer doba poslanstva je odavno pro{lo, a nakon Muhammeda, a.s., nema vi{e poslanika. On je posljednji od ~asnih pejgambera. Nije Uvejs ni od onih sa ~udesima i mud`izama. On jo{ nije dosegao njihov stupanj. O njemu se prepri~avaju zgode u dugim no}nim }askanjima, te u med`lisima (sijelima)
slika - ku}a
34 Zbirka pri~a mahala. Svi mu se ljudi dive i uvijek je u sredi{tu razgovora. Bio je primjer i uzor svim u~enicima kako se valja pona{ati. Nije to ni{ta ~udno, Uvejs je gotovo sav u pona{anju i u~enju, kao da ga vodi Allahova providnost. I OD ZLA ZAVIDLJIVACA... Uvejsova mama gotovo mu je zabranila da izlazi iz ku}e kako bi ga za{titila od nemilosrdnih i zavidnih o~iju. Niko ni od njegove ro ene bra}e nije mu sli~an po pameti i pona{anju. Njegov otac je ~ak izrazio `elju da ga ispi{e iz {kole, iz straha da mu se ne{to ne dogodi. Roditeljska briga posvuda ga prati, kud god ide ili gdje boravi. Obuzima ih strepnja da }e ga neko oteti ili }e mu se desiti kakva nesre}a. Ho}e li ga pojesti zle o~i zavidljivaca? Njegov otac samo {to nije upoznao sa svojom zabrinuto{}u direktora {kole. Me utim, nije to u~inio. Kao da ga je ne{to zaustavilo!
slika - bicikl
36 Zbirka pri~a U^ITELJ NOSI PORUKU Bilo je dobro {to otac nije izvr{io svoj naum, jer je svjetlo mudrosti obasjalo puteve kojima kro~i njegov sin. Dokaz tome izbio je na vidjelo u jednom doga aju koji se desio u {koli. Iz tog doga aja mo`e se izvu}i pouka i savjet. Uvejs je time dao nezaboravnu lekciju. Kad je u{ao novi u~itelj u razred, bacio je letimi~an pogled na lica u~enika. Pogled mu se zaustavio na bistrom Uvejsovom licu koji mu je osmijehom i ugodnim rije~ima za`elio dobrodo{licu, u ime svih: Dobro do{li, gospodine! S vama }emo podijeliti trenutke ove godine. Vi }ete nas voditi i osvjetljavat }ete nam puteve znanja i prenijet nam poruke znanosti s velikim naporom i zalaganjem. Unaprijed vam hvala za va{ golem budu}i trud!
slika - olovke
38 Zbirka pri~a OKANI SE BOLESNIH MISLI U~itelj je sjeo za katedru, ali - za~udo: zapo~eo je svoju prvu lekciju obja{njavaju}i neku mutnu filozofiju. [to je vi{e obja{njavao, to je postalo sve neshvatljivije. O tome prije u~enici ni{ta nisu ~uli. Iako je ponovio, po njihovim pogledima vidjelo se da nisu ni{ta shvatili. Vidite djeco, kad bi postojao Bog, kao {to navode neznalice, zar ga ne bismo mogli vidjeti? Zar se taj Bog ne bi pojavio pred na{im o~ima? Djeca su zanijemila, mali mozgovi su bili u nedoumici!!! Zar ne bi bilo bolje postaviti mu pitanje? Ili da ostanu kao posude u koje se nalije voda?! Allahu, smiluj se!
slika - {ejtan
40 Zbirka pri~a NEVJERSTVO JE NESNOSNO U~itelj je rije~ima objasnio svoje postavke koje se ne mogu prihvatiti. Izvadio je olovku iz d`epa, te rekao: Draga djeco, vidite li ovu olovku? Odgovorili su: Da! On je olovku sakrio u d`ep i nastavio: Vidite li olovku sada? Odgovorili su: Ne! Onda je rekao: Olovka ne postoji, zato {to je ne vidite! Tako er, ni Bog ne postoji - zato {to ga ne vidite! Ukratko: sve {to ne vidimo, ka`emo da ne postoji. Jeste li to razumijeli? Djeca su za{utjela, kao da ih je neko udario po glavi. Nisu mogla izustiti ni rije~ na u~iteljeve tvrdnje, uprkos odbojnosti i zgra`anju prema onome {to im je rekao. DA LI SUMNJATI U ALLAHA? Bespomo}ni pogledi u toj bezizlaznoj situaciji bili su usmjereni prema Uvejsu. On ih je uvijek spa{avao u trenucima kad bi se suo~ili s problemom. Svi znaju da Allah postoji! To je ne{to {to osje}aju
slika - d`amija
42 Zbirka pri~a njihova srca, u {ta su sigurni. Ovo {to im je u~itelj rekao, nije im niko do sada rekao, niti su to izgovorili nevjernici i idolopoklonici. Uvejse, nismo navikli protusloviti u~itelju, ~ak i ako pogrije{i! Kroz cijelih pet proteklih godina smatrali smo u~itelja nepogre{ivim. Di`i se, do{ao je sada red na tebe. Svima je potrebna tvoja razboritost, i oprosti nam {to smo {utjeli, situacija je te{ka! RE]I ISTINU ZADIVLJUJU]A JE HRABROST Osjetio je Uvejs kako mu se ste`e srce dok ga je obuzimala samilost prema u~itelju i prema u~enicima. Zamislio se malo, te se odazvao upu}enim pogledima. Ustao je i zatra`io dozvolu da ne{to ka`e: Dozvoljava li mi u~itelj da objasnim njegovu tezu svojim prijateljima? U~itelj se tome obradovao i ponovio svoju neprihvatljivu pretpostavku: Nema Boga, jer ga ne vidimo, i to smo objasnili primjerom olovke! Svoje rije~i zavr{io je, misle}i da je ne{to dobro u~inio. ^inilo mu se da je stvar jako jednostavna, jer ono {to postoji - vidi se.
slika - magnet
44 Zbirka pri~a ^OVJEK MO@E POGRIJE[ITI Za{utio je Uvejs malo, te zapitao svog u~itelja: Dozvoljava li cijenjeni u~itelj da se diskutira o njegovu mi{ljenju? U~itelj je odgovorio: Zar bi ti sa mnom diskutirao?! Sine, stvar je jasna! Je li neko od vas vidio Boga? Ili vidi li olovku koju sam malo prije sakrio? Teza je ispravna. Jesi li ti vidio Boga? Uvejs odgovori: ^ekajte malo, u~itelju! ^ovjek mo`e pogrije{iti - svako od nas podlo`an je pogre{kama! U~itelj je podrugljivo zavikao: Zar me optu`uje{ da sam pogrije{io! [to je ispravno, bezgrije{ni~e? Uvejs je mirno odgovorio: Ja nisam od onih koji ne grije{e. Samo sam rekao da ~ovjek grije{i, makar narastao i postao u~itelj, i to nije sramota!
slika - palma
46 Zbirka pri~a PO[TUJ MI[LJENJE DRUGIH Plemeniti u~itelju, molim vas da shvatite {ta sam rekao. Gre{ka se dogodila kad ste izvukli zaklju~ak iz primjera s olovkom koju ste sakrili. Olovka se sada nalazi u va{em d`epu, a ne vidimo je. Tako er, Allah postoji, iako Ga ne vidimo. Ne mo`emo tvrditi da sve ono {to ne vidimo ne postoji! To je pogre{an zaklju~ak! U~itelj je po~eo omalova`avati Uvejsa i izrugivati mu se: Sine, zar vjeruje{ da Bog postoji a da ga nisi vidio? Zar si lud? Sada sjedni da nastavimo lekciju!!! Sjedni! U~itelj je mislio da je time stvar okon~ana. ISTINA - IZNAD SVEGA Uvejs je u~itelja zamolio da nastave raspravu. Lekcija nema smisla ako je u~enici ne shvate. Re~e: Vjerujete li vi, u~itelju, u sve {to vidite? U~itelj kimne glavom: Da, to je logi~no i istinito! Uvejs re~e: Mo`ete li nam pokazati svoj um?sigurno
Zbirka pri~a 47 ste uvjereni da ste pametni i da posjedujete um? U~itelj je za{utio, a u~enici su se smijali. U~iteljev je um bio nevidljiv. Uvejs je nastavio: Mo`emo li re}i da vi nemate uma, jer ga ne vidimo? U~itelj se za~udio. Nije ga spasila njegova logika! Na licima u~enika po~elo se nazirati zadovoljstvo. BOGA POZNAJEMO PO NJEGOVIM STVORENJIMA Uvejs je nastavio: Mo`e li nam u~itelj pokazati svoju du{u kako bismo se uvjerili da ona postoji? U~itelj je eksplodirao od ljutnje, te re~e: Nije logi~no!... Um i du{a se ne mogu vidjeti, nego vidimo njihove tragove... Zar si ti blesav?! U~iteljev osmijeh je bio kiseo. Pla~ bi bio sla i od tog osmijeha kad mu je Uvejs odgovorio: Du{a... um... zrak... pojave su koje ne mo`emo vidjeti, nego vidimo njihove tragove prema kojima zaklju~ujemo da oni postoje... Bog tako er! U tom trenutku, utihnuli su glasovi a za~uo se glas mujezina:... Svjedo~im da ne postoji Bog, osim Allaha!!!
slika - olovka
Zbirka pri~a 49 Trenuci ti{ine uveli~ali su va`nost situacije. U~itelj zaklima glavom, pa re~e: I ja svjedo~im da nema Boga, osim Allaha!!! POUKE IZ PRI^E 1. Pametan i o{trouman u~enik ne treba da se divi samome sebi a da umanjuje vrijednost svojih drugova, nego treba da ka`e kao {to je rekao Uvejs: Ne stojte zbunjeni, ja sam poput vas. 2. U~enik treba da na prikladan n~in do~eka u~itelja kada u e u razred, kao {to je to uradio Uvejs. 3. Ne mo`e se re}i za sve {to ne vidimo da ne postoji. Mi vidimo tragove magnetne sile, ali nju ne vidimo, iako ona postoji - jer vidimo njene tragove. 4. Allaha spoznajemo po Njegovim tragovima, znakovima (ajetima) i Njegovim stvorenjima, a naro~ito kada gledamo zvijezde i kosmos, sve nas to upu}uje da je On Uzvi{eni Stvoritelj. 5. Musliman je du`an da se obrati mudro, na lijep na~in i s puno znanja, onome koga vidi ili ~uje da huli (psuje) Allaha ili vjeru i nije~e ih. 6. U~itelj nije bezgrje{an i mo`e da pogrije{i, a u~enik treba da ga ispravi na najpristojniji
50 Zbirka pri~a na~in, a naro~ito kada u~itelj tra`i da se radi ono {to srdi Allaha, d`.{. 7. Musliman treba ustrajati u upu}ivanju na dobro drugih i odvra}anju od zla, i pored ismijavanja ljudi i njihovog neprihva}anja savjeta, kao {to je to uradio Uvejs, koji je prekinuo razgovor s u~iteljem a onda mu mirno dokazao istinu i pored toga {to mu se u~itelj izrugivao. 8. Onaj kome postane jasna istina nakon {to je bio u zabludi, ne treba se oholiti ve} se treba vratiti istini i ostaviti zabludu, kao {to je uradio u~itelj i pokajao se Allahu, d`.{. 9. Du{u i razum ne vidimo iako vjerujemo u njihovo postojanje, jer vidimo njihove tragove, a oni su samo Allahova stvorenja. Kako onda mo`emo nevjerovati u Allaha koji je Stvoritelj, kada vidimo Njegova stvorenja? 10. Ko ho}e primiti islam neka izgovori: E{hedu enla ilahe illellah vee{hedu enne muhammeden resulullah, i neka ~vrsto vjeruje i radi po na~elima islama, kao {to je povjerovao u~itelj nakon {to mu je istina postala jasna.
Zbirka pri~a 51
KRALJ I POBO@NI DJE^AK Tre}a pri~a slika - luk i strijela
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! KRALJ I POBO@NI DJE^AK* Sjedio kralj na svom prijestolju kao paun, a iskre su frcale iz njegovih o~iju. Vojnici su pred njim drhtali od straha, jer je imao srce tvrdo kao kamen, jo{ tvr e i okrutnije. Kralj je klimnuo glavom, kao znak odobrenja da ma ioni~ar mo`e stupiti pred njim. U e ma ioni~ar, te ponizno i pokorno, pognute glave, stade pred kralja i re~e: Zahvaljujem svome gospodaru {to mi je dopustio da se pojavim pred njim. Gospodaru, do{ao sam vam re}i da sam ostario i da me snaga napustila, te se bojim da }e, kad umrem, i moja magija umrijeti sa mnom. Zapovijedite, gospodaru, da se prona e bistar dje~ak kojega bih nau~io vje{tini magije! * Ovo je istinita pri~a, koja se dogodila prije dolaska islama. O tome postoji hadis.
slika - stolica
Zbirka pri~a 57 Kralj re~e: Hvala tebi, ma ioni~aru! Sav svoj `ivot utro{io si slu`e}i me! Bio si odan i iskren, stoga }u izvr{iti tvoju `elju! Kralj je izdao zapovijed da se ispuni ma ioni~areva `elja. Izbor je pao na bistra dje~aka, lijepa i produhovljena lica, na kome je stalno titrao osmijeh, dje~aka dobrodu{nog i o{troumnog. Ma ioni~ar obuhvati dje~aka ispitiva~kim pogledom ne bi li na njemu prona{ao jo{ koju vidljivu crtu karaktera pa popri~ao s njim i odmah zaklju~i da je taj dje~ak neprocjenjivo blago. Potom re~e: Dobro su odabrali, vidim da si pametan, stalo`en i bistar! Nadam se da se ne varam! Po~eo je dje~ak tako dolaziti ma ioni~aru svakoga dana da od njega nau~i osnove magije, ali ne ba{ rado. Nije `elio takvo zanimanje, ali {ta }e?! To je naredba neumoljivog i silnog kralja i ne mo`e se tome suprotstaviti! Jednom ga na putu k ma ioni~aru neko stidljivo oslovi. Bio je to monah koji je `ivio u svom samostanu, a htio je dje~aka upoznati s istinom i vjerom u Allaha. Dje~ak je pristao na susrete s monahom i otvorio je svoje srce njegovim dobronamjernim savjetima i u~enju. Bilo mu je ugodno slu{ati {irinu uma i ljepotu rije~i tog pobo`nog ~ovjeka. I tako je dje~ak svaki dan navra}ao u tu stanicu dobra da u~i mudrost, kako bi od toga mogao izvu}i ono {to je dobro za ovaj svijet i u{tedjeti ne{to od toga za onaj svijet i za sve ljude. O tome ni{ta nije pri~ao ma ioni~aru, kako ga
58 Zbirka pri~a ne bi sna{la nevolja. I sam monah mu je savjetovao da o tome ni{ta nikome ne govori, dok Allah ne zapovijedi ne{to drugo. I dobro je u~inio! S vremenom je dje~aku bilo sve ~udnije. Pa dokle }e ostati u strahu od dvora, ma ioni~ara i nepravde?! Kako da napusti ma ioni~ara zauvijek? Onda jednoga dana ugleda mno{tvo ljudi kojima je ne{to preprije~ilo put. [ta se to tamo doga a? Pribli`io se i ugledao zastra{uju}u `ivotinju koja je ljudima zatvorila put. Svi su bili upla{eni. Dje~ak je podigao sa zemlje mali kamen, te rekao: Bo`e, ako je Tebi dra`e ono {to ~ini monah od onoga {to ~ini ma ioni~ar, ubij ovu `ivotinju! Potom je bacio kamen prema `ivotinji, pogodio je i ona je pala mrtva na zemlju. Ljudi se za~udi{e tome {to je u~inio i po~e{e se sakupljati oko njega. Dje~ak pobje`e monahu da mu ispripovijeda {ta se dogodilo. Bio je jako uzbu en; srce kao da }e mu gotovo isko~iti iz grudi. Monah je smirivao dje~aka te mu re~e: Sine, ti si danas bolji od mene! Sve sam ~uo {ta si napravio! Znaj da je Allah s tobom! Vjernik je uvijek u ku{nji. Mo`da }e ti se dogoditi kojekakve nevolje, ali budi ~vrsta srca i strpljiv, nemoj upozoravati na mene! Molim Allaha da ti u svemu pomogne! Dje~ak je postajao sve vi{e bogobojazan i ljudi su ga sve vi{e cijenili. Sada je ve} mogao, uz Allahovu pomo},
slika - kamen u ruci
60 Zbirka pri~a ozdravljati slijepe od ro enja, gubavce i druge bolesnike. O tome je ~uo jedan od kraljevih bliskih suradnika i savjetnika, koji je uvijek pravio kralju dru{tvo. Kupio je puno skupocjenih darova i oti{ao dje~aku. Rekao mu je: Kao {to vidi{, ja sam slijep! Ako me izlije~i{, sve te lijepe stvari su tvoje! Dje~ak odgovori: Ja sam kao i svi vi, ne mogu nikoga izlije~iti. Onaj ko vas ili mene mo`e izlije~iti je Allah, d`.{. Ako vjeruje{ u Allaha, slava Mu, ja }u moliti da te izlije~i! Kada je to u~inio, kraljev je savjetnik bio presretan {to ga je Allah, d`.{., izlije~io ali tek nakon {to se izjasnio da je Allah Jeden Jedini i da on o tome svjedo~i. Kad je bio izlije~en, pao je ni~ice iz zahvalnosti prema Allahu. Drugog dana, taj ~ovjek je do{ao kralju i sjeo kraj njega na uobi~ajeni na~in, a kralj se za~udi vidjev{i da ovaj vi{e nije slijep. Kralj upita: Ko ti je vratio vid? A pobo`ni ~ovjek odgovori: Allah, moj Svevi{nji gospodar, vratio mi je vid! Razbjesni se kralj i zagrmi: Zar ti ima{ Gospodara, osim mene? Reci mi ko te uvjerio u to da postoji Svevi{nji, osim mene? Bio je ustrajan, sve dok pobo`ni nije priznao da je to u~inio dje~ak. Kralj je naredio da dovedu dje~aka. Kad su ga doveli, zapitao ga je: Sine, zar je tvoja magija postala toliko jaka da mo`e{ izlije~iti slijepce, gubavce i ~initi druge neobi~ne stvari?
slika - klanjanje
62 Zbirka pri~a Dje~ak je odgovorio: Ja ne lije~im nikoga, i magija nema nikakvog utjecaja na lije~enje! Nema nikoga osim Allaha, ko lije~i ljude od njihove bolesti! Kralj je povikao: Nau~it }u te da bude{ pristojan sa svojim godpodarom! Ja sam tvoj Svevi{nji i nema drugog Svevi{njeg! Zato mi mora{ pokazati ko ti je otrovao mozak i u~io te da tako govori{! Zatra`io je da mu~e dje~aka, sve dok on nije priznao da je to bio monah. Kralj se pribojavao da }e ljudi obo`avati drugoga, a ne njega, a to zna~i bu enje svih, a time i gubljenje kraljevstva. Stoga je izdao naredbu da hitno dovedu monaha. Kad monaha dovedo{e, kralj ga obasu prijetnjama, te re~e: Ti si, dakle, glava smutnje?! Zar ho}e{ da ljudi postanu prema meni neposlu{ni? Zar tvrdi{ da imaju gospodara osim mene? Odbaci tu ideju! U protivnom, ~eka te smrt! Monah je odbacio prijetnje i rekao: Moj Gospodar je Allah, a ti me ne mo`e{ svojim nasiljem i prijetnjama prisiliti da odbacim svoje vjerovanje! Radi {to ti je volja! Nije pro{lo ni nekoliko minuta, a kralj je zatra`io da mu donesu pilu, kako bi njom raspolovio monahovu glavu. No, monah je ~vrsto ustrajao u svojoj vjeri, odbacuju}i prijetnje. Kralj je naredio da mu se otpili glava, {to je i u~injeno. Potom se kralj obratio svom savjetniku, rije~ima: S tobom sam proveo dugo vremena i ti si mi prijatelj. Savjetujem ti da odbaci{ svoju vjeru pa da ostanemo i dalje prijatelji! ^ovjek je to odbio. I s njim je u~injeno isto {to i s monahom.
slika - planina
64 Zbirka pri~a Kralj je naredio da dovedu i dje~aka. Obratio mu se umiljato: Odbaci, dje~a~e, svoju vjeru! Bila bi velika {teta da dje~ak kao ti izgubi `ivot zbog krive vjere. Nemoj se `rtvovati u cvijetu svoje mladosti; vrati se na vjeru svojih o~eva i djedova! Dje~ak se nije pokolebao i ostao je ~vrst u svojoj pravoj vjeri, usprkos tome {to je znao {ta se dogodilo monahu i kraljevom prijatelju. Obratio se kralju rije~ima: Vjerujem u Allaha, kao Gospodara, i nemam gospodara osim Njega! Radite sa mnom {ta god ho}ete! Kralj je naredio grupi svojih podanika da odvedu dje~aka do visokog brda i da mu tamo zaprijete i upozore ga, da }e ga, ukoliko ne odbaci svoju vjeru, baciti u provaliju, kako bi bio primjer drugima koji su mu sli~ni. Na vrhu brda, dje~ak je zamolio svoga Stvoritelja: Bo`e, kazni ih za njihova nedjela! Odjednom se brdo zatreslo i kraljevi poslu{nici pali su u provaliju, a dje~ak se vratio ~vrstim koracima, uzdignute glave. Kad ga je nepravedni kralj opazio, iznenadio se i zbunio. Uzviknuo je: ^udne se stvari s tobom doga aju! Gdje su ljudi koje sam poslao s tobom? Dje~ak odgovori: Allah me oslobodio njih. Zatreslo se brdo i pali su u provaliju. Tako nisu mogli izvr{iti zlo~in koji ste im naredili!
slika - ~amac
66 Zbirka pri~a Razbjesnio se kralj i zapovijedio svojim vojnicima da odvedu dje~aka ~amcem do sredine mora i tamo ga bace, kako bi ga valovi progutali. Dje~ak je, usred uzburkanog mora, zamolio Allaha za pomo} i On je usli{io dje~akov poziv. Kraljevi poslu{nici su se svi utopili, a dje~ak se vrati ~vrste vjere i siguran u Bo`iju pomo}. Koliko je sladak bio njegov odgovor kralju: Allah me oslobodio od va{ih vojnika i postalisu hrana ribama! Kralj je skoro pukao od bijesa, kad mu je dje~ak, s punom vjerom u Allaha, rekao: Kralju, vi me ne mo`ete ubiti, sve dok vam ne ka`em {ta trebate u~initi da biste to uspjeli. Kralj zavikne bez oklijevanja: U~init }u {to ka`e{! Dje~ak iz sveg glasa re~e: Sakupite ljude na jednoj ~istini i zave`ite me za palmino stablo! Potom uzmite strijelicu iz mog tobolca i stavite je u luk, te ka`ite: U ime Allaha, dje~akova Gospodara!!! Zatim, napnite luk i odapnite strijelu prema meni. Ako tako u~inite, uspjet }ete u namjeri da me ubijete! Kralj je rekao: Pristajem! Sakupio je ljude na trgu i zavezao dje~ak za palmino drvo. Uzeo je strijelu i stavio u luk, te rekao: U ime Allaha, dje~akova Gospodara! Napeo je luk i usmjerio strijelu prema dje~aku. Strijela je pogodila slijepoo~nicu pobo`nog dje~aka i usmrtila ga. Umro je kao {ehid. Posljednje rije~i bile su mu: Nema boga, osim Allaha!
slika - luk i strijela
68 Zbirka pri~a Ljudi su se na svoje o~i uvjerili u dje~akovu iskrenost i svi su izgovorili najsla u rije~ koju jezik mo`e izgovoriti: Vjerujemo u Allaha, dje~akova Gospodara! Te{ka nevolja zadesila je kralja!!! Desilo se ono ~ega se najvi{e bojao. Sav narod postao je pobo`an. Ni vojnici, ni dvorjani nisu mogli prona}i odgovaraju}e rje{enje kako da odvrate ljude od istine. Nisu uspjeli na}i na~in da ih prevare pa da odbace svoju vjeru u dje~akovog Gospodara. Kralj nije znao {ta da ~ini. Neki od njegovih prijatelja su mu rekli: Vidi{, ono ~ega si se najvi{e bojao, dogodilo se! Nisi bio dovoljno oprezan. Sav narod postao je pobo`an. Naredi da se iskopaju veliki jarci u zemlji i da se napune drvima, te zapali vatru! Naredi svojim vojnicima neka svakoga, ko ne odbaci tu vjeru, bace u vatru! Kad su to u~inili, do e red na jednu `enu, koja je dr`ala svoje novoro en~e u naru~ju. Kad su je dovukli do vatre, smilovala se svom djetetu, a ono je progovorilo: Majko, budi strpljiva, ti si u pravu! Kad je majka to ~ula, bacila se u vatru zajedno s djetetom. Ali, od vatre su ih spasili meleki i nosili ih do D`enneta, koji je obe}an strpljivima, In{aallah!
slika - vatra
70 Zbirka pri~a POUKE IZ PRI^E O KRALJU I DJE^AKU VJERNIKU 1. Musliman skriva svoje nevjerovanje ukoliko se boji da }e ga neprijatelj zlostavljati. 2. Musliman moli Allaha u svim `ivotnim situacijama, a posebno kada ga zadese neda}e, kao {to je uradio dje~ak. 3. Allah je jedini Koji lijek daje, dok je ljekar sredstvo, a ne onaj koji lije~i. 4. Mladi} musliman treba pozivati druge u islam, kao {to je dje~ak u~inio kada je pozvao slijepca. 5. Musliman je ~vrst i postojan u svojoj vjeri i pored uznemiravanja koje do`ivljava od drugih. 6. Kada istina postane jasna, ~ovjek je du`an da je slijedi, kao {to su svi prisutni u~inili kada je dje~ak ubijen. 7. Nasilnici i zulum}ari uvijek imaju stra{an kraj i njihova ru`na djela bivaju otkrivena, kao {to se desilo i nepravednom kralju.
Zbirka pri~a 71
IZGUBLJENI NOV^ANIK ^etvrta pri~a slika - nov~anik
slika - brod
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! IZGUBLJENI NOV^ANIK Mustafa, velik i bogat trgovac, poznat je po iskrenosti i po{tenju me u ljudima. Zato mu mnogi ljudi vjeruju, i sara uju s njim sigurni u kvalitetu robe koju prodaje. Bio je vrlo omiljen i broj njegovih mu{terija sve se vi{e pove}avao. I njegovo je bogatstvo stoga naraslo. Kupio je veliki trgova~ki brod kako bi mogao nabavljati najkvalitetniju i skupocjenu robu iz razli~itih krajeva Indije i Kine, i drugih zemalja bogatih mirodijama, svilom i parfemima. Do{lo je vrijeme za had`iluk i mujezin je to oglasio, kako bi se ljudi pravovremeno pripremili za obavezu koju je Allah propisao svim muslimanima. Taj poziv ~uo je i Mustafa i po`elio krenuti na put. Rekao je sam sebi: To mi je obaveza prema Allahu, jer sam imu}an i moram se odazvati Allahovom pozivu! Allah, d`.{., rekao je: Hodo~astiti Hram du`an je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogu}nosti! (Ali Imran, 97)
76 Zbirka pri~a ODLAZAK NA HAD@ Mustafa se pripremio za put i po{ao je, uz Allahovu pomo}, s karavanom za had`. I karavan je krenuo prema ~asnoj Meki. Na putu zastajao je na vi{e mjesta kako bi se vjernici odmorili i obavili neke potrebe. Preno}ili su na nekoliko mjesta, sve dok karavan nije stigao u grad svjetlosti, Medinu (El-Medinetul-munevvere). S njima je bio i Mustafa. Nakon kratkog odmora u gradu, Mustafa je htio nabaviti neke stvari koje su mu potrebne. Kad je gurnuo ruku u d`ep, da bi izvadio nov~anik, nov~anika nije bilo. Tra`io ga je me u svojim stvarima i zaprepastio se kad ga ni tamo nije na{ao. Na svoju nesre}u, postao je siguran da je izgubio nov~anik i s njime sav novac koji je ponio na put. A bilo je u nov~aniku tri tisu}e dinara, {to je bila velika svota. Taj bi mu novac bio dovoljan da pokrije tro{kove puta za had` i jo{ bi mu puno ostalo, {to je namjeravao pokloniti sirotinji u ~asnoj Meki. [ta sada da radi? Izgubio je svu potrebnu imovinu! Mustafa je razmi{ljao kako mu se to moglo dogoditi, ali se nije `alostio i nije se pokolebao u namjeri da dovr{i svoju obavezu. Pomirio se s tim, rekav{i da je to sudbina koju mu je odredio Allah. On je ipak bogat, ima bogatstvo koje vrijedi
slika - nov~anik
78 Zbirka pri~a tisu}e dinara, pa mo`e posuditi od svojih prijatelja, koji su se na{li na putu s njim. Kad bude obavio had` i vratio se ku}i, vratit }e im posu eni novac. Zatra`io je da mu posude ne{to novca i svi su bili spremni u~initi mu uslugu, jer su ga cijenili, pa su sakupili koliko je tra`io. Zavr{io je svoju obavezu had` i poklonio ne{to novca sirotinji, onako kako je u po~etku puta namjeravao, te se vratio u svoj grad. Bio je radostan i zadovoljan {to mu je Allah, d`.{., pru`io takvu priliku da ispuni ~asnu du`nost. Ubrzo je vratio dug ljudima od kojih je posudio novac, srda~no im zahvaliv{i. JEDNA ZA DRUGOM, NEVOLJE SU SNA[LE MUSTA U Prolazili su dani, a Mustafa je i dalje bio veliki trgovac, koji je u`ivao dobar glas i ugled. @ivio je u blagostanju jer mu je pru`en bogat imetak i Allah mu je omogu}io da njega i njegovu djecu prate sre}a i zdravlje. Uvijek je slavio i hvalio Allaha za blagodati {to mu ih je dao. Nikad nije zaboravio da u~i svoju djecu da budu dobri i uzorni vjernici, da se besprijekorno pona{aju i da zahvaljuju Allahu i tra`e Njegov oprost, u osami i javno. Imao je Mustafa dva mala sina, i k}er koja je jo{ bila
slika - brod tone
80 Zbirka pri~a dojen~e. On ih je hranio, odgajao i bdio nad njima. Nau~io ih je pristojnom pona{anju i da po{tuju svoje roditelje. Jednog dana, kad je Mustafa sjedio za stolom i ru~ao sa svojom `enom i djecom, pokuca neko na vrata njegove ku}e. Jedan od Mustafinih sinova ode otvoriti vrata. To je bio sluga, Hasan, koji je tra`io gospodara radi ne~ega veoma va`nog. Mustafa se digne od stola i upita: [ta je to toliko va`no zbog ~ega me uznemirava{? Sluga je jedno vrijeme {utio kao nijem, sav uzbu en i blijed, te se tresao od straha. Mustafa ga jo{ jednom upita: Izusti ne{to, ~ega se boji{? Dr`i{ me u nedoumici! Hasan odgovori: Gospodaru, va{ brod potonuo je na povratku iz Indije, sa svom robom na njemu! Mustafa je malo pognuo glavu zbog te bolne vijesti, pa je samo rekao: Nema izlaza ni pomo}i bez Svevi{njeg Allaha! Vrati se lijepo nazad u du}an. To je Bo`ija volja i ni{ta ne mo`e promijeniti moju sudbinu koju je odredio Allah. Mustafa je u{ao u svoju ku}u i vratio se za stol da dovr{i ru~ak sa svojom `enom i djecom. Nije se `alostio ni jadikovao, ve} je prepustio svoju sudbinu Bo`ijoj volji, iako je taj brod ~inio tri ~etvrtine njegovog imetka. Vratio se svom poslu, pun elena i volje, s odlu~no{}u da vrati {to prije svoje izgubljeno bogatstvo. Nakon nekoliko dana, pogodila ga je kobna vijest o pogibiji njegovih sinova. Sru{io se na njih stari zid, pa su umrli pod ru{evinama, iako su ih ljudi nastojali izvu}i `ive.
slika - poru{eni zid
82 Zbirka pri~a Otac ih je oplakivao i `alio za njima, ali uskoro se pribrao, jer je znao da mora strpljivo podnositi sve neda}e, te je molio Allaha da mu oprosti a njih prihvati u Svoje okrilje. Njegovu bol i tugu ubla`ila je pomisao da su njegovi sinovi bili dobri i poslu{ni svojim roditeljima. Prepustio je potpuno svoju sudbinu Allahu, d`.{., jer On {titi koga ho}e. Mustafa je ostao sa svojom `enom i malom k}eri. Me utim, njegov posao vi{e nije tekao glatko kao prije i njegova zarada postajala je sve manja. Morao je prodati svoju veliku ku}u i kupiti manju, skromniju. Du}an vi{e nije bio pun skupocjene robe, pa se i broj kupaca sve vi{e smanjivao. Sluge su ga napu{tale tra`e}i bogatije gospodare. I Mustafin je ugled splasnuo, tako da je na kraju morao napustiti svoj grad, jer ga je bilo stid gledati ljudima u o~i. Postao je slikovit primjer bogatog ~ovjeka koji se naglo srozao i postao siromah. Nakon rasko{i i prelijepih odijela, sada nosi samo dronjke. Imao je nekada oko sebe sluge i znao ~esto pomagati sirotinji, a sada je jedva `ivotario. ^vrsto je odlu~io napustiti svoj grad, a mo`da }e Allah, d`.{., promijeniti uskoro njegovo finansijsko stanje nabolje. Mo`da promjena donosi sre}u. O tome je razgovarao sa suprugom, pa je ona pristala na to i ohrabrila ga da tako u~ini. Ni ona nije mogla vi{e podnositi zlobne poglede i ogovaranja zluradih `ena, {to je nakon silnog bogatstva ostala bez i~ega i {to je njihovu obitelj napustila
Zbirka pri~a 83 sre}e. Trpjela je podsmijehe i nastojala, unato~ svemu, poduprijeti supruga u njegovoj nevolji i nagovoriti ga da ne napusti svoj grad. Me utim, sada je stanje postalo nesnosno i odlu~ili su zajedno napustiti svoje dosada{nje prebivali{te i potra`iti bolju zaradu i sretniji `ivot. ODLAZAK Mustafina je strpljiva supruga pripremila malo hrane i {to je bilo potrebno za put. On je gledao tu`no svoj grad kroz maleni prozor, prisje}aju}i se svojih sretnih dana. ^uo je, kao kroz san, svoju suprugu kako mu dovikuje da je sve pripremila za put. Uzeo je malu u ruke i nje`no je zagrlio, a u o~ima su mu se pojavila suze, koje je poku{ao sakriti od supruge. Njegova je `ena uzela ono malo hrane za put. Bila je dobra, strpljiva i poslu{na supruga. Nekad je bila bogata, ali uvijek prema svakom uljudna. Kad su osiroma{ili, mirno je prihvatila sudbinu koju im je namijenio Allah, d`.{. Ostala je i u ovim te{kim trenucima uz svog mu`a i zajedno se s njima odupirala nevolji. A sada odlazi s njim u nepoznato, iako je bila u devetom mjesecu trudno}e i poro aj je mogao slijediti za koji dan. Putem su se Mustafa i njegova `ena odmarali i kupili
slika - ku}a
Zbirka pri~a 85 neke potrep{tine u selu kroz koje su prolazili. Nakon te{kog i dugotrajnog puta, stigli su do jednog velikog grada, kamo su i nakanili do}i. Neposredno prije ulaska u grad, po`ali se njegova `ena na bolove. ^ini se, do{ao je trenutak poro aja. Mustafa je na{ao neku staru napu{tenu ku}u na kraju grada, bez vrata i krova, i tu se smjesti{e. On je zatim pohitao u grad da kupi ne{to hrane, a ve} se spu{tala no}. Do{ao je u grad, ali nije ni{ta uspio kupiti, jer je ve} sve bilo zatvoreno, pa i restorani. Obilazio je ulicama grada i srce mu je molilo Allaha ne bi li ipak nai{ao na koji otvoren restoran. Na kraju je na{ao jedan i srce mu zaigra od sre}e. KRAJ NEVOLJAMA Mustafa je u restoranu kupio mlijeka i ulja. Prodava~ ga je upitao: Gdje ti je }up? Mustafa je odgovorio: Ja sam stranac i nemam }upa. Onda plati kauciju za }up! Mustafa se rastu`i i upita ga koliko tra`i. Pet dirhema! - odgovori prodava~. Mustafa zanijemi. A prodava~ }e: [ta je s tobom ~ovje~e? Mustafa: Nemam, imam samo jedan dirhem! Dajte mi, a ja vam obe}avam da }i ga vratiti! Dobri prodava~ shva}ao je {ta je siroma{tvo i Mustafina potreba, te se smilovao, napunio mu }up mlijekom i nalio
slika - mlijeko
Zbirka pri~a 87 nad njim ulje. Dao ga je Mustafi, s rije~ima: Ne zaboravi da mi ujutro vrati{! Mustafa mu zahvali i obe}a da }e vratiti }up bez zaka{njenja. Uzme u ruke }up te, veseo i radostan krene, zaboraviv{i na trenutak svoje probleme. U~inilo mu se kao da je nosio skupocjen dar svojoj `eni. ^ekat }e je ukusna hrana nakon bolnog poro aja. Shvati da je ona na kraju grada u ru{evnoj, napu{tenoj ku}i i uhvati ga odjednom strah da joj se nije ne{to kod poro aja dogodilo, mo`da joj je trebala pomo}. Ubrzao je korake prolaze}i mra~nim gradskim ulicama, gdje se nije moglo vidjeti kuda ~ovjek hoda. Nije vi{e nigdje bilo prolaznika. Ljudi su oti{li svojim ku}ama da se odmore nakon napornog dana. Kako je mustafa sve br`e kora~ao, spotakne se odjednom i padne, a }up s mlijekom izleti mu iz ruku i razbije se u komadi}e. Popipao je Mustafa rukom oko sebe, ne bili na{ao }up, ali napipao je samo mokre komadi}e razbijenog }upa. Mustafa je sjedio na putu pokraj komadi}a razbijenog }upa, neopisivo nesretan. Pred njegovim su se o~ima redale slike iz njegovog `ivota - rasko{, bogatstvo, a sada jad, bijeda, brige i tuge. Ma koliko bio strpljiv, to vi{e nije mogao podnijeti. Otvorio je Allahu svoje slomljeno srce i ispraznio svu tugu u gorkom pla~u. Plakao je i ridao tako glasno kako jo{ od djetinjstva nije plakao. Njegov je pla~, u ti{ini no}i, dopro do bliskih ku}a. Jedan je ~ovjek otvorio prozor, trude}i se da kroz mrak vidi ko to pla~e, te dovikne: [ta ti je, ~ovje~e? Za{to pla~e{? Mustafa okrene glavu prema prozoru
slika - razbijena posuda
Zbirka pri~a 89 i odgovori: Pao mi je }up s mlijekom i razbio se! ^ovjek s prozora re~e: O Bo`e, pa zar odrastao ~ovjek kao vi, pla~e {to mu je pao }up s mlijekom; pa zar ste sluga tako {krtog gospodara? [ta s ljudima ovih dana? Ometaju ljude i di`u ih iz sna zbog par dirhema! Potom je zalupio prozor. Mustafa re~e: Neka ti Bog oprosti! Odmah je skrenuo pogled na krhotine }upa i na tlo, mokro od razlivenog mlijeka i sjetio se svoje `ene, koja }e roditi, a ne}e imati {ta jesti. @ivot je bio crn u njegovim o~ima, a osobito kad je pomislio da se njegovoj `eni ne{to lo{e dogodilo. Mo`da je ve} mrtva, a mo`da je i njegova mala djevoj~ica umrla s njom. Odjednom brizne u pla~ na sav glas, da nema ni prebijene pare, otkud }e nabaviti hranu?! Ponovo onaj ~ovjek otvori prozor i ukori ga: Pa zaboga, u{uti ~ovje~e! Za{to nam smeta{? Pusti nas da spavamo i idi! Ljudima se doga aju puno gore stvari, pa ne zapoma`u niti pla~u! Mustafa na to re~e: Neka ti Allah oprosti! Ja sam prije deset godina izgubio nov~anik sa tri hiljade dinara, pa, Allaha mi, ni suzu nisam ispustio niti sam tugovao, jer sam bio bogat! Sada, vidi{, pla~em zbog nekoliko dirhema, jer ni{ta vi{e nemam! A ~ovjek upita: [ta si izgubio? A Mustafa: Nov~anik sa tri hiljade dinara! ^ovjek: Allaha ti, opi{i mi ga! Mustafa: Zar me jo{ i ismijava{? Pusti me, {ta imam od toga ako ti ga opi{em? ^ovjek: Allaha ti, opi{i mi ga, mislim ozbiljno i ne {alim se! Mustafa je za{utio i re~e u sebi: Nema izlaza, ni pomo}i, ni snage bez Svevi{njeg Allaha, pa ja sam u ovoj
slika - hrana
Zbirka pri~a 91 bezizlaznoj situaciji, a ovaj ~ovjek tra`i da mu opi{em nov~anik koji sam igubio prije deset godina. Pa on se ho}e zabavljati! Odjednom iz ku}e, s ~ijeg je prozora ~ovjek razgovarao sa Mustafom, iza e taj isti ~ovjek i uputi se prema Mustafi, uhvati ga za ruku i re~e ponovo: Opi{i mi izgubljeni nov~anik! Mustafa odgovori: Re}i }u ti, kako bi me kona~no pustio - to je crni nov~anik, {ivan crvenim koncem i sastoji se od tri d`epi}a; u svakom je bilo po hiljadu dinara. Jesi li sad zadovoljan? Pusti me, Allah ti se smilovao! ^ovjek upita: Kome si nosio hranu? Mustafa: Svojoj `eni, koju sam ostavio u napu{tenoj ku}i pri poro aju, a mo`da je sad ve} i rodila, a nema joj ko pomo}i! ^ovjek: Ti i tvoja `ena bit }ete moji gosti! Hajdemo do nje da je dovedemo! Mustafa je bio sretan zbog iznenadne plemenitosti ovog ~ovjeka. Po`urili su zajedno da dovedu `enu i njenu k}er. Na{li su je i doveli, a `ena jo{ nije rodila. Dao im je sobu i tra`io od svoje `ene da se pobrine za Mustafinu `enu. Usred no}i, Mustafina `ena je rodila sina. Mustafa je bio sretan i zahvalio se Allahu, d`.{.
92 Zbirka pri~a RADOST Ujutro je doma}in donio Mustafi doru~ak i, dok su jeli, zapo~eo je razgovor. Zapita doma}in Mustafu: ^ime se bavi{? Mustafa re~e: Bio sam trgovac i znam taj posao, ali sada sam siroma{an ~ovjek, kao {to vidite, i nemam ~ime trgovati. Ovamo sam do{ao tra`iti posao, mo`da kod nekog drugog trgovca. Doma}in kaza: [ta misli{, da sudjeluje{ sa mnom u jednom malom trgova~kom pothvatu? Dat }u ti sada sto dinara kako bi mogao po~eti, potom }emo podijeliti zaradu! Mustafa se veselio tom prijedlogu i velikodu{nosti toga ~ovjeka. Uzeo je tih sto dinara i po{ao na pazar. Tamo je kupio neku robu, jednom je prodao i zaradio ne{to. I tako svaki dan je Mustafa radio i zara ivao. Nakon nekoliko dana, vratio se svom doma}inu i novom prijatelju i rekao: Trgovao sam i zaradio pedeset dinara; vama od toga pola! ^ovjek mu re~e: Dodaj ovu zaradu glavnici i s tim trguj, kako bi jo{ vi{e zaradio! Vratio se Mustafa pazaru, pun volje za rad. Napustio ga je strah od neima{tine, te vi{e nije gledao crno na `ivot. Allah daje i Allah zabranjuje. Allah ga je spasio od siroma{tva
slika - nov~anik
94 Zbirka pri~a kad mu je bilo najte`e, zato sada radi neumorno, i svoj jezik i srce koristi da stalno slavi i hvali Allaha, d`.{. Znao je iskazati duboku zahvalnost i svom doma}inu za ukazanu pomo}. Vratio se kad je isteklo nekoliko sedmica i dao mu pola zarade. ^ovjek re~e Mustafi: Prijatelju, ho}u ti re}i sada ne{to, nakon {to si uspio i vratio mir i spokoj svome srcu. Mustafa zapita: [ta ho}e{, brate, da ka`e{? ^ovjek re~e: Sje}a{ li se da si izgubio nov~anik? Da, sje}am se, to nikad ne}u zaboraviti! ^ovjek: Pitao sam te da mi opi{e{ nov~anik i ti si to u~inio. Mustafa: Da, to sam u~inio one no}i kad sam plakao! ^ovjek pru`i ruku prema sanduku ukra{enom sedefom: Je li ovo tvoj nov~anik? Mustafa je te{ko uzdahnuo i gotovo mu je du{a iza{la kad je ugledao svoj nov~anik. Pao je u nesvijest od uzbu enja i goleme radosti. Kad je do{ao sebi, re~e ~ovjeku: Za ime Boga, recite mi otkud vam on? ^ovjek: Na{ao sam ga prije deset godina na putu za had`. Dao sam jednom ~ovjeku da naglas vi~e ko je izgubio nov~anik, ali niko se nije odazvao, pa sam ga ~uvao i molio Allaha, d`.{., da mi pomogne ne bi li se mo`da pojavio njegov vlasnik. Ja ne volim jesti haram. Hvala Allahu, d`.{., koji te je poslao u ovaj grad kako bih ti mogao vratiti nov~anik onda kad ti je novac najpotrebniji! To je halal zara eni novac. Uzmi svoj nov~anik i novac koji si nedavno